Znamenita draguljarska kuća Van Cleef & Arpels provest će 2021. u slavljeničkom raspoloženju obilježavajući veliki jubilej - 125. rođendan. Od njihova utemeljenja 1906. štošta se mijenjalo u dizajnu i proizvodnji haute couture nakita, oni su mnoge od tih promjena i pokrenuli, no u svim tim mijenama ostali su vjerni svojoj prvobitnoj filozofiji draguljarstva: "Izborom dragog kamenja mi nakitu dajemo dušu; žene koje ga nose daju mu život".
Sjaj, sofisticiranost i nekonvencionalnost VC&A nakita obožavale su, među ostalim, vojvotkinja od Windsora, monegaška princeza Grace, dvorjanke egipatskog kralja Faruka, prva iranska carica Farah Pahlavi, glumice Gloria Swanson, Marlene Dietrich, Elizabeth Taylor i Sophia Loren, žene iz dinastija Kennedy, Vanderbilt i Onassis, Eva Perón, maharadže i indijske kneginje. Katkad su u Van Cleefu & Arpelsu išli na ruku i ženama koje si ni u snu ne bi mogle priuštiti njihove kreacije. Skromnoj Janet Shearon, supruzi Neila Armstronga, prvog čovjeka na Mjesecu, darovali su broš od 18-karatnog zlata s pet rubina, oblikovan poput Mjesečeve površine izrovane kraterima. Taj lunarni broš, koji je Janet ponosno nosila i kad se 1969. u Buckinghamskoj palači susrela s kraljicom Elizabetom, prodan je 2019. na dražbi za 170.000 dolara.
Jedan od rukavaca te priče vodi u Amsterdam, gdje se sredinom 19. stoljeća mladi brusač dragog kamenja Charles Van Cleef izvještio u uklanjanju nečistoća i sitnih oštećenja koja ruše cijenu dragulja. Njegova je vještina bila tražena i u Parizu, gdje se Charles preselio 1867. u potrazi za boljom zaradom. Nakon što se probio u pariške draguljarske krugove, oženio se i 13. prosinca 1873. dobio sina Alfreda. Sin je krenuo očevim stopama i šest je godina brusio zanat u radionici pariških majstora-brusača Davida i Grosgogeata.
U ljubavi Alfred Van Cleef nije gledao dalje od vlastita dvorišta. Vjenčao se 1896. svojom sestričnom Estellom Arpels, čiji je otac Salomon u belgijskom gradu Ghentu držao veletrgovinu dragim kamenjem. Na nagovor supruge, Alfred se odvažio pokrenuti vlastiti biznis. Estellina braća Charles, Julien i Louis Arpels ulaze u partnerstvo sa šogorom Alfredom te 1898. u francuskoj prijestolnici zajednički otvaraju draguljarnicu, a kako se njihov posao brzo razmahao, 1906. sele se na novu, ekskluzivniju lokaciju - pariški trg Vendome broj 22. Tim preseljenjem službeno počinje blistava povijest tvrtke Van Cleef & Arpels.
Novo sjedište u neposrednoj blizini luksuznog hotela Ritz osiguralo im je stalan priljev bogatih i slavnih klijenata.
Umjetnička duša Alfred Van Cleef nakit je dizajnirao, šogor Charles vješto ga je prodavao, šogor Julien znalački je nabavljao drago kamenje, a Estelle je besprijekorno vodila računovodstvo. Kasnije će im se pridružiti i najmlađi Estellin brat Louis. Bio je to obiteljski biznis u najboljem smislu te riječi. Posao im je cvjetao jer frivolni je Pariz početkom 20. stoljeća bio prepun američkih tajkuna, europskih aristokrata i drugih rastrošnih bogataša kojima je bila stvar prestiža da što ljepše i skuplje okite svoje supruge i ljubavnice.
Već 1909. Van Cleef & Arpels počinje otvarati podružnice diljem Francuske, među inima i u mondenom ljetovalištu Deauvilleu, gdje je radi zabave često svraćao tadašnji španjolski kralj Alphonse XIII. u društvu jedne od svojih priležnica, sopranistice Genevieve Vix. Jednom ju je odveo kod Van Cleefa & Arpelsa te velikodušno rekao neka si izabere što god poželi. Genevieve je sva sretna to i učinila, a kralj joj je zahvalio na usluzi objasnivši da će te dragocjenosti ipak darovati svojoj zakonitoj ženi.
Šokirana se pjevačica usred draguljarnice srondala u nesvijest.
Kad je počeo Prvi svjetski rat, Francuska je mobilizirala i svoje draguljare. Charles Arpels služio je kao prevoditelj u engleskoj vojsci, a Louisa su poslali u topnike. Alfreda Van Cleefa su zbog lošeg zdravlja poštedjeli odlaska na frontu, no njegova supruga Estelle dragovoljno se priključila ratnim naporima svoje zemlje skrbeći se o ranjenicima u bolnici koju je osnovao barun de Rothschild. Kako se istaknula i kao bolničarka, odlikovana je križem Legije časti. Jedan od Estellinih pacijenata - poručnik alpskih strijelaca Emile Puissant - kasnije joj je postao zet.
