Život problematičnog tinejdžera, heroinskog ovisnika i punk buntovnika koji je jedan od najvećih svjetskih kantautora, a uskoro nastupa u pulskoj Areni.
Pod zvjezdanim nebom Pule uskoro će nastupiti Nick Cave, glazbenik čiji su koncerti odavno prerasli okvire rock-spektakla. Karizmatični 68-godišnji frontmen grupe The Bad Seeds tijekom više od pet desetljeća autodestrukciju, unutarnje lomove, vjeru, sumnju, ljubav i strašne osobne tragedije pretvara u glazbu koja djeluje gotovo katarzično. Malo je umjetnika čiji su život i pjesme toliko neraskidivo isprepleteni. Nekoliko dana prije rasprodanih nastupa u Puli 4. i 5. kolovoza, u sklopu europske turneje Summer 2026 Tour, Cave će 31. srpnja održati veliki koncert u Brightonu, gradu u kojem živi gotovo tri desetljeća. Tom će prigodom objaviti limitirano izdanje singla "Jubilee Street" s albuma "Push the Sky Away" na kolekcionarskoj vinilnoj ploči s otisnutim vizualnim motivom, dostupnoj isključivo na koncertu i u kultnoj trgovini ploča Resident. Pa tko kupi - kupi.
Ljetna turneja nastavak je svjetske turneje Wild God, koja je započela krajem 2024., nastavila se tijekom 2025. koncertima u Europi, Sjevernoj Americi, Australiji i Novom Zelandu, a završava krajem kolovoza nastupom na pariškom festivalu Rock en Seine. No današnji Cave na pozornici djeluje drukčije nego prije deset ili dvadeset godina. Nakon smrti dvojice sinova koncerti su postali više od nastupa - mjesta zajedničkog proživljavanja tuge, nade i vjere. Kad zapjeva "Skeleton Tree" ili "Waiting for You", a glas mu na trenutak zadrhti, publika ga emotivno "podiže" pjevajući zajedno s njim.
Posebna spona s obožavateljima gradila se tijekom gotovo pet desetljeća, otkako je 1973. započeo glazbenu karijeru s bendom The Boys Next Door, koji je kasnije promijenio ime u The Birthday Party. Najviše poklonika stekao je s bendom The Bad Seeds, koji je osnovao 1983. poslije raspada prethodnog, s kojim je stvorio antologijske pjesme: "From Her to Eternity", "The Mercy Seat", "Red Right Hand", "Do You Love Me?", "Where the Wild Roses Grow" s Kylie Minogue, "Into My Arms", "Jesus Alone" i "Waiting for You". Posebnima ih čini i njegov pomalo hrapavi, bezvremenski bariton, jedinstven u svijetu glazbe.
Kada bi se njegovo stvaralaštvo svelo samo na 18 studijskih albuma objavljenih s grupom The Bad Seeds (ukupno je objavio 24 studijska albuma), već bi to bilo izvanredno postignuće. No Cave, koji je ušao u glazbu kao žestoki punk buntovnik, a onda postao pjesnik suvremenog rocka i jedan od najutjecajnijih kantautora našeg doba, nije samo koncertni izvođač. Izgradio je nekoliko karijera. Afirmirao se kao pjesnik s objavljenim zbirkama, romanopisac s nekoliko romana i skladatelj izvanredne filmske glazbe, primjerice za slavni western "Ubojstvo Jesseja Jamesa od kukavice Roberta Forda" u kojem glumi Jeremy Renner, a Cave se pojavljuje u maloj ulozi pjevača u salonu. Napisao je glazbu za postapokaliptičnu dramu "Cesta" s Viggom Mortensenom, s tim da glazbu za filmove često piše s australskim skladateljem Warrenom Ellisom.
Svoju darkersku osobnost i izgled prenio je i na filmsko platno. Glumio je u nekoliko filmova, među kojima je remek-djelo Wima Wendersa "Nebo nad Berlinom" iz 1987. (Cave i Bad Seeds glume sami sebe kako nastupaju uživo u klubu u Zapadnom Berlinu). Briljirao je u ulozi nasilnog, psihotičnog zatvorenika Maynarda u australskoj zatvorskoj drami "Ghosts... of the Civil Dead" iz 80-ih, za koji je napisao i scenarij. Set je dijelio i s Bradom Pittom u filmu "Johnny Suede" početkom 90-ih. Uz sve to, scenarist je filmova "The Proposition" iz 2005. i "Lawless" iz 2012.
