U 87. godini života, preminula je jedna od legendi hrvatski televizije, "mama" Dore i žena koja je uspješno prepoznala talent u nekima od danas najuspješnijih voditelja s malih ekrana, a mi dijelimo jedan od posljednih video intervjua - dala ga je Gloriji u kolovozu 2024.
Samo nekoliko mjeseci prije svojeg 87. rođendana, i samo nekoliko tjedana nakon što se morala oprostiti od voljenog supruga, inženjera Ivice Urličića, preminula je Ksenija Urličić. Legendarna televizijska urednica i voditeljica, koju mnogi pamte kao nekadašnju prvu damu zabavnoga programa HRT-a, mnogi će pamtiti i po njezinu nadimku "Čelična lady".
Rođena 7. prosinca 1939., iza sebe je ostavila bogatu ostavštinu - bila je "mama" Dore, a tijekom Domovinskog rata, 90-ih je bila zadužena za zabavni program koji su ljudi gotovo religiozno pratili na malim ekranima, gdje god bili. Jedna od najelegantnijih dama s malih ekrana, Ksenija je prije dvije godine, u kolovozu 2024., gostovala u Glorijinom podcastu kada se samo djelomično osvrnula na svoju bogatu karijeru.
Naime, u mirovinu je otišla nakon 41 godine radnog staža, a na televiziji je počela raditi kao studentica prve godine fakulteta. Gledala je na to kao "fini honorarčić", a nakon diplome, prvenstveno je na televiziju došla prevoditi filmove. Prvi stalni posao bio joj je na televiziji, a iako je diplomirala romanistiku, počela je raditi kao najavljivačica i prošla vrlo strpljivo sve moguće faze televizijskog zanata.
Sjajna ekipa
"Neko vrijeme sam nakon mirovine malo radila za novu televiziju, ali onda sam se pitala što će to meni - dosta je bilo. Jednostavno sam presjekla i rekla da sam u drugom filmu. Bila je to odlična odluka jer mi je nekako, čini mi se, produžila život. Krenula sam se tada baviti vrtom, djecom, kućom. Sad je gotovo, no bio je to jedan krasan period mog života. Iako, kad o svemu razmišljam, čini mi se poput sna, kao da to nisam bila ja. Bilo je to intenzivno vrijeme - preuzela sam zabavni program u doba rata, što je bio jedan vrlo odgovoran i težak posao koji mi je bio izazov. Ali toliko sam se zaljubila u taj posao, bila sam puna entuzijazma. I imala sam, čini mi se, vrlo dobru sposobnost biranja dobrih suradnika. Tako da sam imala sjajnu ekipu i okružila se zaljubljenicima u posao kakva sam i ja sama bila", rekla je tada Ksenija.
Tako je jednom prilikom, usred rata, izašla iz studija s ekipom od 250 ljudi i otišla na stadion u Osijek, što je bila crta razgraničenja. Preko puta ceste su bili snajperisti, a njezin tadašnji šef Miroslav Lilić rekao joj je da je luda. Ali da bi volio da ima više takvih ljudi.
"To je bio takav uspjeh - ovi su bili mirni kao bubice s druge strane. Slušali su našu glazbu, uživali valjda jadni dečki. Tako da, izmišljali smo. Išli smo u prve javne, direktne prijenose novih godina. Mi smo isto napravili da idemo s tihim pješčanim satom u novu godinu, imali smo telefonske veze s gledateljima. Stvarali smo čudesa. A Sedma noć, to je bila senzacija - imala je gledanost od 75 posto. Lilić mi je rekao da sam luda, da ne mogu humorističnu emisiju u ratu. Ali mogu, usto smo naravno poticali stvaranje domoljubnih pjesama koje su se stvarale kao lude. To je bilo jedno takvo jedinstvo, domoljublje. Predivno", prisjetila se tada Ksenija.
Čelična lady
Otkrila nam je tada da je i ona bila osoba koja je prepoznala spontanost u Jošku Lokasu, tada nepoznatom dečku kojeg je Ksenija primila na HRT. Prepoznala je u njemu talent za posao voditelja, što se kasnije, rekla je tada, pokazalo ispravnim.
