Nada Kaiser, svjetska stručnjakinja s područja psihoterapije, otkriva kako je od djevojčice koja je čuvala krave u Dalmatinskoj zagori postala doktorica znanosti, čime ju je osvojio treći suprug te zbog čega misli da se čovjek ne treba dugo pitati zašto se nešto dogodilo, već - kako dalje
Od pastirice u Dalmatinskoj zagori do Sveučilišta u Stuttgartu, od rada s ovisnicima u Njemačkoj do putovanja u više od 120 zemalja diljem svijeta, od majke četvorice sinova do svjetskog autoriteta na području psihoterapije. Sve je to Nada Kaiser (73), doktorica znanosti s 40-godišnjim iskustvom, Life & Business Coach (DVNLP) i docentica na sveučilištu u Stuttgartu i Nikaragvi (UCN). Ovo je samo mali dio njezinih brojnih titula - ona je i međunarodna edukatorica, osnivačica Hrvatske asocijacije za NLP (HANLP) i Hrvatske asocijacije za zdravstvenu pedagogiju i životno i socijalno savjetovanje (HRAZP), a od 2008. članica Europske asocijacije za NLP (kratica za neurolingvističko programiranje, odnosno psihoterapiju koja se fokusira na promjenu obrazaca razmišljanja i komunikacije te nudi tehnike za upravljanje emocijama). Ni u svojim zlatnim godinama ne poznaje mirovanje - i dalje radi, putuje i dijeli svoje dragocjeno znanje i alate diljem svijeta. Nedavno je bila u Hrvatskoj i Srbiji gdje je održavala NLP Master i Wingwave coach edukacije i predavanja.
"Moj život već dugo ima tu dinamiku: rad, put, rad, susreti, pa opet novi prostor i novi ljudi... Upravo mi to odgovara", govori Nada, ‘nemirna‘ i kad je riječ o mjestu stanovanja. Naime, dio godine provodi u Svetom Petru na moru i u Zagrebu zbog edukacija, dok najveći dio vremena i dalje živi u Stuttgartu, gradu koji smatra primarnim domom već pedesetak godina. Povremeno, kaže, boravi i u Španjolskoj, gdje ima kuću. "Ne živim na jednom mjestu u klasičnom smislu. Više bih rekla da stanujem ondje gdje u tom trenutku moj život ima smisla, dubinu ili zadatak", objašnjava Kaiser, čiji se kozmopolitski život čini nestvarnim, pogotovo kad se pođe od toga da je odrasla u seoskoj obitelji (otac joj je bio kovač, a mama krojačica) u Vrpolju pokraj Knina. Najstarija je od svojih četiriju sestara, a njezin je otac, prisjetila se, cijeli život patio jer nema sina. "Kasnije sam rodila četvoricu sinova i nekad mi se činilo kao da sam, u nekoj drugoj generaciji, ispunila njegovu neizrečenu želju", govori ova iznimna žena, koja je kao mlada duboko osjećala da je svijet veći od onoga što joj je tada bilo dostupno. U tinejdžerskim godinama nije išla u kino, nije izlazila, bila je fokusirana na školu, obaveze na selu, kako se već živjelo u to vrijeme, a kao najdražu sliku iz djetinjstva izdvaja kravu Jagodu. Ona joj je bila sinonim za sigurnost i mjesto na kojem bi kreirala neke nove i daleke svjetove.
"Jagodu sam čuvala na livadi, a ondje bih si od granja i grmlja napravila malu kućicu, ponijela knjigu i čitala. Istovremeno sam bila poslušno dijete i djevojčica sa svojim unutarnjim svijetom. To mjesto, taj osjećaj zaštićenosti, ostao mi je duboko u tijelu", kaže Nada. U Kninu je završila gimnaziju, nakon čega se zaputila u Njemačku. Ondje se zainteresirala za socijalnu pedagogiju, pa za pedagošku psihologiju, zdravstvenu pedagogiju i psihologiju. I ta joj je ljubav došla prirodno jer ju je, objašnjava, čovjek oduvijek zanimao: njegove priče, rane, načini na koje se gradi i ruši i na koje može ponovno ustati. U to vrijeme upoznala je i prvog supruga i rodila dva sina, postala studentica socijalne pedagogije na Sveučilištu u Stuttgartu, što je bilo prilično izazovno. Od brzog učenja njemačkog jezika do polaganja razlike predmeta (tada se hrvatska matura nije priznavala u Njemačkoj), kako bi uopće mogla upisati fakultet.
Kaže i da je na pojedinim godinama bila jedina strana studentica. Naposljetku, diplomirala je socijalnu pedagogiju, pedagošku psihologiju s naglaskom na psihijatriju, zdravstvenu pedagogiju i doktorirala na temi NLP-a, u kontekstu ključnih kompetencija u visokom obrazovanju. Priznaje da je imala i sreće tijekom studiranja, jer je njezino ime izvučeno među deset studenata kojima je dana mogućnost besplatnog učenja humanističke psihoterapije prema američkom psihologu Carlu Rogersu. Nakon što je dobila diplomu, otvorila je svoju ordinaciju gdje je klijentima pomagala tehnikama: gestalt, hipnozom, transakcijskom analizom, sistemskim konstelacijama, autogenim treningom i dr., a kako je uz prvotno opiranje završila i edukaciju za psihosocijalnog savjetnika i terapeuta za ovisnosti, u velikim sustavima i kompanijama održavala je diskretna interna savjetovanja i terapiju zaposlenicima - ovisnicima i sa psihičkim problemima, što joj se u konačnici pokazalo prilično korisnim. No, tijekom prakse sve se više počela okretati NLP-u, za koji ističe da ima veliku prednost.