Supružnici Van Cleef dali su mu ruku svoje kćeri Renee i uključili ga u obiteljski posao. Bio je administrativni direktor tvrtke sve do veljače 1926., kad je na ulazu u Monte Carlo prejako nagazio gas svog Bugattija i poginuo u prometnoj nesreći. Njegova udovica Renee te je godine postala umjetnička direktorica tvrtke i na toj je funkciji ostala sve do svoje smrti 1942. Blisko je surađivala s dizajnerom Renéom Lacazeom te uvela u visokom draguljarstvu dotad neviđenu praksu - božićne rasprodaje nakita. Zgroženi su konkurenti to smatrali skrnavljenjem profesije, no gužve pred vratima draguljarnice na trgu Vendome i njih su natjerale da kupcima počnu nuditi slične pogodnosti.
Do savršenstva je razvio i 1933. patentirao posebnu tehniku takozvanog nevidljivog umetanja dragulja, visoko cijenjenu zbog toga što se s vanjske strane nakita ne vide spojevi dragog kamenja i podloge od plemenitog metala, najčešće zlata. Alfredov patent, nazvan "Serti Mystérieux", nije usrećio njegove majstore jer je tehnika nevidljivog umetanja poput slaganja sitnog mozaika, pri čemu izrada samo jednog omanjeg komada nakita zahtijeva više od 300 sati bolno minucioznog ručnog rada.
Velika poklonica tako izrađenih broševa s floralnim motivima bila je Wallis Simpson, vojvotkinja od Windsora i supruga bivšeg britanskog kralja Edwarda VIII., od kojeg je kao vjenčani dar dobila VC&A broš i narukvicu od safira i briljanata. Fatalna je Wallis dizajnerskom odjelu tvrtke Van Cleef & Arpels 1951. bila nadahnuće za još jedan znameniti patent - zip ogrlicu u formi patentnog zatvarača, koja se može nositi i kao narukvica. Drugi zgodan primjer njihova poigravanja s transformacijom nakita je broš u obliku ptice čija se krila mogu skinuti i nositi kao naušnice.
Kad je Elizabeth Taylor prvi put postala baka, od Richarda Burtona na dar je dobila "lavlju" VC&A ogrlicu sa smaragdima, koja se može pretvoriti u dvije narukvice i privjesak.
Prvu američku podružnicu tvrtka Alfreda Van Cleefa otvorila je 1939. u New Yorku, godinu dana nakon njegove smrti. Do posljednjeg daha radio je na velikoj narudžbi nakita za vjenčanja egipatske princeze Favzije i iranskog šaha Reze Pahlavija. Još važnija narudžba s iranskog dvora stigla je 1966. kad je šah Pahlavi svoju treću suprugu Farah odlučio proglasiti caricom pa joj je trebalo napraviti krunu dostojnu te vladarske titule. Tog se zahtjevnog posla prihvatio Julienov sin Pierre Arpels. Otegotna je okolnost bila što se krunski dragulji nisu smjeli iznositi iz Irana, tako da je Pierre u svom pariškom ateljeu skice radio naslijepo, po sjećanju na ono što je vidio u teheranskim trezorima. Srećom, imao je nevjerojatnu sposobnost vizualizacije pa je na kraju sve sjajno ispalo.
Farah Pahlavi postala je carica 26. listopada 1967. kad je na glavu stavila zlatnu krunu tešku dva kilograma, sa središnjim smaragdom od 150 karata, oko kojeg se poput čipke nizalo 1469 dijamanata, 36 rubina, 36 smaragda i 105 bisera. Lijepa gomilica VC&A nakita pohranjena je i u trezorima kneževine Monako. Princ Rainier je 1956., nekoliko mjeseci prije vjenčanja s holivudskom divom Grace Kelly, na Petoj aveniji ušetao u njujorški butik pariških draguljara i svojoj budućoj supruzi kupio danas čuvenu ogrlicu s tri niza bisera te još tri skupocjena uresa: prsten,naušnice i narukvicu. Nakon tog šopinga tvrtka Van Cleef & Arpels postala je službeni dobavljač nakita za monegaški dvor.
Izvorno je taj komad nakita bio ogrlica, no za tu su je prigodu Van Cleef & Arpelsovi majstori preobličili u tijaru. Princeza Grace je za života nakupila impresivnu zbirku radova s njihovim potpisom. Uz bisernu ogrlicu i tri dijamantne tijare, u njezinoj se VC&A kolekciji još ističu safirima i dijamantima optočen broš Daisy, nekoliko rijetkih Alhambra ogrlica te serija žovijalnih ukrasnih kopči s likovima životinja.
Za razliku od većine svojih mušterija, članovi združenih draguljarskih klanova Van Cleef i Arpels izbjegavali su eksponiranje u javnosti. Stroga diskrecija, vrhovno načelo njihova zanata, postala im je druga priroda pa se malo zna što su radili i kako su živjeli unutar zidova svojih palača. Rado su govorili samo o svojim kreacijama, i to tek kad bi dobili dopuštenje od onih koji su te kreacije skupo plaćali.
Postupno su prodavali udjele u obiteljskoj tvrtki, a posljednjih 20 posto svog vlasništva prodali su 2003. korporaciji Richemont, danas većinskom vlasniku draguljarskog brenda Van Cleef & Arpels. I novi vlasnici pažljivo njeguju tradiciju juvelirskog umijeća koje je proslavilo osnivače tvrtke. Što je vrijedilo 1906., vrijedi i 125 godina kasnije: dijamanti su vječni tek kad ih obrade draguljari zlatnih ruku i briljantne mašte.