Ivan Skorin, dugogodišnji reporter i novi voditelj RTL Direkta, otkriva kako usklađuje karijeru s obiteljskim životom, zašto ga diraju teške priče i čime ga kćeri Anica i Lada uvijek iznova osvoje.
Dugogodišnji reporter, urednik i voditelj Ivan Skorin (41), jedno je od najprepoznatljivijih lica RTL-a, svoj profesionalni put opisuje kao transfer nogometaša – klubovi se mijenjaju, ali svako novo iskustvo ponosno nosi sa sobom. Radio je na Novoj TV, N1 i RTL-u, a iako njegova karijera traje gotovo dva desetljeća, strast i znatiželja koje su ga dovele u novinarstvo i dalje su prisutne. Priznaje kako mu najteže padaju teške životne priče s kojima se svakodnevno susreće. Iako se trudi emocionalno distancirati, kaže da je to gotovo nemoguće.
"Najviše volim objašnjavati komplicirane stvari na jednostavan način, bilo da je riječ o cijeni kefira, toalet papira ili o Bliskom istoku i Trumpovim carinama. Uvijek pokušavam sagledati slojevitost teme, ali razgovarati tako da to izgleda kao da sjedimo na kavi. Ponekad mislim da sam razvio odmak od teških priča, ali to je mit. Svaka tužna ljudska sudbina, svaki srušeni crijep na Banovini, sve to ostavlja trag", kaže.
Ono što ga posebno inspirira su ljudi sa strašću. Kaže kako se kod nas često pogrešno dijele političari i aktivisti na lijeve i desne. "Ja ih dijelim na strastvene i one bez strasti. I tu je velika razlika", ističe Ivan Skorin, koji će uskoro ponovno uskočiti u vrući voditeljski stolac RTL Direkta i tako zamijeniti kolegicu Mojmiru Pastorčić tijekom ljetnog odmora.
Reakcije gledatelja kada je sredinom lipnja na nekoliko dana postao voditelj bile su sjajne.
"Imam veliku podršku, najviše od Mojmire, ali i svih u redakciji, urednika Antonija Zavade, reportera Petra Panjkote, Darinke Trgo, Rikarda Stojkovskog i Borka Brunovića, kao i glavne urednice informativnog programa Željke Marijanović. Pomogla mi je sa savjetima i kolegica Damira Gregoret koja je posljednje dvije godine spretno uskakala u Direktovu šihtu. Rekli su mi da budem svoj. Naravno da sam imao malu tremu u početku. Kao reporter imaš mogućnost pogriješiti pa ispraviti u montaži, ovdje ne. Svako moje frfljanje ili nespretno gestikuliranje mnogo više dođe do izražaja. Srećom da su reakcije bile pozitivne", kaže Ivan.
I sam je strastven oko dvije stvari koje ga najviše okupiraju – posla i obitelji. Suprugu Ivu (41), s kojom ima dvije kćeri, devetogodišnju Anicu i trogodišnju Ladu, upoznao je prije dvadesetak godina na Fakultetu političkih znanosti, gdje su oboje studirali. Iako su im se putevi razišli, život ih je ponovno spojio 2010. kad su se slučajno sreli u gradu jedne ljetne večeri i otada su nerazdvojni.
"Odlučio sam je pozvati u kino, a ostalo je povijest. Uvijek sam bio dosta skeptičan prema onima koji mogu na pitanje ‘koja je tajna...‘ odmah odgovoriti vrlo točnim i preciznim odgovorom. Svaki odnos je jedinstven i nešto što u jednoj vezi funkcionira u drugoj ne bi sjelo najbolje. Važno je biti siguran da je osoba pored tebe netko s kim možeš i želiš ploviti kroz tu superćelijsku oluju. Naravno da je bitno imati iste vrijednosti i ciljeve i da se međusobno nasmijavate, ali ključ nisu naušnice za godišnjicu, buket cvijeća za Valentinovo ili skupi restoran za rođendan. Bitno je biti zajedno kada dijete povraća, ozlijedi se, plače – to je temelj. Sve ostalo će doći", objašnjava Ivan.
Na televiziji ga vole gledati i njegove cure, koje su se već navikle da se tata pojavljuje na malom ekranu. S njima je kod kuće do podneva, a onda roditeljske dužnosti preuzima supruga Iva, voditeljica komunikacija u jednoj tvrtki.
