Domagoj Abramović je prošlog vikenda debitirao kao sukomentator u Studiju SHNL na MAXSportu, a uoči televizijskog debija otkrio nam je sve o svom privatnom životu i poslovnim pothvatima.
Sa samo 17 godina zaigrao je u Ligi prvaka, svojevremeno je bio najbolji strijelac u povijesti Dinamove škole nogometa, nosio je dres nekoliko europskih klubova, a iako će uskoro proslaviti 45. rođendan, i dalje je aktivan na nogometnim terenima. Bivši profesionalni nogometaš Domagoj Abramović (44) od ovog je vikenda i novo televizijsko lice. Zajedno s Valentinom Miletić i Joškom Jeličićem komentira sva zbivanja na travnjacima Prve hrvatske nogometne lige, donoseći gledateljima pogled iz perspektive nekoga tko je vrhunski nogomet živio iznutra. Iako se prvi put okušao u ulozi stručnog sukomentatora u emisiji uživo, Domagoj priznaje kako tremu nije osjetio.
"Do sada sam sudjelovao u podcastima i raznim sportskim emisijama, ali ovo je moj prvi pravi prijenos uživo i ujedno najveći televizijski projekt dosad. Nisam se posebno pripremao - navikao sam još iz igračkih dana na kamere i intervjue. Imam iskustva i nije mi to strano“, započinje Abramović, koji danas nogomet prati s jednakom strašću kao i tijekom igračke karijere.
Posebno ističe kako mu je domaći nogomet ispred svega, čak i ispred najelitnijih europskih natjecanja.
"Najviše pratim HNL. Odrastao sam u Dinamu i, naravno, navijam za Dinamo. Oni su mi uvijek prvi, ali redovito gledam i ostale utakmice. Iskreno, europski nogomet pratim najmanje, pogledam kad stignem ili kad je Liga prvaka, ali HNL mi je ipak broj jedan“, kaže Domagoj.
Prije nekoliko godina, nakon što je završio profesionalnu karijeru, okušao se i u menadžerskom poslu, u koji ga je uveo blizak prijatelj. Danas aktivno sudjeluje u skautiranju mladih talenata tako da nogomet i dalje ostaje njegova svakodnevica.
Oko za talente
"Prijatelj je prije nekoliko godina otvorio menadžersku agenciju, a ja sam uglavnom na terenu. Gledam utakmice svih uzrasta, od najmlađih selekcija do seniora. Stipe Biuk je naš igrač, kao i Luka Hodak, Ibrahim Aliyu koji danas igra u Americi… Imamo jako puno mladih i perspektivnih nogometaša“, otkriva Abramović.
Nogomet je počeo igrati sa samo sedam godina u Dinamu, gdje je ostao sve do 2001. godine. U prvu momčad ušao je već 1998., sa svega 16 godina, dijeleći svlačionicu s velikim imenima hrvatskog nogometa poput Dražena Ladića, Roberta Prosinečkog, Joška Jeličića, Marija Cvitanovića, Silvija Marića i Marka Viduke. Kao iznimno talentiran mladi igrač, godinu dana kasnije upisao je i debi u Ligi prvaka, što je tada bio san gotovo svakog dječaka iz Dinamove škole.
Iako njegova karijera možda nije dosegnula vrhunce kakve su mu mnogi predviđali, Domagoj na svoj put gleda s velikim zadovoljstvom. Nakon Dinama, u dva je navrata odlazio u Finsku, a nekoliko godina proveo je i u Grčkoj. Posebno mjesto u njegovim sjećanjima zauzima najstariji finski grad Turku, gdje je igrao za Inter Turku 2008. i 2011. godine.
"Turku ima oko 200 tisuća stanovnika. Bio sam tamo u dva navrata, a u jednoj od tih godina grad je nosio titulu Europskog grada kulture, pa je stalno bilo nekih događanja. Iskreno, isprva sam se dosta dvoumio hoću li prihvatiti ponudu, ali na kraju mi je bilo predivno. Finska je jako uređena, sve funkcionira, ljudi su veseli, dragi i ljubazni. Stvarno sam uživao“, prisjeća se.
Iz hladne Finske put ga je odveo znatno južnije – u Grčku, gdje je živio u Ateni, Volosu i na Kreti.
Povratak zbog djece
"Mentalitet je sličan našem, hrana je fantastična, kultura bogata, a plaže prekrasne. Grčka je divna zemlja i ondje mi je također bilo jako lijepo“, kaže Domagoj, koji se s obitelji na kraju vratio u Hrvatsku, točnije u Zagreb, u trenutku kada je njegova najstarija kći krenula u prvi razred. Iako nije osjećao snažnu nostalgiju, ostanak u inozemstvu nikada mu nije bio dugoročna opcija.
Gdje god je igrao, uz njega su bili supruga Lidija i djeca, na koje je iznimno ponosan. Najstarija kći Chiara danas ima 19 godina i studira politologiju, a još u srednjoj školi istaknula se kao urednica školskih novina. Sin Toma ima 16 godina, pohađa Sportsku gimnaziju i aktivno igra nogomet u NK Sesvetama, dok najmlađa Rita, zaljubljenica u glumu i ples, ide u treći razred osnovne škole.
"Supruga je sa mnom još od mojih najranijih odlazaka, već s 19 godina, kada sam otišao u Cibaliju. Inače smo zajedno išli u osnovnu školu, doduše ne u isti razred. Kako smo iz istog kvarta, stalno smo se sretali, a i roditelji su nam se poznavali. Vjenčali smo se s 24 godine, a već godinu kasnije postali roditelji. Bilo nam je važno da djeca ne mijenjaju države i škole, pa smo odlučili vratiti se kući“, zaključuje Abramović.
Nogomet je aktivno igrao gotovo do četrdesete godine najprije u drugoj ligi, zatim i u niželigaškim klubovima, a posljednjih godina nastupa za veterane. Na terenu je ponovno okružen starim znancima poput Josipa Pivarića, Jerka Leke i Kristijana Polovaneca, s kojima se poznaje još od najmlađih dana, potvrđujući da je nogomet za njega više od sporta, to je način života.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....