Američka kantautorica, koja je nedavno objavila novi album, oduvijek je bila drukčija, a njezina upornost i vlastita iskustva, uključujući ljubavne veze i prekide te depresiju, donijeli su joj popularnost jer se mnoge žene poistovjećuju s njezinim stihovima.
"Dosad mi je život izgledao kao dugi, iscrpljujući ispit izdržljivosti. Trajao je strašno dugo, no sad je sve to prošlo. Sretna sam što su ta turbulentna vremena iza mene", kaže američka kantautorica Lana Del Rey koja je nedavno objavila novi, jedanaesti studijski album "Did You Know That There‘s a Tunnel Beneath Ocean Blvd". S njim osvaja vrhove svjetskih top-lista, no za razliku od prijašnjih, komercijalno također uspješnih albuma, ovaj hvale i kritičari, gotovo unisoni u ocjeni da je to njezino najzrelije autorsko ostvarenje. Ono što su prije znali njezini obožavatelji - da je jedna od najznačajnijih i najutjecajnijih američkih kantautorica, koja je svojim turobnim, emotivnim pjesmama utrla put novoj generaciji alt-pop glazbenica kao što su Lorde, Sky Ferreira i Billie Eilish - sada priznaju i u profesionalnim glazbenim krugovima u kojima se o njoj prije govorilo kao o velikoj prevari, djevojci iz bogate obitelji čiji su scenski imidž osmislili njezini menadžeri i diskografska kuća. Nisu svi to mislili, naravno, no dovoljno njih jest da stvore negativno ozračje oko nje.
I ma koliko se Lana Del Rey trudila da sve to ne utječe na nju, nije uspjela ostati ravnodušna prema kritikama. Kad je 2012. objavila "Born to Die", svoj prvi album za veliku diskografsku kuću, zbog zlobnih, često vrlo otrovnih, ponekad i osobnih komentara pobjegla je iz rodnog New Yorka na drugi kraj Amerike, u sunčanu Kaliforniju, gdje ljudi, kako je sama rekla, "nisu tako zlobni i cinični kao na Manhattanu".
Rođena je 21. lipnja 1985., kao prvo dijete Englunda Granta mlađeg, pisca reklamnih oglasa u marketinškoj agenciji, i Pat Hill, računovotkinje. Pravo joj je ime Elizabeth, no u obitelji su je svi zvali Lizzy. Kad joj je bilo samo godinu dana, roditelji su se preselili u Lake Placid, slikovito mjestašce u podnožju planine Adirondack, sjeverno od New Yorka, najpoznatijem po tome što su se u njemu dvaput održale zimske olimpijske igre, ali i po istoimenom hororcu u kojem stanovnike obližnjeg jezera proždire golemi krokodil. Odrastajući u malom mjestu okruženom prirodom, uz mlađu sestru Caroline i brata Charlieja, Lana Del Rey je jednom svoje djetinjstvo opisala kao idilično - ali uz vrlo bitan pomak.
"Uživala sam u igri, sportovima i druženju s prijateljima, ali sam istodobno bila zbunjena, pa čak i zabrinuta zašto na televiziji nema emisija o onome što je mene zanimalo. Još kao djevojčica sam željela znati odakle dolazimo, zašto smo ovdje, je li nas netko stvorio..." objasnila je u jednom intervjuu."Roditeljima sam stalno postavljala takva pitanja, a kako nitko, pa ni oni, nema jednoznačne odgovore na njih, nije im bilo lako sa mnom," priznala je.
U Lake Placidu su je upisali u katoličku osnovnu školu, a u takvom okruženju njena glad za odgovorima na pitanja koja su je mučila još se više povećala, pa je nakon srednje škole upisala filozofiju i metafiziku na Sveučilištu Fordham u Bronxu. Tamo je u četiri godine pokušala upiti što više znanja, sve dok nije shvatila da filozofija, kako je sama rekla, ne proučava odgovore - nego pitanja koja ljudi postavljaju. No, prije razočaranja u studij prošla je jedno od turbulentnih razdoblja u svom životu, prvo od mnogih.