"Jako sam ponosan na nju. Većinu karijere provela je u tehnološkoj industriji, a početkom ove godine promijenila je posao i industriju te vodi komunikacije za osam zemalja u jednoj tvrtki za proizvodnju smrznute hrane sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu. Našim curama je to jako fora, jer misle kako im mama radi sladoled", kroz smijeh govori Ivan, koji se odlično slaže i sa svojom televizijskom obitelji.
S kolegicom Mojmirom Pastorčić žustro raspravlja o inflaciji, stranim radnicima, Marvelovim filmovima i neodrživom turizmu, a tajna njihove uspješnosti je u tome što si svi međusobno pomažu i sudjeluju u svakoj priči.
"Uvijek se trudimo da ne proizvodimo samo osnovne vijesti i temeljne informacije, već da prva vijest bude početak neke šire, šarene priče, a to nije nimalo lako, pogotovo u brzom dnevnom ritmu. Čim vidimo da jedan zapne, odmah svi uskačemo, zovemo, vičemo, dok se sve ne otpetlja. Radio sam u okruženjima gdje se dolazi u ponedjeljak ujutro na posao s grčem u želucu. Ovdje grča nema, samo znatiželje", govori Ivan. Najteže mu u poslu pada što je špica dnevnog informativnog programa tek navečer pa doma dolazi malo prije ponoći kada njegove cure već odavno spavaju. Zato se trudi sve nadoknaditi petkom i vikendom. Njegove kćeri se, kaže, odlično slažu iako je među njima šest godina razlike i Anici je trebalo neko vrijeme da prihvati kako više nije jedinica.
"Anica je sto na sat, uz tisuće zašto i milijun kreativnih ideja. Ona će, bez da je itko to tražio, na roštilju osmisliti potragu za blagom i detaljno razraditi planove i igru za dvadesetero djece. Crta stalno. Prodaje na moru nakit koji radi s bakom, samo ove godine je posudila 74 knjige u knjižnici, gleda s tatom svih sedam nastavaka ‘Jurskog parka‘, a s mamom uvježbava nove K-pop koreografije. Lada pak upija svaku riječ, sluša i analizira i nevjerojatno pamti stvari. Najveći izazov ovog ljeta je nagovoriti je da zagrize papriku kao jabuku", smije se Ivan.
Kći Anica je i odlična učenica, pohađa razne aktivnosti: ide na košarku, dramsku, školu mudrog učenja, dječji zbor Kikići. Prošle godine osvojila je prvo mjesto u svojoj skupini na dječjem festivalu Mali MEF u Čakovcu gdje je nastupila s pjesmom "Moj tata".
"Lada ove godine kreće u vrtić, a ja se kao svaki hrvatski tata nadam da će biti uspješna sportašica. Ako ne to, onda kirurginja, pilotkinja ili odvjetnica, možda glumica ili dirigentica. Ako sve propadne, onda može u novinarske vode. Šalim se, naravno, uvijek može u politiku, primjerice biti ministrica", nastavlja Skorin.
Djecu, ističe, ne odgaja moderno te ih što više odvaja od mobitela i ekrana. Uz razgovor, Ivan ističe kako je jako bitna i kontrola. Na godišnji ove, kao i svake godine, idu u Primošten, rodno mjesto njegova oca Maksima.
"Na godišnjem mi je najdraže kad cijeli dan provedemo na otvorenom u šumici pored plaže. Čitam Dylan Doga i slušam cvrčke. Lada ove godine uči plivati bez ‘mišića‘ tako da je i to dosta izazovno. Anica je satima u moru, ne izlazi van", kaže Ivan.
Sa suprugom ima malo vremena na raspolaganju, ali zato kad su zajedno kvalitetno ga provode. Rado istražuju nove restorane, odlaze na koncerte ili pogledaju neku seriju ili film.
"Volimo i putovanja, koja su se sad pretvorila u obiteljska. Bili smo s djecom u Švedskoj i Švicarskoj i sad se šalimo da moramo nastaviti niz zemalja na ‘Š‘, pa planiramo Škotsku kao sljedeću destinaciju. Volimo istraživati i nova mjesta u Hrvatskoj i u Sloveniji i svaki vikend kad možemo organiziramo izlete", zaključuje Ivan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....