Nabrijani brokeri trguju dionicama, vika, gužva, uzbuđenje pred velikim ekranom punim brojki... To su scene burze kakve viđamo u holivudskim filmovima, od kojih je možda najpoznatiji ‘Vuk s Wall Streeta’. No, u stvarnosti današnje burze - pa tako ni ona zagrebačka, koja je nedavno proslavila 30. rođendan - ne izgledaju tako. Kako se trguje danas, otkriva Ivana Gažić (47), predsjednica Uprave Zagrebačke burze već 12 godina.
- Nema više dražbovanja uživo tijekom kojeg brokeri podižu palice s brojevima. Još od 1994. na našoj se burzi trguje online. Ono što vidite u filmovima je relikt prošlosti i postoji još samo na jednom manjem dijelu burze u New Yorku, a zadržano je zbog tradicije i sentimenta - kaže Ivana Gažić, tijekom čijeg je mandata Zagrebačka burza postala ozbiljan regionalni igrač: prvo je 2015. kupila Ljubljansku burzu, a posljednjih godina stječe uloge i na Makedonskoj burzi.
- Za nas je 2021. bila jedna od najboljih poslovnih godina. Naime, za burzu je dobro i kad cijene dionica rastu i kad padaju, jer oscilacije uzrokuju povećanu trgovinu. U Hrvatskoj je i dalje in ulagati u nekretnine, a mlađi investitori ulažu u kriptovalute. Depoziti su nepopularni, jer su stope kamata na štednju nula - objašnjava Ivana Gažić.
U njezinom poslu najvažnija je, kaže, sposobnost brzog donošenja odluka u rizičnim situacijama koje ne ostavljaju vremena za dublje analize. Drugi ključan faktor je snaga da stane iza takvih odluka i preuzme odgovornost, jer su one često predmet kritika. A treća stvar koju smatra iznimno važnom za svoj stil vođenja je - empatija.
- Uvjerena sam da je to jedini način za stvaranje organizacije koja dugoročno funkcionira. Nikad ne gubim živce i ne derem se. Uvijek se trudim shvatiti poziciju druge strane i imati razumijevanja za nju. Mislim da su tu žene jače od muškaraca, jer oni na agresiju odgovaraju agresijom, a mi pokušavamo smiriti situaciju - kaže Ivana Gažić, koja smatra da žene u poslu nikada ne bi trebale poprimiti muški način ponašanja. Osim što im to ne pristaje, ljude to poprilično nervira.
Tvrtke sa ženama na vrhu bolje prolaze kroz krize
Žalosti je, kaže, što je u Hrvatskoj vrlo malo žena u top menadžmentu. Primjerice, na mjestu predsjednica uprave ih je samo pet posto među tvrtkama na burzi, što je poražavajuće s obzirom na činjenicu da je među visokoobrazovanima udio žena 65%. Vjeruje da će se to u budućnosti promijeniti, jer istraživanja pokazuju da tvrtke koje imaju uravnoteženu upravljačku spolnu strukturu bolje i bezbolnije prolaze kroz krize.
Jedno američko istraživanje je pokazalo da su prijevare i kriminal u vrhu tvrtki često uzrokovani velikim bonusima i hazarderskim ponašanjem, čemu su muškarci skloniji. Žene su umjerene i teško ih je impresionirati - tvrdi predsjednica Uprave Zagrebačke burze.
No, dodaje, žene su sklone sumnjati u svoje sposobnosti i nisu toliko samouvjerene kao muškarci. To je i sama iskusila u mladosti.
- Nekoć sam jako željela postati liječnica, no kad je došlo vrijeme da se odlučim za studij, prestrašila sam se. Mislila sam da ja to neću moći jer ne dolazim iz liječničke obitelji. Moji pokojni roditelji bavili su se ekonomijom pa sam na kraju i ja diplomirala na Ekonomskom fakultetu. Volim svoj posao, ali danas znam i da bih bila odlična liječnica. Trebalo je samo malo više vjere u sebe - kaže Ivana Gažić, koja je u to vrijeme prolazila iznimno teško razdoblje.
Na trećoj godini studija preminula joj je majka, a nedugo nakon diplome nenadano i otac. Obitelj je bila vrlo bliska pa su se ona, sestra i brat teško nosili s time.