"Kad sam postala djevojka, počela sam razmišljati o tome kako će moja majka i otac, zapravo svi ljudi koje poznajem, jednoga dana umrijeti. Naravno, i ja. Upala sam u duboku krizu. Nisam mogla vjerovati da smo svi mi smrtnici. To me toliko proganjalo da sam počela piti i do svoje petnaeste godine postala ovisna o alkoholu. Roditelji su me zbog toga poslali u internat Kent u Connecticutu, gdje sam provela tri godine," ispričala je Lana Del Rey, ali kasnije, kad je već postala zvijezda, nije puno govorila o tom razdoblju svog života, ni o tome kako se liječila od ovisnosti, a još manje o eventualnim traumama zbog onoga što je tada proživljavala.
U to je doba već počela pjevati, pop-hitove u školi i duhovne pjesme u crkvi, a nastavila je i kad se upisala na fakultet. Dok je živjela u Bronxu, a i kasnije, kad se preselila preko rijeke Hudson u New Jersey, kao i mnogi drugi studenti tih godina volontirala je u humanitarnim akcijama. Među ostalim, pomagala je mladim beskućnicima, ovisnicima o alkoholu i drogi, ukazujući im i vlastitim primjerom da mogu promijeniti svoj život, a jedno je ljeto provela u državi Utah, gdje je pomagala u izgradnji i obnovi kuća za stanovnike indijanskog rezervata.
Kad se vratila kući, ujak ju je naučio osnove gitare, pa je shvatila da bi mogla i sama pisati pjesme. "Sa samo šest akorda mogla sam stvoriti milijun pjesama," rekla je jednom. U to ih je doba počela i izvoditi na večerima folka u opskurnim njujorškim barovima u kojima je nastupala pod vlastitim imenom Lizzy Grant, ali i pod raznim pseudonimima - kao May Jailer ili Sparkle Jump Rope Queen.
"Stalno sam pjevala, ali tada još nisam razmišljala o tome da bih se mogla ozbiljno baviti glazbom," prisjetila se kasnije toga razdoblja u svom životu. Uglavnom je nastupala besplatno ili za samo simbolične honorare, pa se morala uzdržavati na drukčije načine. Radila je kao konobarica i babysitterica, u slobodno vrijeme pisala pjesme i nadala se da će netko primijetiti njezin talent.
"Praktički sam živjela u zalogajnicama. Naručila bih pomfrit, dijetnu colu sa sladoledom i ispijala šalicu za šalicom kave," ispričala je jednom. Između 2005. i 2006. snimila je akustični album "Sirens" pod imenom May Jailer, ali nije za njega našla izdavača. Sreća joj se osmjehnula kad ju je na natjecanju mladih skladatelja zapazio Van Wilson, producent male izdavačke kuće 5 Points Records. Kad je za nju snimila demo album koji je nazvala "No Kung Fu", ponudio joj je ugovor s honorarom od deset tisuća dolara, a ona je s tim novcem kupila kamp kućicu u New Jerseyju, gdje je kanila na miru stvarati glazbu. "No Kung Fu" nije objavljen, ali Lana Del Rey nije posustajala.
"Kad sam je prvi put čuo, jedva je znala svirati gitaru, ali je na mene ostavila jak dojam. Bila je zgodna plavuša, pomalo mračna, ali jako inteligentna. To se odmah vidjelo. I stalno se razvijala kao glazbenica," opisao ju je David Nichtern, vlasnik 5 Points Recorda. Za nju je na kraju 2008. snimila EP "Kill Kill", koji nije naišao na veliki odjek, a 2010. i prvi pravi album, no ne pod svojim imenom Lizzy Grant. U te je dvije godine, naime, stvorila za sebe potpuno novi scenski lik.
Nazvala se Lana po holivudskoj divi Lani Turner i Del Rey po Fordovom modelu koji se proizvodio samo za brazilsko tržište. "Iskreno, Lani sam se divila, a ime Del Rey mi je jednostavno dobro zvučalo," priznala je. Album iz 2010. objavila je pod imenom "Lana Del Ray", no nije bila zadovoljna njegovom promocijom, pa je uz pomoć oca, a kasnije i novih menadžera, otkupila prava na njega. Kad ga je nekoliko godina poslije nakratko ponovno pustila u prodaju, nosio je ime pod kojim je i danas poznata - Lana Del Rey.