"Dobila sam naziv Čelična lady zato što sam znala jako vikati, iako je to sasvim u suprotnosti s mojim karakterom. Imala sam ogromne ekipe, od 200 do 250 ljudi - kada vodite takvu ekipu, recimo, vani na terenu, a imate ograničeni broj minuta za svoj uradak, onda morate biti beskrajno strogi. Netko je morao preuzeti ulogu, a taj netko sam bila ja jer sam bila odgovorna za sve. Nikad nisam sjedila u prvom redu kao urednica, ja sam zapravo bila inspicijent. Bila sam iza, gurala, kontrolirala ritam, tempo, vrijeme - sve zapravo. I imala sam sjajne suradnike - Ljudevit Grgurić, Ruža Novak... Koji put sam uzela neki praksiten, shvatila sam da nema smisla da se previše derem", rekla je tada Ksenija.
U intimnom razgovoru s Majom Blažević, otvoreno je govorila i o vremenima kada je doživjela moždani udar, a zahvaljujući pravovremenoj i brzoj reakciji doktora, nije imala gotovo nikakvih problema.
Moždani udar
"Zahvalna sam za sve što imam, za tu relativno dobru energiju, volju, donekle i zdravlje", rekla nam je Ksenija kad je bila u podcastu. "Vozeći auto, odjedanput sam vidjela dvije crte, umjesto jedne. Kad sam došla doma, spiker mi je imao dvije glave. I naravno da sam otišla kod oftalmologa, koji me je odmah uputio na neurologiju i odmah su rekli ‘hitna operacija‘. Ja sam to odbila, odbila sam hospitalizaciju. I svi su se uvrijedili, rekli su da se hospitalizacija ne odbija. Ali ja sam rekla da ne mogu, da moram ići kući, da se nisam pripremila. I jedna liječnica me tada upitala, ‘Što, niste sve popeglali doma?‘. I rekla je da je to tipična ženska reakcija. Muškarac to ne bi nikad napravio, on bi lijepo legao i ostao, bez brige za sve", prisjetila se tada Ksenija.
Otkako je pretrpjela moždani udar, kad je bila hitno operirana, drugi je dan nakon operacije otišla doma i zapalila cigaretu. Otkrila nam je tada da je nakratko i bila prestala pušiti, ali da je opet počela, doduše umjereno.
"Imam ritual jutarnjih kava i cigareta i to mi je... Kad to nemam, mislim da bih bila u stanju i u pidžami otići do Jelačić placa kupiti cigarete. Dakle, to je ipak neka vrsta ovisnosti. Iako ne pušim puno, zaista. Možda nekih četiri do pet cigareta dnevno, ali to s guštom - nagrađujem se. Kad radim puno, onda sjednem i pomislim si sad ću si zapaliti jednu cigaretu.
Odlična genetika
No, bez obzira na svoj omiljeni porok, Ksenija je i tada, u svojoj 85. godini, izgledala odlično. Maji je tada otkrila da sve duguje genetici koju je naslijedila od svoje majke.
"Genetika uvijek napravi svoje - ja sam kopija svoje majke koja je imala prekrasan ten - bila je lijepa žena. Čak mislim i po svojim navikama, držim tu veliku familiju na okupu. Volim sačuvati tu tradiciju. S druge strane, imam vrt koji me strahovito okupira. Iako je naporno, volim to raditi. Uzgajam svoje ruže za koje sam bila već nagrađena prije pandemije, za najbolji izbor i kvalitetu ruža Zagrebačke županije.
U istom nam je intervjuu otkrila da liniju održava zahvaljujući genetici jer iako voli jesti, ima sreću da očito ima dobar metabolizam, a i da dugo vježba sama kod kuće. Otkrila nam je tada da vježba svaki dan, sa štapom i loptom po pola sata, i to ujutro, prije nego što ustane, pa je najradije vježbala na tvrdom krevetu.
Otkrila nam je i da nikad u životu nije bila kod kozmetičara, a da je za dobar izgled najvažnije maksimalno čistiti lice i hraniti ga kremom, pritom dodajući da ne vjeruje u skupe kreme, već koristi svježe iz Zagrebačke ljekarne.
U mirovini se počela baviti i vrtlarstvom nakon što je ogromnu terasu u prekrasnom penthouse stanu pretvorila u vrt, koji je također bio nagrađen kao najljepši vrt u Zagrebu. Ubrzo se preselila na Goljak, a iako je isprva doživjela šok, ubrzo je otkrila sve čari života u kući koju je projektirao poznati arhitekt Erlich.
"Mislim da sam u životu naučila još jednu lekciju - da je jako bitno biti strpljiv, što ja baš nisam po karakteru. Morala sam se prisiliti na to. I naučila sam da je jako bitno sačuvati ljubav ljudi koji su vam najpotrebniji", zaključila je tada Ksenija Urličić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....