- Bila sam stipendistica Plive pa sam odmah nakon diplome počela raditi u toj tvrtki kao pripravnica. Plaća mi je bila 3000 kuna, a kako bih preživjela, navečer sam radila kao tipkačica u jednom odvjetničkom uredu. Nikad se nisam sramila nijednog posla, a to se pokazalo dobrim jer sam naučila mnogo o pravu - otkriva Ivana Gažić, koja je u Plivi brzo napredovala, postala voditeljica Operacija na tržištu kapitala, a s nepunih 29 godina prešla je u Luru, gdje je bila asistentica predsjednika Uprave i voditeljica projekta strateškog financiranja.
Izazovi i u privatnom životu
Nakon toga su uslijedili novi izazovi na upravljačkim pozicijama u dvije banke, a 2010. dolazi kao predsjednica Uprave u Zagrebačku burzu. Bio je to golemi izazov, no ne veći od onog koji joj se dogodio u privatnom životu. Naime, prije dvanaest godina, u bivšem braku, rodila je sina Oskara, dječaka s poremećajem u spektru autizma.
- Kad odlučite imati dijete, imate snove. Međutim, dijete nije ispunjenje želje, već osoba. Naša je najveća odgovornost da svoje dijete u cijelosti prihvatimo i volimo upravo onakvo kakvo je. Iskrena ljubav čini čuda, temeljem kojih dijete i uz svoje objektivne poteškoće počinje u cijelosti iskorištavati potencijale te ih stalno gurati iznad granica za koje ste mislili da postoje. Moj sin nije progovorio do svoje četvrte godine, imao je velike probleme s prehranom, vrištao je i bacao se na pod kad mu nešto nije bilo po volji. Danas je najtoplije i najmaznije dijete koje možete zamisliti. Ide u 6. razred, odličan je učenik, vrlo je šarmantan, gleda ljude u oči, postavlja pitanja, putuje, rola, vozi bicikl. Ide na natjecanja iz matematike, a engleski, koji je naučio putem interneta i televizije, govori bolje od mene. No, meni je najvažnije da je sretan - ističe Ivana Gažić, koja je iznimno angažirana u Zakladi ICF za pomoć roditeljima, profesionalcima i pojedincima u radu s djecom i mladima s poteškoćama u razvoju.
Zaklada se bavi projektima edukacije za roditelje i članove obitelji, odnosno, kako to kaže Ivana Gažić, “pomaže pomagačima”.
- Kad sam prihvatila to kakva sam ja i kakvo je moje dijete, počele su se događati čudesne stvari. Osim što ga volim, ja mu se i divim. Oskar se s puno manje sposobnosti i uz objektivna ograničenja svakoga dana iznova trudi prilagoditi nama ljudima bez poteškoća. Mnogo je teže svladao jezik kojim pričamo, ne razumije našu socijalnu interakciju, ne može se nikome povjeriti. Kad ga gledam kako dobro pliva u ovom njemu stranom svijetu, malo se posramim, postanem poniznija, odlučim da ću se truditi više. Osjećam poštovanje prema onome što je postigao i sretno iščekivanje što će još sve postići. Od majke koja se bojala budućnosti, postala sam majka koja u budućnost gleda puna nade i ljubavi za svoje dijete - govori Ivana Gažić.
Danas sa sinom putuje po cijelom svijetu - nedavno su 10 dana bili na Sejšelima - i uživa. Opušta se na satovima joge u zagrebačkom studiju Hara, a u proteklih 10 godina toliko ju je svladala da može napraviti stoj na glavi. Vikendom ode planinariti na Sljeme, a za to vrijeme Oskara čuva dadilja Marina, jer on ni trenutka ne može ostati sam u kući.
- Moj sin me naučio strpljivosti i da život ide nekim svojim putem, bez obzira na naše želje. Kad mu je dijagnosticiran autizam, liječnici su me nagovarali da ostanem doma kao majka njegovateljica, što sam odbila. Nisam obrazovana da radim s djetetom s poteškoćama i sustav bi time vlastitu odgovornost prebacio na mene. Mnogo sam uložila u svoju karijeru i mislim da puno više vrijednosti mogu stvoriti na poslu koji radim. Danas znam da sam odlučila ispravno - kaže Ivana Gažić, čiji iznimni poslovni rezultati pokazuju da je imala pravo.