"Integrira mnogo praktičnih alata i usmjeren je prema rješenju. Ne zadržava se predugo samo na pitanju zašto, nego čovjeku pomaže da dođe do pitanja kako možemo dalje", objašnjava stručnjakinja kroz čije je ruke tijekom 30-ak godina prošlo više od 20 tisuća edukanata u Hrvatskoj, regiji i Njemačkoj. Osim drugih terapijskih metoda, educira i NLP terapeute u Hrvatskoj, regiji i svijetu. Isto tako, formirala je nove edukacije u kooperaciji s Univerzitetom u Grazu (Master psihosocijalnog savjetovanja) za ljude iz Hrvatske i regije, kao i novo zanimanje Životni i socijalni savjetnik pod Austrijskom gospodarskom komorom. Sve to stečeno znanje pomoglo joj je ostvariti emocionalno i materijalno ispunjen život i da u teškim trenucima osvijesti da nije bespomoćna, već fokusirana na ono ‘živo, moguće, atraktivno i resursno‘.
Time se povodila i kad je izašla iz dva prva braka u kojima je dobila četvoricu sinova: danas inženjera Norberta (51), ekonomiste Stefana (47) i Rafaela (36) te doktora fizike Miliana (35).
"Imala sam dva sretna braka, dok sam bila sretna. Kad više nije bilo sreće, nisam ostajala samo zato da forma ostane ista. To mi nikad nije bilo dovoljno. Mislim da mnogi ljudi ostaju u životima koji su odavno prestali biti njihovi jer ih je strah promjene. Za mene je važnije pitanje: ima li tu još istine, poštovanja, prostora za rast, radosti, slobode? Ako nema, onda više ne govorimo o ljubavi, nego o navici, a navika nikada nije bila dovoljno veliko svetilište da bih joj žrtvovala život i mislim da je tako najpoštenije", iskrena je Nada Kaiser, koja je ljubavnu sreću pronašla u trećem braku, s profesorom doktorom Albertom Nonnenmacherom. Naglašava da joj je uz ljubav donio i snažno suputništvo i zajedničku strast prema učenju, putovanjima, iskustvu života. Nakon 12 godina zajedničkog života vjenčali su se na Havajima 2012., pod palmama u moru, prema starom ritualu koji je započeo na način da je vođa ceremonije puhao u školjku i proizveo divan zvuk, darovao im lanac od orhideja, a završio na način da im je poklonio palme, more, sunce.
Zajedno su posjetili i svetišta u Brazilu gdje ju je dirnulo, opisuje, kako ljudi mogu biti sretni i u siromaštvu. U Australiji pak fascinirali su je Aboridžini, odnosno osjećaj kao da su povezani s nečim drugim, dubljim i sirovijim, a ne nužno emocionalno toplim na način na koji su Zapadnjaci navikli. Nezaboravan joj je bio i posjet Indiji i znamenitim palminim bibliotekama 2012. Naime, riječ je o jedanaest biblioteka starih nekoliko tisuća godina kada su u Indiji, prema tumačenjima devet Maharishija, tamilski svećenici zapisivali živote ljudi koji će živjeti još tisućama godina nakon njih. Svaki palmin list, objašnjava Nada, predstavlja jedan život i iz njega je moguće iščitati prošlost, sadašnjost i budućnost, kao i prošle i buduće živote, karmu, bolesti, poslove, uspjehe.
"Posjet palminoj biblioteci duboko me potresao. Dugo sam sanjala da odem tamo. I kad sam napokon otišla, ostala sam bez daha pred nekim detaljima koji su bili nevjerojatno točni. Nije bila riječ o nekoj općoj simbolici, nego o vrlo konkretnim stvarima. Čitač je izgovorio imena mojih roditelja: Anđa i Stipe, i to je bio trenutak u kojem se sve u meni zaustavilo. Spomenuo je i moje sinove, moj rad, moj život, s preciznošću koja je djelovala gotovo nestvarno", prisjeća se svjetska putnica, kojoj je ovo iskustvo dalo ‘golemu snagu i lakoću življenja‘. Kao da je jasnije vidjela, govori, što joj je važno, a što više nije.
A važno joj je da educira druge, kako na području terapije zbog važnosti mentalnog zdravlja i blagostanja ljudi, tako i na polju coachinga, savjetovanja i više. Da dijeli uzajamnu ljubav s djecom, suprugom, 11 unučadi, pritom čuvajući znatiželju za novim učenjima i zdravlje.
"Nisam odgađala život i čekala mirovinu da počnem živjeti. Kad nešto više nije bilo moje, otišla sam. Kad me nešto zvalo, krenula sam. Kad sam voljela, voljela sam punim srcem. I mislim da se to na kraju vidi. Ne po velikim riječima, nego po životu koji iza vas stoji", zaključuje svjetski priznata psihoterapeutkinja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....