Novinar, scenarist i redatelj Ivan Živković Žika otkriva anegdote o poznatim osobama koje je prikazao u hvaljenom dokumentarnom serijalu ‘Varoški amarcord‘ te govori o odrastanju u Šibeniku, nesuđenoj karijeri u Kini i planovima za ekranizaciju životne priče još jedne naše legende
Što je zajedničko velikanima Arsenu Dediću, Vici Vukovu i Miši Kovaču? Osim što su nacionalne glazbene ikone, povezuje ih i odrastanje u šibenskom Varošu te mentalitet, pisma, humor i ‘isto sunce‘. To je sjajno povezao njihov sugrađanin - novinar, scenarist i redatelj Ivan Živković Žika (44), kad se prije desetak godina upustio u snimanje dokumentarnog filma o, kako kaže, ‘triju fantastikus‘. To, priča Živković, nije prošlo bez ‘posuđivanja love, krpanja uz pomoć prijatelja, snimatelja Tomislava Krnića, i financijskog propadanja.‘ Nakon prvotnog odbijanja, na HRT-u su ipak prepoznali da bi od toga moglo biti nešto, pa je priča o djetinjstvu Vice, Miše i Arsena pretvoren u hvaljeni, nedavno prikazani dokumenatac ‘Varoški amarcord‘. U prvoj sezoni mozaično je prikazao splitsku, sinjsku i zadarsku varoš, no ona šibenska za njega ipak ima najemotivniji dodir. Kasnije je snimio još dvije sezone, no u njima su personalizirane priče o djetinjstvu poznatih osoba.
"Tu prvu epizodu iz ‘Varoškog amarcorda‘ nazvao sam ‘Tri pjevača malo jača‘. Naslov je u duhu naravi omalovažavanja svega i svakoga u mom Šibeniku, koji se nije nikome poklonio - pa ni najvećima. A veličinu Miše Kovača nikada nije prihvatio ni priznao. Za taj je grad on uvijek ostao tapetar, jer je završio taj zanat, što je Miši uvijek, s pravom,smetalo. Ajde, s Arsenom je malo drukčija priča, on je potpuno šibenski. Utjelovio je i dobro i loše od tog grada: svu kulturnu izvrsnost, a i malo zločestoće", iskren je Ivan, koji ni Vicu ni Arsena nije imao priliku upoznati, jer prvi je preminuo 2008., a drugi 2015. No, s Matom Mišom Kovačem ostvario je ‘filmski susret‘.
"Nakon što je film prikazan, zvao me kompozitor Dušan Šarac da odemo u studio Croatije Records, gdje je Mišo snimao novu pjesmu. Sretnemo se i kaže mi: ‘Gledao sam onaj tvoj film i ovako ću ti reći. Najviše je to film o Dedićima, i to je u redu, neka je. Ja volim Arsena kao i ti. Vice skoro da i nema, ali nije ni zaslužio više. Ali moram ti reći jednu stvar‘, kaže mi i udari me par puta dlanom u prsa. ‘Recite, šjor Mišo‘, odgovorio sam, a on nastavi: ‘Najbolji dio filma je kad sam se ja pojavio!‘, prisjeća se redatelj i dodaje kako je snimio i poseban film o Miši, ali bez njega. Taj materijal, koji bi uskoro trebao imati premijeru na HRT-u, opisuje kao monument, ep o Elvisu Presleyju s Balkana. Nedavno je završena treća sezona ‘Varoškog amarcorda‘ gdje je, uz ostale, portretirao bivšu premijerku Jadranku Kosor, koja je progovorila o traumatičnom odrastanju, poznatog kuhara Stevu Karapandžu, diplomata, liječnika i pjesnika Dragu Štambuka... Ipak, ‘trener svih trenera‘ Miroslav Ćiro Blažević ima posebno mjesto u njegovom srcu i životu. On je označio Ivanovu dokumentarističku karijeru, jer je prvi film snimio upravo o legendarnom Ćiri 2010.
"Ćiro je najinteligentnija i najšarmantnija osoba koju sam ikada sreo. Najveći glumac kojeg smo imali, naša verzija Alaina Delona, kako ga je prozvao novinar Ivo Tomić. Dakle, u vrijeme kad sam honorarčio kao novinar, družio sam se s Tomislavom Židakom u zagrebačkoj birtiji ‘Tri cicera‘. Blažević je bio u Bosni kao izbornik njihove reprezentacije i igrao je odlučujuću utakmicu za odlazak na SP u Južnoafričkoj Republici. Jednu večer zvao je Židaka i pričao mu kako je pred Bosnom veći dan od onoga u kojem je Gavrilo ubio Ferdinanda. Ja prije toga nisam ništa snimio, ali sam znao da bih s Ćirom imao show. Rekao sam Židaku da ga ponovo zovne i da idemo u Sarajevo snimiti film. Sa zadnjih 200 kuna platio sam račun, od prijatelja posudio tisuću eura i ujutro krenuo za Sarajevo. Ondje su me dočekali veličanstveno, Ćiro im je rekao da najbolji mladi redatelj Europe dolazi snimati veliki film o njemu", priča Živković, kojem su biografije uvijek bile strast. Najdraže knjige su mu ‘Blistavo i strašno‘ Bekima Fehmiuja i ‘Moj život: Laterna magica‘ Ingmara Bergmana, dok mu je jedan od omiljenih filmova dokumentarac Asifa Kapadije o Maradoni. Kaže da je imao lijepo djetinjstvo u Šibeniku. Jedinu sjenu na njega bacio je rat i granatiranje grada, dok mu je otac bio na frontu.