Uz novo ime osmislila je i novi imidž. Umjesto zgodne, ali pomalo bezlične plavuše, pred publikom je osvanula nova djevojka: atraktivna brineta, retro izgleda, s umjetnim trepavicama i frizurom à la Priscilla Presley, dijelom poput stepfordske supruge, a dijelom neke klasične holivudske dive iz šezdesetih godina, ali dotjerane za Instagram ili, kako se sama opisala, kao gangsterska Nancy Sinatra.
Taj je izgled savršeno korespondirao s temama i ugođajem njenih pjesama. Njeni novi menadžeri pomogli su joj da raskine ugovor s 5 Points Records, a kad je nekoliko mjeseci kasnije snimila videospot za pjesmu "Video Games", koji je postao viralan na internetu, o njoj se počelo pisati kao o novoj zvijezdi u nastajanju. Bilo je to dovoljno da se za nju zainteresiraju i veliki igrači, producenti iz diskografskih kuća Polydor i Interscope, za koju snimaju neke od najvećih glazbenih zvijezda današnjice. Činilo se da joj sve polazi za rukom. Iste godine, 2011., Lana Del Rey je našla sreću i u ljubavi - prohodala je sa škotskim kantautorom Barrie-Jamesom O‘Neillom, članom benda Kassidy.
"Kad ste introvertirani poput mene i toliko dugo usamljeni, a onda nađete osobu za koju mislite da vas potpuno razumije, normalno je da se uz nju vežete. Našu ljubav doživjela sam kao veliko olakšanje," ispričala je poslije.
Kad je potpisala zajednički ugovor s Polydorom i Interscopeom, Barrie-James O‘Neill joj je pomogao u pisanju pjesama za album "Born to Die", objavljenim 2012., njezino prvo diskografsko izdanje s marketinškom i prodajnom podrškom velikih diskografskih kuća. No, iako je publika bila oduševljena, kritičari nisu: prigovarali su joj sve i svašta, a najviše ju je zaboljelo kad su pisali da je razmaženo dijete bogatih roditelja i da je njezin scenski lik neuvjerljiva izmišljotina i marketinški proizvod. Istina, neki su s pravom tvrdili da i ona, kao i mnogi drugi glazbenici, imaju pravo stvoriti vlastiti scenski lik. Nitko, primjerice, ne smatra da je David Bowie "lažan" jer je osmislio lik Ziggyja Stardusta za album "The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars"...
U to je doba počela pisati pjesme za drugi album, "Ultraviolence", objavljen 2014., ponovno u suradnji s Barrie-Jamesom, koji joj je s bendom Kassidy bio predgrupa na njenoj američkoj turneji. S njim je snimila i video za pjesmu "Summer Wine" Nancy Sinatre i Leeja Hazlewooda, no iste godine morala je prekinuti s njim, ne zato što ga je prestala voljeti, nego se više nije mogla nositi s njegovim problemima. O tome nije željela govoriti, no Barrie-James je priznao o čemu je riječ.
"Patio sam od depresije i nesanice, bio sam užasno razdražljiv i neugodan. Znam da sam joj bio teret, a to nisam želio biti. Shvaćam zašto je prekinula sa mnom i uopće je ne krivim zbog toga," rekao je. Uslijedile su nove ljubavi, kao i novi albumi, rasprodani koncerti i turneje diljem svijeta. Svaki je album bio malo drukčiji, glazbeno malo raznovrsniji, a tekstovi kompleksniji.
Lana Del Rey ne krije da je mnogo toga naučila od drugih glazbenika. Divi se Britney Spears i Amy Winehouse, Kurtu Cobainu, Elvisu Presleyju, Eminemu... "Od svih njih Eminem je najviše promijenio moj život jer sam kad sam njega čula shvatila da tekstovi mogu biti jako inteligentni. Repao je o svom životu. Nije pisao tekstove samo zato da se rimuju. To me potaknulo da i sama pišem o svijetu onako kako ga ja vidim," objasnila je.