Priča o jednom od najvećih glazbenika današnjice slojevita je pripovijest o čovjeku koji je nakon smrti dvojice sinova pronašao način da tugu pretvori u životnu suputnicu, prigrli je i nastavi živjeti. Nekako je uspio bol pretvoriti u umjetnost koja titra u srcima milijuna fanova. I u dokumentarac "One More Time with Feeling" posvećen mlađem sinu Arthuru, kojeg je prvog izgubio.
Što se dogodilo? Petnaestogodišnjak je 2015. poginuo nakon pada s litice u Ovingdean Gapu, nedaleko od obiteljskog doma u Brightonu. Teško ozlijeđen, pronađen je u podnožju litice te je preminuo u bolnici Royal Sussex County. Pokazalo se da je bila riječ o nesretnom slučaju. Arthur je prije nesreće uzeo LSD s prijateljem i onda je, dezorijentiran, oteturao prema rubu litice i zbog nepažnje pao.
U potresnoj izjavi nakon tragedije Cave i njegova supruga, modna dizajnerica Susie Cave (69), s kojom je 27 godina u braku te je 23. srpnja 2000. dobio blizance Earla i Arthura (da nije stradao, ovih dana proslavio bi 26. rođendan), opisali su mrtvog sina riječima koje ujedaju za srce.
"Bio je divno neposlušan, kreativan i slobodouman mladić, zarazne vedrine, duhovitosti i hrabrosti", objavili su.
Mladić je bio nerazdvojan s blizancem Earlom, no kobnog dana brat nije bio s njim. Arthurova smrt ostavila je neizrecivu prazninu, a onda se 2022. dogodio novi udarac: u dobi od 30 godina preminuo je Caveov najstariji sin Jethro, australski model, glazbenik i glumac u usponu.
Cave je Jethra, rođenog u Melbourneu 1991., dobio s australskom manekenkom Beau Lazenby. No, sina je upoznao kad je napunio sedam ili osam godina; kasnije je to opisao kao jednu od najvećih i najstrašnijih pogrešaka u životu. Kad se Jethro rodio, bio je usredotočen na život s prvom suprugom Viviane Carneiro, brazilskom novinarkom i modnom dizajnericom. Oženio ju je 1990., brak im je trajao šest godina, a njihov sin Luke rođen je nekoliko mjeseci nakon Jethra, koji je odrastao u Australiji s majkom.
Tko mu je otac, doznao je naknadno, dok je njegov polubrat Luke imao oba roditelja, što je ostavilo bolni trag na dječaku. Kasnije su otac i sin izgradili korektan odnos. Jethro je započeo karijeru u zabavljačkoj industriji, no istodobno se borio s mentalnim zdravljem (sumnjalo se da ima shizofreniju). Pronađen je mrtav u motelskoj sobi u Melbourneu, nekoliko dana nakon što je pušten iz zatvora gdje je završio zbog napada na majku.
Dva gubitka u razdoblju od sedam godina glazbenik je jedva prebrodio. Kasnije je rekao da mu je pomoglo pričati o žalovanju, dijeliti ga s drugima. Kako se s time nosio, opisao je na interaktivnom blogu The Red Hand Files koji je pokrenuo kako bi direktno komunicirao s obožavateljima, a da se ne radi o društvenim mrežama koje prezire.
"Bol ostaje, ali sam otkrio da se s vremenom razvija. Tuga cvjeta s godinama, postajući manje osobna uvreda, manje kozmička izdaja, a više poetska kvaliteta bića dok joj se učimo predati. Dok se suočavamo s nepodnošljivom nepravdom smrti, ono što se čini nepodnošljivim na kraju se pokaže da uopće nije nepodnošljivo. Tuga postaje bogatija, dublja. Shvatio sam da iako je svatko od nas poseban i jedinstven, naša bol i slomljenost nisu. S vremenom smo Susie i ja shvatili da svijet nije ravnodušan ni okrutan, već dragocjen i pun ljubavi - štoviše, divan - uvijek naginje prema dobru. Ovih dana nisam ni nepovjerljiv ni sumnjičav prema svijetu, iako mi se srce slama i nisam očajan, depresivan ni ogorčen. Tuga postaje način života, dijelom smijeh, dijelom suze, s vrlo malo prostora između", napisao je u The Red Hand Filesima.
