Bogato profesionalno iskustvo zagrebački glumac rado dijeli s 19-godišnjim sinom, koji je upisao Akademiju dramske umjetnosti, a samo za Gloriju otvoreno su progovorili o Gabrielovom odrastanju, dinamici svog odnosa te privatnim i poslovnim izazovima.
Posljednjih dana svi pričaju o filmu "Svadba", regionalnom projektu redatelja Igora Šeregija, u kojem jednu od glavnih uloga igra zagrebački glumac Rene Bitorajac (53). U toj komediji tumači hrvatskog poduzetnika pred bankrotom, kojeg kći obavijesti da je trudna - i to sa sinom srpskog ministra. Zagrebačka premijera zakazana je za 20. siječnja, a osim filmske, na nju će doći i Reneova prava obitelj: supruga Ana, kći Larisa te sin Gabriel, koji je krenuo očevim stopama. Rene smatra da je to bilo gotovo nemoguće izbjeći. Naime, 19-godišnji Gabriel, baš poput svoje tri godine mlađe sestre, doslovno je odrastao u kazalištu. Nekad nemiran i razigran dječak, zbog čega Rene kroz šalu kaže da ni sam ne zna kako su se on i supruga Ana (42) uopće odlučili za drugo dijete, danas je student prve godine Akademije dramske umjetnosti.
Uz to, imao je već i nekoliko uloga - igrao je u dječjoj božićnoj predstavi "Djed Mraz je postao klinac", a glumi i u hit-predstavi "Nema sutra" u Ludoj kući, koja progovara o tipičnim izazovima i problemima generacije Z. U njihovom prvom zajedničkom razgovoru, koji su dali ekskluzivno za Gloriju, otac i sin otvoreno su progovorili o svom odnosu, ali i o životu u svijetu glume.
"Zanimljivo je da je Gabriel još kao jako mali, dok je tek učio govoriti, znao reći da će biti glumac, točnije ‘dumac‘. Međutim, tada nije pokazivao neki poseban interes za glumu", prisjeća se Rene.
Odrastanje u kazalištu
Iako se na prvi pogled činilo da će Gabriel više razvijati sportske sposobnosti, jer je godinama trenirao karate i nogomet, kazalište je od samog početka bilo sastavni dio njegova života. Rene ističe da je veliku ulogu u tome svakako imalo i njihovo kazalište Luda kuća, koje su osnovali 2018.
"Još kao dječak volio je tamo odlaziti i biti dio tog svijeta. Kroz taj boravak i atmosferu kazališta počeo se sve više zanimati za glumu, pa je najprije upisao dramski studio u ZKM-u, a kasnije, kad smo otvorili vlastitu školu glume, prešao je k nama", objašnjava Rene. Iako danas logika njegovog glumačkog puta mnogima djeluje i više nego očigledna, konačna odluka da njegov sin upiše upravo studij na Akademiji iznenadila je i samog Renea.
"Iskreno, ne mogu reći da sam to očekivao, jer nisam, a mogao bih se kladiti da nije ni on. Iako se u dramskom studiju ozbiljno radilo s klincima i iako je već igrao u predstavama, nisam mislio da će otići na Akademiju. Bio je više usmjeren prema ekonomiji, s idejom da će možda jednog dana raditi u kazalištu, ali ne nužno kao glumac. Ta odluka dogodila se dosta iznenada, iako, kad danas pogledam unatrag, sve to ima neki logičan slijed", priznaje Rene koji je, kad vidi svog sina na sceni, neopisivo ponosan. Drago mu je zbog njega, ali naglašava da svog sina nikada nije favorizirao. U školi glume svi su mu bili jednaki, nije bilo nikakvih povlastica, a kad mu nešto ne ide, Rene svome sinu to iskreno kaže. Ne bi mu nikada htio govoriti da je nešto dobro ako nije. Pritom je svjestan težine uspjeha koji Gabriel već sada postiže.
"Tek je krenuo, mlad je. Ali činjenica je da Akademiju upisuje samo šest mladića po generaciji i da je upravo on jedan od njih - to je stvarno velik uspjeh. Nemam strah da će ga ljudi gledati kroz prizmu prezimena, ali gotovo sam siguran da će ga to pratiti. To sam mu već rekao. Nažalost, to je tako. Ima jako puno sinova i kćeri glumaca, ali s vremenom, karakterom i talentom taj teret može nestati", kaže Rene.
Život u javnosti Gabriel pak odmalena doživljava sasvim normalnim, a odrastanje uz poznatog oca nikada mu nije predstavljalo poseban teret.
