Dok se pojavio novi album na domaćoj sceni i odmah zaradio epitet soundtracka "najseksi apokalipse" rijetko tko može odoljeti bez da barem malo posluša o čemu se tu radi. Ivan Grobenski predstavio je "Apocalipstick", svoj četvrti album u kojem je moderni pop pjesmama opjevao neke od suludih pojava u našim životima kojima kao da vladaju društvene mreže i oduševio glazbene kritičare.
I sama naslovnica albuma, kao i njegovo ime spaja oprečne pojmove - snimanje selfija dok gori grad, kao i apokalipsu i lipstick, odnosno ruž za usne. Ljudi koji prate domaću glazbenu scenu odavno znaju za Ivana Grobenskog, on se polako i postepeno probija i do šire javnosti, a za Gloria.hr otkrio je kako se uopće zaljubio u glazbu. Umjetnik iz Koprivnice u svoj se grad vratio nakon, kako kaže, propalog studija kroatistike i komparativne književnosti gdje sada kao novinar piše teme iz kulture i kolumnu za županijski tjednik. Glazbom se kaže bavi - oduvijek.
"Počeo sam s osnovnom glazbenom školom i klavirom, ali ni to, kao uostalom i sve drugo, nikad nisam završio. Onda sam kao tinejdžer otkrio Ramonese, uzeo tatin bas na koji sam olovkom nacrtao pragove i s 12 godina počeo svirati punk rock u svom prvom bendu The Flip. U ovih sam 17 godina, koliko se zapravo i bavim glazbom, izbacio desetak studijskih i live albuma s različitim bendovima, a najnoviji "Apocalipstick" je četvrti kojeg sam objavio pod vlastitim imenom", kazao nam je Ivan Grobenski.
Što se glazbenih stilova tiče, smatra da je taj način razmišljanja malo i zastario, jer je sve manje njegovih kolega koji se drže isključivo jednog. "Živimo u vremenu otvorenih, ambivalentnih i hibridnih formi, u svijetu u kojem se već odavno ništa ne određuje nekakvim jednostavnim dihotomijama na kakve smo bili navikli, a s obzirom da glazba nikad nije odvojena od konteksta i okruženja u kojem nastaje, čini mi se da je tako i s mojim glazbenim stilom koji je na svakom albumu drugačiji. Počeo sam kao nekakav odmetnuti kantautor, nastavio kao glazbeni stand-up komičar, na prošlom sam albumu ‘izmislio‘ tradicionalne napjeve i pjevao na kajkavskom, a na novom albumu na engleskom pjevam o propasti svijeta uz pratnju seksi funk mjuze. To je, valjda, ta moderna višeznačnost", opisao je glazbenik.
Spomenuti kajkavski album "Siromahi i lazari", u kojem je pjevao na podravskom, kako kaže iznenadio je publiku, no dok ga je radio nije očekivao da će taj album probuditi toliki interes kod ljudi. "Sve mi ideje dolaze od onoga što me okružuje. Još kao dijete nisam baš imao ‘maštu‘ i bilo mi je teško zamisliti da sam, recimo, na čajanki i pijem čaj sa Snjeguljicom i sedam patuljaka ako je jasno da sam doma u svojoj sobi i nema ni čaja ni Snjeguljice... Ono što hoću reći je da ideje razvijam iz stvarnosti... Zapravo, "kradem" na sve strane, ali ne nešto na što netko drugi ima autorsko pravo, nego komadiće stvarnosti koji pripadaju svima i nikome. Tako je i ovaj album nastao zato što postoje vijesti i internet", opisao je svoje kreativne procese.
Dok je radio na Apocalipsticku‘ nije mu bila namjera opjevati klasičnu apokalipsu, kaže, prvenstveno je htio napraviti osobni umjetnički zaokret, sebe gurnuti u nepoznate vode koje ne nalikuju na njegove već objavljene albume.
"Mislim da je to dobar način da si nikada ne dosadim, a onda da ne dosadim ni drugima. Druga je namjera bila postići izrazitu oprečnost između glazbe i tekstova, no pritom ne izgubiti na koherentnosti cjeline. Tekstovi na neki način i opisuju kraj svijeta, no ne mislim da će ta apokalipsa biti onakva kakvu gledamo u filmovima, jedan događaj poput udara nekog asteroida ili nečeg sličnog, a što onda možemo nazvati krajem svijeta", objasnio je.
Po njemu je kraj svijeta u malim stvarima poput izumiranja životinjskih vrsta, u cijenama nekretnina i neizvjesnom stambenom pitanju milenijalaca i generacije Z, u porastu problema s mentalnim zdravljem, u milijarderima koji se iz dosade i zabave lansiraju u svemir...
Kao glazbeni autor smatra da sve što čuje utječe na ono što radi - ne samo na njega, nego i na sve - od onog što je dobro ljudi uče raditi još bolje, a ono što je loše da se prepozna u kojem smjeru ne treba ići. "Glazba je najbolji uzor za glazbenika, ali ako baš jako moram izdvojiti uzore... Lou Reed, Gil Scott-Heron i Miles Davis, na primjer", kazao je.
Odjek njegova ‘Apocalipsticka‘ ga je iznenadio, kaže, u tome je i dio čari njegova zanimanja. "Odgovor na pitanje zašto prilično je jednostavan - zato što je to, barem po mom sudu, najbolji album koji sam dosad snimio i koji se dogodio u pravi trenutak nakon što sam si s prošlim albumom otvorio neka vrata i posložio neke stvari na svoje mjesto", njegovo je viđenje zašto je njegov album izazvao toliko pažnje. Svoj najnoviji album planira i koncertno promovirati, prva je na redu Koprivnica - 26. studenog u klubu FUNK, nakon toga u planu je Zagreb, a cijelu sljedeću godinu rezervirao je za koncerte i promociju svog novog albuma.