Rođen je 22. rujna 1957. kao Nicholas Edward Cave u Warracknabealu, uspavanom gradiću u australskoj saveznoj državi Victoriji. Njegov otac Colin bio je profesor engleskog jezika i matematike, a majka Dawn školska knjižničarka. Uz Nicka su odgajali sinove Tima i Petera, pet i tri godine starije od Nicka, te Julie, obiteljsku mezimicu dvije godine mlađu od Nicka. Zahvaljujući roditeljima zavolio je književnost, dok su ga braća upoznala s rockom. Prvo pjevačko iskustvo stekao je kao devetogodišnjak u crkvenom zboru u Wangaratti. No to nije dugo potrajalo jer je odmalena imao problem s autoritetima. Zbog neposluha izbacili su ga i iz osnovne škole u rodnom gradiću, pa su ga roditelji kao problematičnog 13-godišnjaka upisali u internat u Melbourneu kamo su se preselili. Nick je nakon mature upisao studij slikarstva, ali ni liberalna likovna akademija Caulfield nije ga uspjela zadržati. Na prvoj godini napustio je studij i posvetio se glazbi privučen australskom punk scenom. Policija ga je opominjala kad bi s prijateljima radio nepodopštine, a kad je napunio 19 godina, priveli su ga zbog provale. Po njega je u policijsku postaju došla uplakana majka i rekla mu da mu je otac iste večeri poginuo u prometnoj nesreći.
Doživio je šok, kao da ga je netko udario u želudac, krivio je sebe. Godinama kasnije, rekao je da je upravo ta tragedija u njemu stvorila "prazninu u kojoj su moje riječi počele plutati, skupljati se i pronalaziti svoju svrhu". Mnogi pak smatraju da ga je očeva smrt gurnula u ovisnost. Cave je eksperimentirao s drogama od početka 80-ih, posebno s heroinom na koji se na kraju navukao. Kasnije je o dugom ovisničkom razdoblju otvoreno pričao i pjevao: dovoljno je poslušati pjesme "The Carny", "Sad Waters" ili "Dumb Europe". Više puta odlazio je na odvikavanje: borba s heroinom trajala je oko 20 godina. Prekretnica je nastupila potkraj 1990-ih, kada se, čini se, skinuo s igle. Objavio je da je čist i da je uspješno liječenje usmjerilo njegov život u pozitivnom pravcu. Od tada je više puta isticao da glazbom ne želi romantizirati ovisnost: opisuje ju kao razornu bolest koja ga je umalo dokrajčila.
Njegov glazbeni put počeo je još tijekom školskih dana, kada je s kolegama iz Caulfield Grammar Schoola osnovao bend The Boys Next Door. Počeli su s obradama Loua Reeda, Davida Bowieja i grupe Roxy Music, no ubrzo su počeli stvarati vlastitu glazbu - mračne pjesme sirove energije - i postali zapažen dio novog vala australskog punka. Nakon preseljenja u London 1980. promijenili su ime u The Birthday Party. Cave je tada pisao pjesme prožete biblijskim motivima, mračnom ironijom i ljudskim slabostima. Godinu dana nakon što su se Birthday Parties 1983. raspali, Cave je osnovao današnji bend. Od tada do danas objavili su impresivan niz studijskih albuma. Njihov se zvuk mijenjao od sirovog post-punka i mekog bluesa do gospela. S Bad Seedsima i danas pjeva o temama koje ga zaokupljaju od početka karijere: vjeri, ljubavi, smrti, nasilju, osjećaju krivnje, ljudskim slabostima, želji za iskupljenjem. Upravo je spajanje osobnog svijeta s univerzalnim temama jedan od razloga zbog kojih su Nick Cave i The Bad Seeds postali i ostali glazbena institucija.
Caveov način pisanja pjesama također se mijenjao. Odbacio je računalo početkom 2000-ih i vratio se pisaćem stroju. Kako je htio glazbeno eksperimentirati, osnovao je bend samo za to: prije dvadeset godina pokrenuo je grupu Grinderman kao kreativni bijeg od nastupa s The Bad Seedsima. Dojadio mu je 2011. kad ga je ugasio.
Otkako je sa svojom stalnom grupom 1984. objavio prvi album "From Her to Eternity", potrebu za izražavanjem nije ograničio samo na glazbu. Njegove pjesme oduvijek su bile posebna literarna forma, pa nikoga nije iznenadio kada je potkraj 80-ih objavio prvu knjigu "King Ink", zbirku tekstova i stihova. Zbirka je potkraj 90-ih dobila nastavak. Otprilike u isto vrijeme objavio je roman prvijenac "I magarac je vidio anđela". Riječ je o mračnoj, gotičkoj pripovijesti o vjeri, krivnji i iskupljenju. Kasnije je objavio i roman "Smrt Bunnyja Munroa", grotesknu priču o čovjeku izgubljenom između vlastitih poroka i pokušaja da pronađe životni smisao.
