Ana-Marija Jagodić Rukavina doktorica je kineziologije, autorica pet knjiga, 12 znanstvenih radova i osnivačica PBS centra - mjesta na kojem aktivno pomaže ljudima.
Odrasla kao dijete vrlo uspješnog pravnika koji se bavio vanjskom trgovinom, kineziologinja i osnivačica PBS Centra, Ana-Marija Jagodić Rukavina (49), svoje je najranije i formativne godine provela u Pakistanu, kamo su se njezini roditelji preselili zbog poslovnog angažmana njezina oca. Nakon završetka tog razdoblja obitelj se vratila u Hrvatsku, gdje je Ana-Marija započela svoje formalno obrazovanje.
Boravak u Pakistanu snažno je obilježio njezino djetinjstvo. Odrastajući u sredini koja je u to vrijeme bila izrazito nesigurna za djecu, prvih je šest godina života provela pod svojevrsnim staklenim zvonom - u zaštićenoj, zatvorenoj obiteljskoj zajednici, što se pokazalo presudnim za njezin daljnji životni i profesionalni put.
"Živjela sam zapravo isključivo u jednoj zatvorenoj obiteljskoj zajednici, prekrasnoj i punoj ljubavi, ali s velikom opasnošću vani. Nisam se imala s kime igrati kao dijete, pa sam tu energiju počela okretati prema sebi. Igrala sam se s tijelom, sama sa sobom, s namještajem i loncima. Jako sam rezonirala na glazbu, a pokret je iz mene izlazio kroz ples", govori začetnica Body tehnike, u čijem je središtu upravo - pokret.
U pitanju je relativno nova kineziološka aktivnost koja je u posljednjih 25 godina počela privlačiti sve veću pozornost na području sporta, rekreacije i rehabilitacije. Cjelovita i holistička filozofija koja traži rješenja preko pokreta, kao glavni cilj ima unaprjeđenje svake osobe u cjelini. Dakle, ovo nije aktivnost kojom ćete se baviti ako samo želite smršavjeti, ako želite raditi na specifičnoj grupi mišića, ali je sasvim dovoljna za održavanje umjerene kondicije, objašnjava Ana-Marija.
Filozofija koju nosi od rođenja
Filozofiju koju je izgradila nosi u sebi od rođenja, a prvi ju je put istinski osjetila još kao tinejdžerica prilikom jednog odlaska na plažu. Tada je bila u moru i radila najobičniji pokret širenja i skupljanja ruku, te osjetila ogromnu snagu koja ju je zaintrigirala. "Probala sam rekreirati isti pokret i izvan mora i odmah sam osjetila da je dobio jedan drugačiji naboj, drugačiju kvalitetu. Osjetila sam da unutarnji dijelovi mene sudjeluju u pokretu te on više nije bio samo mehanički. I upravo je u tome dubina", ističe doktorica kineziologije koja je danas ujedno i autorica pet knjiga i 12 znanstvenih radova. Sudjelovala je i na brojnim međunarodnim znanstvenim konferencijama, održavala predavanja i radionice, kao i u samoj organizaciji brojnih stručnih i znanstvenih događanja, uključujući skupove i inicijative o javnom zdravstvu, pretilosti i fizičkoj neaktivnosti te kongrese posvećene prilagodljivosti na stres.
Iz interesa prema ljudskom tijelu i pokretu upisala je i studij kineziologije u Zagrebu, gdje je i doktorirala na temu zdjeličnog dna. Primijetila je da jako puno žena nema kontakt s vlastitom zdjelicom, a posebno s njezinim dnom i organima koji se tamo nalaze. Prije šest mjeseci je tako postala i suradnica u zagrebačkoj poliklinici Sv. Katarina, kao holistički glas koji pacijenticama daje još jedan dodatni uvid.
"Na polusatnom pregledu promatram funkcionalnost ženine zdjelice, njezina držanja, kralježnice, stopala, daha. Palpiram joj donji trbuh i provjeravam funkcionalnost mišića dna zdjelice s određenim pokretima i posturalnim nagibima te tako zapravo ženama dajem savjete u kakvom su funkcionalnom stanju, odnosno, koliko su svjesne svoje zdjelice. To, primjerice, znači da žena shvati svoje svakodnevne kretnje - od spuštanja u čučanj, do toga kako sjeda ili ide leći, radi li to dobro sa zdjelicom ili ne. Bilo da je ona rodila tri puta ili nijednom", govori Ana-Marija i dodaje da žene kao ekstremno emotivna bića svoje emocije pohranjuju u zdjelicu koja se zatim zateže i ostaje stegnuta.
21-dnevni izazov
Ana-Marija danas svoje tijelo toliko dobro poznaje da joj je jutarnji ritual izvođenja vježbi koje traju niti pet minuta sasvim dovoljan da se resetira na fizički i energetski način, kako bi bila spremna za uspješan ostatak dana. Nakon toga slijedi priprema doručka, koju smatra igrom s prirodnim bojama, okusima i mirisima, a zatim se upušta u svoju svakodnevicu koju obogaćuje njezina obitelj - sin Tomas (23), kći Tiara (18) i suprug Tomislav (54).
Upravo joj je suprug ne samo životni, već i poslovni partner, mozak iza njezine kreative zbog kojeg danas PBS centar postoji i uspješno posluje. Upoznali su se na početku milenija, u zimi 2000. godine, na prijedlog prijatelja koji ih je želio spojiti. "Bez obitelji ne bi bilo svega ovoga. Moj suprug je apsolutno prisutan u svakom pogledu, i kao stručnjak, i kao osoba koja vodi posao. On ima taj ‘muški‘ mozak, ali istovremeno je jedan krhki čovjek koji osluškuje nježnost duša koje dolaze u njegove ruke. Jako sam ponosna na njega i te njegove dvije strane - snažnu i nježnu", govori Ana-Marija koja je uz njegovu pomoć kroz godine izgradila ozbiljnu priču.
Iznimno su tako prisutni i na društvenim mrežama, a jedan od načina interakcije s publikom je i kroz razne savjete koje dijeli sasvim besplatno. Tako i 10. siječnja započinje besplatan novogodišnji izazov koji traje 21 dan, u intervalima od deset minuta dnevno. Kroz ta tri tjedna će tako ljudi imati priliku upoznati se s Body tehnikom i naučiti nešto više o svojem tijelu.
Kao primjer vježbe koja pokreće tijelo, ističe tako i takozvani leptir. Vježba se izvodi stojeći, s ukrštenim prstima ruku koje se stavljaju na potiljak. Uz duboki udah, glava se pomiče unazad, kao da se pokušava dotaknuti nepostojeći naslonjač. Zatim slijedi izdah, gdje se glava spušta prema prsnom košu, pokušavajući se u potpunosti ispuhati - poput balona. Upravo ovakve vježbe, naizgled bezazlene, osnova su Body tehnike koja tijelo prije svega osluškuje. Bez forsiranja, pokušavajući ispraviti pogreške.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....