Nekada je bila najmlađa na terenu, a danas među najcjenjenijim sutkinjama svijeta – ovo je priča o karijeri Ivane Martinčić.
Kad je 24. listopada 2010. odsudila svoju prvu seniorsku utakmicu, Ivana Martinčić nije mogla ni slutiti kamo će je taj put odvesti. Sjeća se samo osjećaja koji ju je preplavio nakon posljednjeg zvižduka.
"Mislim da je upravo ta prva seniorska utakmica jedna od najvažnijih u mojoj karijeri. Da tada nisam osjetila sreću i zadovoljstvo, tko zna gdje bih danas bila i čime bih se bavila", govori Ivana Martinčić (40), danas jedna od najboljih nogometnih sutkinja na svijetu. Potvrda je stigla prošle godine kada ju je Međunarodna federacija za nogometnu povijest i statistiku (IFFHS) proglasila trećom najboljom nogometnom sutkinjom svijeta. Iako joj je priznanje bilo veliko iznenađenje, doživjela ga je prije svega kao dodatnu motivaciju.
"Biti među tri najbolje na svijetu, dolazeći iz male Hrvatske, samo mi je dodatni poticaj za rad. Prvi cilj mi je osigurati nastup na Svjetskom prvenstvu za žene u Brazilu 2027. godine", kaže Ivana. Nogomet je u njezin život ušao puno prije nego što je obukla sudačku opremu. Odrasla je u Koprivnici u obitelji koja je živjela sport. Otac je bio nogometni sudac, a obiteljsko dvorište imalo je vlastito malo igralište na kojem su brat i ona provodili sate igrajući s prijateljima.
"Nogomet je uvijek bio dio mojeg života. Tata je prvo bio vratar pa pomoćni sudac, a i dio šire obitelji bio je vezan uz nogomet, tako da su vjerojatno geni učinili svoje", govori kroz smijeh. Iako je najprije trenirala tenis, brzo je shvatila da je više privlači timski sport. Priključila se ženskom nogometnom klubu, zaigrala u prvoj ligi, a upravo su joj prve sutkinje koje je tada upoznala otvorile novu perspektivu pa je 2008. upisala sudački tečaj. Počeci nisu bili laki. Na županijskim terenima često je bila najmlađa osoba na terenu, a s tribina su stizali komentari koje nije bilo jednostavno ignorirati.
"Znala sam doći kući i pitati se treba li mi sve to. Ali već nakon dana ili dva jedva sam čekala novu utakmicu i novi teren. Bilo je tu svakakvih komentara, ali prihvatila sam to kao sastavni dio posla. Imala sam sreću što me od početka karijere pratila moja kolegica, pomoćna sutkinja Sanja Rođak-Karšić. Ipak je sve lakše kada sve možeš podijeliti s nekim tko te razumije", prisjeća se. Upornost se isplatila. Europsko prvenstvo za igračice do 19 godina 2018. godine otvorilo joj je vrata elitnog sudačkog statusa, koji je stekla godinu poslije. Uslijedile su najveće europske utakmice, a potom i povijesni trenutak hrvatskog nogometa.
Dana 10. rujna 2021. postala je prva žena koja je kao glavna sutkinja vodila utakmicu muške Prve HNL između Gorice i Hrvatskog dragovoljca.
"To je bilo ostvarenje sna. Ne samo mojeg, nego i tatinog. Znala sam da će sve oči biti uprte u našu izvedbu i zato je priprema bila iznimno važna. Na kraju je sve prošlo dobro i ostalo jedno nezaboravno iskustvo", govori Ivana kojoj je iste godine UEFA povjerila i vođenje seniorske reprezentativne utakmice između Njemačke i Lihtenštajna, a danas iza sebe ima niz najvećih međunarodnih natjecanja. Ipak, jedna utakmica zauzima posebno mjesto.
"Za sada je najvažnija i najdraža utakmica finale Lige prvakinja između Arsenala i Barcelone prošle godine. Na tribinama su bili moji roditelji i brat, što mi je bio dodatni motiv, ali i mali pritisak. Željela sam odraditi utakmicu najbolje što znam", kaže.
Na terenu djeluje smireno, no priznaje da je prema sebi često stroža nego prema drugima.
"Vrlo sam kritična prema sebi kada donesem pogrešnu odluku i to me zna dugo proganjati. Najteže je nakon loše utakmice ući čiste glave u sljedeću i ne razmišljati o onoj prošloj." U tome joj pomažu ljudi kojima vjeruje. Prijatelji, kolege i obitelj ostali su njezina najveća podrška tijekom cijele karijere. Možda upravo zato, unatoč prestižu koji danas uživa, i dalje živi vrlo jednostavno. Dane provodi između treninga, utakmica i putovanja, a slobodno vrijeme najradije koristi za druženja, dobar film, glazbu ili kavu s prijateljicama.
Da bi ostala među najboljima, tijekom cijele godine trenira gotovo svakodnevno. Tjedno pretrči oko 50 kilometara, a njezin program uključuje treninge brzine, izdržljivosti, snage, agilnosti i koordinacije. Zabušavanja nema jer se svaki trening prati preko platforme, a nju trenutačno prate tri fitness trenera – iz HNS-a, UEFA-e i FIFA-e.
"Nema onoga: ‘Danas mi se ne da‘", govori kroz smijeh te otkriva da, kada jednog dana odloži zviždaljku, ne vidi se daleko od nogometa.
"Sigurna sam da ću ostati u suđenju kao mentorica mlađim sutkinjama ili kontrolorka. Više od pola života dala sam tom pozivu. Izgradio me kao osobu i donio iskustva koja želim prenijeti novim generacijama."
Prije toga, međutim, čeka je novi veliki cilj: Brazil 2027. godine i Svjetsko prvenstvo koje bi moglo postati kruna jedne iznimne karijere započete na malom igralištu u dvorištu obiteljske kuće u Koprivnici. A na pitanje ima li šanse da žena jednog dana postane izbornica muške nogometne reprezentacije, spremno poručuje: "Teško da će se kraj velikog broja iskusnih trenera žena probiti do muške reprezentacije, ali mislim da bi više žena trebalo dobiti priliku voditi ženske klubove jer nas je sve više sa završenom trenerskom akademijom. Izvan Hrvatske se sve češće susrećem sa ženama na klupama, a to bih voljela vidjeti i kod nas."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....