Poseban je i po tome što odiše privlačnošću kojom magnetski osvaja žene. Njegov ljubavni život podjednako je buran kao i njegovo stvaralaštvo. Na početku karijere, dok se probijao na glazbenoj sceni u domovini, zaljubio se u australsku kantautoricu Anitu Lane koja mu je postala kreativna partnerica. Upoznali su se 1977. u Melbourneu, spojio ih je gitarist Rowland S. Howard. U to vrijeme Cave je svirao u bendu The Boys Next Door dok je Lane studirala likovnu umjetnost na Victorian College of the Arts. Živjeli su intenzivno, bez pravila i granica. Bila je to ljubav dvoje snažnih kreativaca čiji su se svjetovi neprestano i sudarali i nadopunjavali, što nije moglo potrajati na duge staze. Prekinuli su oko 1983. i ostali bliski prijatelji. Početkom 90-ih Cave se preselio u São Paulo jer je krajem 1989., tijekom prve turneje s The Bad Seedsima u Brazilu, upoznao Viviane Carneiro, brazilsku novinarku i modnu dizajnericu.
Zaljubljenost i nova sredina pomogli su mu da se nakratko udalji od destruktivnog životnog stila. Cave i Carneiro vjenčali su se 1990., a godinu kasnije dobili su sina Lukea. Supruga mu je oprostila aferu s australskom manekenkom Beau Lazenby koja mu je nekoliko mjeseci prije nje rodila sina Jethra. Obitelj se kasnije preselila u London, no brak nije izdržao nove izazove: njegovu ovisnost, alkoholizam, često izbivanje - i novu aferu.
Razveli su se 1996. jer Cave nije mogao odoljeti britanskoj kantautorici PJ Harvey s kojom se spetljao na snimanju dueta "Henry Lee" za svoj album "Murder Ballads". Iste godine kad se razveo od brazilske novinarke, započeli su intenzivnu vezu. No, brzo ga je ostavila. Nazvala ga je i rekla mu da prekida dok je bio u svom stanu u londonskom Notting Hillu. Bio je zatečen i slomljen. Priznao je da je u to vrijeme još uvijek bio ovisan o heroinu te da mu vjernost tih dana nije bila jaka strana. Nakon kraha braka s Viviane i gorkog završetka veze s PJ Harvey, Cave se morao suočiti sa svojim najvećim demonima. Shvatio je da više ne može nastaviti istim putem: 1997. završio je u klinici za odvikavanje u Somersetu pokušavajući se riješiti ovisnosti. Tijekom tog razdoblja nastajao je dio materijala za kultni album "The Boatman‘s Call", jedno od njegovih najiskrenijih i najogoljenijih. Nakon desetljeća borbe, čini se da je Cave ipak uspio prekinuti taj začarani krug. Tvrdi da se već dugo ne drogira.
Nakon izlaska iz klinike Cave je ušao u novo razdoblje života. Iste godine kada se razišao s PJ Harvey, na zabavi koju je potkraj 1997. organizirala dizajnerica Bella Freud, kći slavnog slikara Luciana Freuda, upoznao je Susie Bick, bivšu englesku manekenku. Cave je kasnije govorio da je Susie osvojila njegovu pažnju istog trenutka, jer je u njoj prepoznao spoj ljepote i tajanstvenosti što ga je oduvijek privlačilo.
Vjenčali su se 1999., a godinu kasnije dobili su blizance Arthura i Earla. Brak sa Susie Bick postao je njegovo sidro, do danas je najstabilnija i najdugovječnija veza u njegovom životu. Izdržao je najstrašnije moguće iskušenje, smrt sina Arthura. Cave i Susie nastavili su živjeti zajedno se boreći s gubitkom koji ih je promijenio, ali ih nije slomio. Nakon godina obilježenih tragedijama i preispitivanjima, u njihov je život ponovno ušla i nova radost - 2024. godine Cave je postao djed kada su njegov sin Luke i njegova supruga Sasha dobili sina Romana. U njegovu obitelj koja je prošla kroz nezamislivu bol stigao je maleni podsjetnik da život, unatoč svemu, donosi nova lijepa poglavlja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....