"Otac je imao stolarsku radionicu ispod moje spavaće sobe. Visio sam kod njega, obožavao priče starih majstora i radnika. I marende oko jedanaest. Mati je radila u knjigovodstvu, jako su me mladi dobili", kaže Ivan, koji je kao tinejdžer igrao nogomet u mladim uzrastima Šibenika. Bio je i kapetan momčadi, no to nije potrajalo jer je, priznaje, bio netalentiran. U to vrijeme slušao je najviše Nirvanu, a nakon što je u srednjoj školi pogledao film ‘Godina opasnog življenja‘ Petera Weira, u kojem Mel Gibson igra novinara u vrijeme revolucije i vojnog udara u Jakarti, odlučio se za novinarstvo. Još na počeku studiranja počeo je pisati, prvo u dopisništvu Jutarnjeg lista u Šibeniku. Na trećoj godini fakulteta na nekim predavanjima pridružili su im se stariji kolege, novinari koji su radili u struci, a nisu imali diplomu.
"Tako je sa mnom počeo studirati Denis Kuljiš. Sluša on s nama te kolegije o novinarstvu i na jednom satu profesorica govori onu floskulu kako se novinari trebaju baviti malim ljudima. Ja odgovorim kako mislim da bi se novine više trebale baviti velikim ljudima, a za male ljude treba malo prostora. Tada je Kuljiš reagirao: ‘Tako je kolega, tako je! Pa ovo je strašno što vi, profesorice, govorite ovim mladim ljudima.‘ To je bio početak našeg divnog prijateljstva‘, prisjeća se Ivan Živković, čije se prijateljstvo učvrstilo tek nakon nekoliko godina, nakon što je snimio film o Ćiri. Tada se požalio Denisu kako ništa ne može zaraditi od tog filma, pa je s jednim kineskim producentom dogovorio ponovno snimanje s Blaževićem u Kini, gdje je on tada bio trener. Nakon toga Denis je objavio priču o tome ‘Go east young man, go east!‘. Žika je kupio avionske karte za Peking, no Ćiro je izgubio neku utakmicu od Omana.
"Nazvao me usred noći i rekao: ‘Sine, dobio sam nogu, vraćam se kući.‘ Tako sam propao u Kini, a da nisam ni počeo", kroz smijeh priča Ivan, dodajući kako je s legendarnim novinarom stalno radio ‘neke sheme‘, od kojih su neke propadale, a neke uspjele. Dosta su, prisjeća se, boravili i u Beogradu, obavljali konzultacije za jednu televiziju, da bi Denis inicirao snimanje filma ‘Galeb‘, o Titovom projektu Pokreta nesvrstanih. Dogovorio je snimanje na brodu Juroslava Buljubašića, no Kuljiš je iznenada preminuo u kolovozu 2019. Isprva Žika nije htio snimati ‘Galeba‘ zbog gubitka velikog prijatelja, ali na nagovor novinara Marka Cigoja i Buljubašića ipak je to napravio. Naposljetku, ‘Galeb‘ je prikazan na festivalima u Puli, Sarajevu, Palestini, Los Angelesu... Ivan Živković se, kako nam je otkrio, nije formalno školovao za redatelja, no dosta se družio s redateljem Lordanom Zafranovićem u Zagrebu i Pragu, gdje živi.
"S njim sam satima znao sjediti, a on bi mi crtao sheme filma, objašnjavao kompoziciju kadra, drugi plan, ritam filma", govori Ivan, koji među svoja živopisna druženja upisuje i bivšeg diplomata Budimira Lončara te njegovu suprugu Janju. Ali i druge zvijezde njegova serijala, poput književnice Julijane Matanović u koju je, priznaje, bio zaljubljen. Bio je tu i glazbenik Livio Morosin, kojeg naziva ‘dobrim čovjekom čiju dušu jaše crni đavao rock ‘n‘ rolla‘, književnik Luko Paljetak, Arsenov brat Milutin Dedić, glumica Doris Šarić Kukuljica... Za ovako znatiželjan i nemiran duh zahvaljuje i svom Šibeniku, jer tamo svako jutro žive ‘ludi filmovi, urnebesni, opori, zločesti i duhoviti‘.
"Tko to preživi, može gdje hoće. A i Zagreb je moj grad, u njemu sam od osamnaeste godine. Stalno na njega grintam, ali ga volim tajno", ističe redatelj i novinar. O sebi kaže da se malo ljuti, obožava veselo društvo i dobru trpezu, sretno je neoženjen, a strast su mu daleka putovanja. Pogotovo pamti posjet New Yorku, Bangkoku i Londonu. U međuvremenu stalno smišlja nove priče. Tako mu je plan snimiti dokumentarni ep o našem Cortu Malteseu - Željku Malnaru.
"Je li bio samo pustolov pun slobode, svjetska lutalica bez granica ili tajni agent - kako stoji u jednoj bilješci Udbinih dosjea koju sam našao u beogradskom arhivu? Što je sve prošao fizički, dok se družio sa Sanjayem Gandhijem, sinom Indire Gandhi, i zlatnom mladeži indijskih metropola, i metafizički, pijući i pušeći svašta? Kako je po zadatku završio u vrtlogu najopasnijih dana Islamske revolucije u Teheranu 1979., sudjelujući u spašavanju ljudi iz američke ambasade? Ma Malnar je najintrigantniji lik! Nikako da mi to prođe na nekom natječaju, no snimit ću ga, kako god, opet ću posuditi lovu. To baš moram filmski ispričati", najavljuje Ivan Živković Žika, koji će dio i ovog ljeta provesti u svom Šibeniku. I to, kako kaže, najviše u jednoj opskurnoj birtiji u centru od koje je napravio državu - Republiku Bono. I ondje ima revolucije, šali se Živković, zahvalan što ga nikad ne prolazi humoristični duh te strast za novim pričama i biografijama nepoznatog o poznatima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....