"Uvijek sam to gledao kao najnormalniji odnos oca i sina. Od malih nogu on mi je bio samo i jedino - tata. Bilo mi je normalno doći u kazalište i gledati ga kako umire na pozornici. Ili ga prije spavanja gledati u najdražoj seriji. Meni je to normalno i dandanas. Uvijek mi je bilo. Jesam li imao drugačije odrastanje u odnosu na svoje prijatelje? Jesam, ali samo zato što su uvijek svi znali tko je moj tata", govori Gabriel, kojem su kazalište i snimanja od najranije dobi bili dio svakodnevice. Ipak, zajednički izlasci s ocem u javnosti za njega su, kao i za Renea, ponekad znali biti izazovni, osobito u trenucima kada bi željeli provesti vrijeme zajedno, bez dodatne pažnje.
"Kad smo zajedno vani, ljudi ga prepoznaju, žele se fotografirati, stati i popričati. Sve je to u redu, ali ponekad stvarno zna biti naporno. Ako bi ga taj dan već puno ljudi pitalo za fotografiju, samoinicijativno sam znao reći da tata ne može razgovarati ili da negdje žurimo ", objašnjava kroz smijeh Gabriel.
Temperamentna obitelj
Rene ističe kako mu je u roditeljstvu velika prednost bila upravo činjenica da je kao samostalni umjetnik imao fleksibilniji raspored, što mu je omogućilo da puno vremena provodi s djecom. Kaže da nikada nije imao osjećaj da propušta važne trenutke njihova odrastanja, što mu je danas posebno drago.
"Dobio sam djecu relativno mlad, što danas vidim kao veliku prednost. Imao sam snage trčati za njima, igrati se, biti stvarno prisutan. Zbog posla sam često mogao biti s Gabrielom, ali i s kćeri, i to mi je jedna od najljepših stvari koje nosim iz tog razdoblja. Bio je jako zahtjevna beba - nemiran, glasno je plakao i ni slučajno ga nismo smjeli ispustiti iz ruku", prisjeća se Rene i u šali dodaje da su on i supruga često zavidjeli roditeljima koji su mogli mirno sjediti u kafiću s djecom, no s vremenom se i to promijenilo. Kad je počeo govoriti i hodati, postao je predivno, drago dijete, a tinejdžerske godine nisu prošle bez povremenih trzavica.
"Svi u obitelji smo jako temperamentni, pa je sasvim razumljivo da smo se s vremena na vrijeme znali ‘zakačiti‘. Ali nije to bilo toliko često, niti ekstremno, a sve probleme rješavali smo s malo galame - i mojim autoritetom", objašnjava glumac.
Vlastiti put
Kad nisu u kazalištu, Rene i Gabriel danas najviše uživaju u zajedničkim sportskim aktivnostima poput badmintona ili skijanja, a kad god im se pruži prilika, često pobjegnu i u vikendicu u Gorskom kotaru. Upravo su ti trenuci, daleko od reflektora i pozornice, oni koje obojica posebno cijene. Iako Rene sebe ne smatra strogim roditeljem, naglašava da se kod njega red mora znati, a odnos koji ima sa sinom danas im je, kaže, bolji nego ikad.
"On je svoj čovjek, talentiran i uporan. Ima Akademiju, svoje obaveze i ritam. Mi smo i dalje jako bliski, možda još više nego kad je bio dijete, ali sada na potpuno zreli, prirodan način", dodaje Rene s osmijehom, dok Gabriel o ocu govori s puno topline, ali i iskrenosti.
"Uvijek mi je bio autoritet, ali kroz šalu i zezanciju. Nikad mi nije bio samo otac već i prijatelj. Tata me naučio da se i ozbiljne situacije mogu rješavati kroz humor. Ja sam više tip koji bi nešto odgodio, a nerijetko i zaboravio. Zbog toga na mene nekad bude ljut, ali kad bolje razmislim, zapravo je u pravu", kaže Gabriel. Što se tiče Renea, on za svoga sina ima samo riječi hvale.
"Jako je pedantan i uredan, njegova soba uvijek je čista, sve je složeno - što baš i nije tipično za muškarce, pogotovo u toj dobi. Mogu mu vjerovati. U ovim godinama ne pije, ne puši, što je isto za svaku pohvalu. Malo je to čak i čudno, pomalo sumnjivo", govori Rene kroz smijeh i priznaje da ga kod sina možda živcira kad se njemu digne živac. Kaže da se, kao i u svakoj obitelji, s godinama mijenjala i dinamika njihovog odnosa.
"Prije dvije godine kupio sam opremu za snimanje, s idejom da mi on snima i montira kad nešto trebam. Prvo mu je to bilo kul, a sad mu se to više ne da. Ne znam ni kako se zove to što mi smeta, ali to su valjda te klasične roditelj - dijete situacije", opisuje Rene Gabriela. A kako se snašao na Akademiji?
"Ritam je stvarno intenzivan, na predavanjima sam svaki dan - i skoro cijeli dan. Fizički i psihički je naporno, ali isplati se jer, na kraju krajeva, napokon radim ono što volim. Želim izgraditi svoj autentičan put, vlastitim radom, trudom i zalaganjem, a tatina karijera mi je samo još veća motivacija, nikako teret", zaključuje Gabriel Bitorajac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....