Naš poznati pisac za Gloriju otkriva kako su izazovi i umor na dugim moto-putovanjima zapravo tek mali dio priče, dok prava nagrada leži u osjećaju slobode i užitka svakog prijeđenog kilometra.
Hrvoje Šalković (51), poznat po svom avanturističkom duhu i ljubavi prema putovanjima, nedavno se vratio s jednog vrlo uzbudljivog moto-putovanja dugačkog 3000 kilometara, koje je u devet dana odvelo njega i njegovog dugogodišnjeg prijatelja Miroslava Salabu kroz čak sedam država Balkana. Upoznali su se prije 15 godina kroz jednu poslovnu suradnju, no odnos između pisca i poduzetnika s vremenom je prerasao u pravo prijateljstvo. Osim što ih veže strast prema putovanjima, obojica su zaljubljenici u nogomet, posebno reprezentaciju i Dinamo, pa često zajedno odlaze na utakmice, ponekad i u društvu svojih sinova, koji se također dobro slažu.
Dosad su zajedno obišli mnoge destinacije, uključujući Filipine i Tajland, a njihova posljednja pustolovina bila je devetodnevno moto-putovanje dugo 3000 kilometara kroz sedam balkanskih zemalja. Bila je to vožnja kroz spektakularne krajolike, kulturna otkrića i izazovne terene, uz sve što takav put nosi - od iscrpljujućih temperatura do svakodnevnih sitnih improvizacija. Tim povodom, Šalković u razgovoru za Gloriju otkriva što ga je posebno oduševilo, koliko je ovakva avantura fizički i mentalno zahtjevna, kako izgleda život na dva kotača - i zašto bi sve to ponovio bez imalo razmišljanja.
"Jednom kada si u krizi srednjih godina kupiš ozbiljan motor, razmišljaš samo o tome kako da se odvezeš negdje daleko, na što zabačenije ceste", govori nam Hrvoje koji je prijedlog svog prijatelja Miroslava da krenu na ovu rutu motorom prihvatio bez imalo razmišljanja. "Odmah mi se svidjela ideja jer sam prije 20-ak godina gotovo identičnu rutu prošao automobilom, pa me zanimalo kako taj dio svijeta izgleda danas", dodaje Šalković čija ljubav prema motorima traje već 15-ak godina. Iako je na početku vozio manje motore, posljednje dvije godine vozi veće, upravo ovakve s kakvim je krenuo u avanturu Balkanom. To je ujedno bilo i njegovo prvo putovanje većim motorom izvan Hrvatske.
Sedam država u devet dana
Što se tiče priprema za ovakvu vožnju, Hrvoje objašnjava da nije bilo posebnih rituala. "Osim što se koji vikend čovjek odveze motorom na neko kraće putovanje, recimo do Zadra ili Daruvara, čisto da malo osjeti motor. S tehničke strane dovoljno je da dobro pregledaš motor, opremu i alat koji nosiš sa sobom. Fizički i mentalno smo nas dvojica uvijek spremni, a najveći izazov pripreme je zapravo kako osloboditi rupu u obavezama vezanim za obitelji i poslove, jer obojica smo poduzetnici i očevi", rekao nam je.
Ruta ih je vodila kroz Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Albaniju, Grčku, Sjevernu Makedoniju, Kosovo i Srbiju, a kući su se vraćali preko Iloka i Vukovara. "Čini se kao ozbiljno protrčavanje kroz države, ali zapravo smo si dali truda", ističe Hrvoje, spominjući obilazak Durmitora, Žabljaka, Nikšića i Podgorice. "Kad putuješ na motoru, rola filma se vrti brže, a i stvari se doživljavaju puno intenzivnije", dodaje.