Mračnu, ogoljenu viziju svijeta prikazala je i na svojim sljedećim albumima, kao što su "Lust for Life" 2017. i, možda najviše, "Norman Fucking Rockwell !" 2019., no i nakon tih, a i kasnijih albuma, poput "Blue Banisters" iz 2021., Lana Del Rey kaže da se, dok ih je stvarala, nije oslobodila pritiska očekivanja kritičke potvrde da je ono što radi zaista vrijedno.
Tom njezinom osjećaju da nije dovoljno vrijedna nije zasigurno pripomogao ni niz raskinutih veza. Nakon O‘Neilla hodala je s fotografom Francescom Carozzinijem, sinom bivše urednice talijanskog Voguea France Sozzani, s kojim je bila gošća na vjenčanju Beatrice Borromeo i Pierrea Casiraghija, sina Caroline od Monaca, zatim je nakratko bila u vezi s reperom G-Eazyjem, pa onda s bivšim policajcem Seanom Larkinom, koji je na televiziji analizirao rad policije u Los Angelesu, zbog kojeg je puno vremena provodila s njegovom obitelji u Tulsi u Oklahomi.
Ni s jednim od njih nije se dugo zadržala. Nadala se da je u glazbeniku Claytonu Johnsonu našla srodnu dušu, govorkalo se da su se i zaručili kad je na nastupu kao gošća "Tonight Showa" voditelja Jimmyja Fallona došla s novim dijamantnim prstenom na ruci, no ni od toga nije bilo ništa. Iako je njihovu vezu opisala kao idiličnu, razišli su se nakon manje od godinu dana. Nije imala sreće ni s još jednim glazbenikom, Jackom Donoghueom, s kojima je prohodala prošle godine, no i on je postao bivši. Nakon njega je još kraće bila u vezi sa snimateljem i gitaristom Mikeom Hermosom, koji joj je pomogao u produkciji albuma "Did You Know That There‘s a Tunnel Under Ocean Blvd", no kad je on bio objavljen, njih dvoje su već bili prekinuli.
"Ponekad se pitam je li mi Bog namijenio da tako dugo u životu budem sama. Ne znam. No, čini mi se da sam sada našla smirenje i sreću," rekla je pjevačica nedavno. Tome je sigurno pridonio i uspjeh posljednjeg albuma. Na njemu Lana Del Rey progovara o svojoj obitelji, roditeljima, bratu i sestri, ujaku koji ju je naučio svirati gitaru, ali i o intimnim stvarima o kojima ne prestaje razmišljati - hoće li postati majka i nastaviti obiteljsku lozu, kao i o onome što je zajedničko svim ženama - izboru između braka i djece te karijere, asocirajući pritom na plodove sa stabla smokve iz romana "Stakleno zvono" književnice Sylvije Plath.
"Željela sam sve, ali ako bih jednu izabrala, sve bih druge izgubila. I dok sam sjedila, ne uspijevajući se odlučiti koju ću smokvu ubrati, one su jedna za drugom venule i na kraju nije ostala nijedna."
Lana Del Rey se nada da neće završiti kao lik iz romana "The Bell Jar". Uostalom, čini se da joj se sada smiješi vedrija budućnost. Osim što je s novim albumom konačno dobila toliko željene pohvale kritičara, odnedavno je i u, barem zasad, sretnoj vezi. Potkraj prošle godine preko zajedničkog prijatelja Jacka Antonoffa na kulinarskom sajmu u Malibuu upoznala je glazbenog menadžera Evana Winikera, tri godine starijeg od nje, s kojim je ubrzo nakon toga započela vezu. Dosad se još nisu pojavili zajedno u javnosti, no u ožujku na večeri magazina Billboard, posvećenoj ženama u glazbi, pokazala je novi prsten, a na pitanje jesu li se ona i Evan zaručili samo se zagonetno nasmiješila.