Priroda ih je oduševila na svakom koraku. "Putovanje je nadmašilo sva naša očekivanja. Balkan ima čudesne prirodne ljepote, a sve se to intenzivnije doživi kada čovjek putuje na dva kotača, bez oklopa", govori nam Hrvoje. Upravo ta neposrednost i bliskost s prirodom dala je dodatnu dimenziju njihovom iskustvu, a posebno su ih se dojmili kanjon rijeke Pive i rijeka Tara.
Nezaboravan dojam na njega je ostavio Durmitor, smješten u sjevernom dijelu Crne Gore, jedan je od najljepših i najuzbudljivijih planinskih masiva na Balkanu, i to najviše svojim impresivnim planinskim krajolicima, kao i brojna jezera koja su posjetili na ovog devetodnevnom putu - Ohridsko, Skadarsko i Dojransko - svako s vlastitom pričom i jedinstvenim šarmom. "Vrhunac su mi bili manastiri grčke Meteore, to je čudo neviđene civilizacijske ostavštine. A i svi gradovi kroz koje smo prolazili strašno su se promijenili u odnosu na ono što sam zapamtio prije dvadeset godina", primjećuje pisac.
Putovanje na motoru ne donosi samo izazove na cesti, nego i potrebu za dobrim odmorom. "Uvijek smo si priuštili lijep i pristojan hotel, što uostalom i priliči ljudima naših godina, kojima više i nije pristojno izgovarati broj", kroz smijeh komentira Hrvoje koji ne skriva da putovanje motorom nije nimalo lako.
"Ne mogu reći da nije naporno, zna to svatko tko je motorom odlazio na duža putovanja. Ljudi općenito misle da motorom svuda stižeš u treptaju oka, ali to je daleko od istine. Putovanje je duplo sporije nego kad čovjek putuje automobilom. Umor, vrućina, pauze svakih stotinjak kilometara... Sve je to dio moto-rutine, ali užitak vožnje sve nadmašuje. Vrućina pod motorističkom opremom svakako je najizazovnija stvar", naglašava pisac.
Na pitanje o ljudima koje su na putu susreli, Hrvoje ne dvoji oko toga tko mu se najviše svidio. "Definitivno su me se najviše dojmili Makedonci koji su najbolji ljudi na svijetu. Takve gostoljubivosti nema nigdje na planeti", otkriva pa ddaje kako mu je u sjećanju posebno ostalo Skoplje. "Riječ je o predivnom i fora gradu, jedino što su ga po mom mišljenju nakitili s ipak malo previše spomenika. Mislim da ih samo u centru ima oko 120. Moj frend Miro zaključio je kako bih čak i ja tamo dobio svoj spomenik", šali se Hrvoje.
Pouzdani partneri
Osim što su uživali u prekrasnim gradovima i susretljivim ljudima, njihova prijevozna sredstva - motori Suzuki VStrom 650 i Yamaha Tracer 900 - bili su im nezaobilazni i pouzdani partneri na ovom zahtjevnom putovanju.
"Srećom, apsolutno se ništa ružno nije dogodilo na našem putu. Jedan od razloga sigurno je i taj što smo i Miro i ja savjesni i pažljivi vozači, a nije bilo niti tehničkih problema - dobre su te naše dvije pile", govori nam Hrvoje kojem je na putu, osim dugogodišnjeg prijatelja za kojeg ima samo riječi hvale, saveznik bio i GPS, a usput nam je otkrio i kako je ovaj moto-izazov promijenio neke njegove navike.
"Naučio sam da lagano postajem jutarnji tip, što mi je prije bilo nezamislivo. Da bi se izbjegle najgore vrućine, ustaje se u pet sati ujutro i tada zapravo već počinje akcija. Osim toga, shvatio sam da mogu uživati u izlascima sunca, u buđenju prirode... Da mi je netko prije deset godina rekao da ću takvo nešto reći, odgovorio bih mu da je lud", priznaje Hrvoje, dok na pitanje bi li se ponovno upustio u ovakvu avanturu, odgovara kratko i jasno: "Apsolutno".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....