Trinaest godina nakon što je kao novinarska početnica ušla u redakciju “Provjerenog”, Ema Branica (38) postala je voditeljica i zaštitno lice te emisije, jedne od najgledanijih na Novoj TV. Budući da ne želi odustati od uloge reportera, ujedno će i dalje raditi priloge za “Provjereno”.
"Rad na terenu je moja prva i jedina ljubav. Jako volim raditi reportaže i volim biti dio promjena u društvu, to je ono što me motivira, a voditeljski posao doživljavam samo kao točku na i", kaže Ema Branica, rođena Zagrepčanka zlarinsko-bračkih korijena, koja obožava istraživačko novinarstvo iako je na vlastitoj koži iskusila koliko to može biti opasan posao.
Sredinom rujna 2017. dobila je potres mozga kad ju je u Velkom Pašijanu pokraj Garešnice brat osobe o kojoj je snimala prilog divljački gurnuo u odvodni kanal. Emu taj mučki napad nije obeshrabrio u misiji razotkrivanja raznih malverzacija, kriminala, korupcije, pravosudnih apsurda i drugih, počesto mučnih tema s uobičajenog repertoara emisije “Provjereno”.
"Često o sebi čujem da sam hrabra žena, ali ja sebe ne vidim tako. Mislim da imam razvijene neke socijalne vještine, dobro čitam ljude, pa mi vjerojatno to pomaže da se ne bojim kopanja po nečem što je rizično. Za mene to nije hrabrost, nego moj zadatak. OK, ja sam nagrabusila, bila sam ozlijeđena, ali su ti ljudi pred kamerama pokazali svoje pravo lice."
Psihologiju agresivnog ponašanja Ema je apsolvirala još kao studentica novinarstva, no to znanje nije stekla na fakultetu, nego radeći kao konobarica.
"Cijeli svoj faks sam konobarila po najjačim diskotekama u Zagrebu i tako jako dobro upoznala ljude u njihovom najgorem izdanju i naučila se s time nositi. Znalo mi je biti jako teško, ali sam isto tako shvatila da nema smisla sjesti i plakati. Onda sam nekako očvrsnula i našla način da komuniciram s tim ljudima a da ne bude problema i neugodnosti. U takvim situacijama treba ponekad biti malo i grub. Općenito sam vrlo direktna i nimalo nježna, pogotovo kod stvari koje me ljute, odmah to dam do znanja."
Odvažna se Ema inače najviše boji visine, znoje joj se dlanovi i noge odsijeku od same pomisli da je na krovu neke zgrade gdje nema ograde, no ipak je, unatoč akrofobiji, na početku karijere zbog nekih priloga skakala padobranom i letjela u akrobatskom zrakoplovu. Nije ovisnica o adrenalinu, naprotiv, ali voli pomicati vlastite granice makar joj pritom klecala koljena. U pretežito ženskoj ekipi “Provjerenog” zafrkavaju je da su ona i urednik Mato Barišić jedini frajeri u redakciji.
"Zaista nisam tipična žena", priznaje Ema. "Nećete me sresti u kozmetičkom salonu, a iako se volim srediti, nisam opterećena izgledom, nemam za to vremena. Grozim se dana kad ću se morati početi farbati, a doći će brzo."
Kad se bude udavala, nova voditeljica “Provjerenog” neće morati mijenjati prezime jer i njezin se zaručnik, poduzetnik sa Zlarina, također preziva Branica. Ne žive zajedno, nisu čak ni u istom gradu - on je na otoku, ona u Zagrebu - a planove o vjenčanju pokvarila im je korona.
"To je ljubav od malih nogu, a zaručeni smo tri godine i jako sam sretna. Viđamo se malo u Zlarinu, malo u Zagrebu, imamo totalno ludu vezu koja odlično funkcionira. Često je zabrinut zbog toga što ja radim, kao i cijela obitelj, ali je sto posto uz mene i to mi je najvažnije. U obitelji je naša svadba željno očekivani događaj koji se vjerojatno neće dogoditi dok ne prođe pandemija. Nedavno mi se nećakinja požalila da su joj istrunule sve ružine latice što ih je skupljala za moje vjenčanje. Voljela bih napraviti jedan lijepi tulum da se svi zabave i budu opušteni, što uz sve ove restrikcije još nije moguće."
Žao je Emi i što se zbog pandemije nema gdje dobro isplesati, jer ples joj je omiljen oblik opuštanja i rekreacije. Opušta je i branje maslina na Zlarinu, a kad je na moru, uživa loviti ribe i lignje. S obzirom na njezin zagrebački naglasak, nitko ne bi rekao da je toliko čvrsto vezana uz Dalmaciju. Kod kuće uvijek ima dobrog maslinovog ulja, no za kuhanje rijetko ima vremena.
"Premalo spavam i to mi se vidi na licu, previše pijem kave, nezdravo se hranim… U redakciji najčešće završim na dostavi, s čime nisam nimalo sretna."
Iako život istraživačkog novinara nije nimalo glamurozan, Ema Branica ga nizašto ne bi mijenjala.
"Svi mi u redakciji “Provjerenog” stvarno jako volimo to što radimo. Znamo se šaliti da smo kao misice kad na izborima ljepote govore da im je najveća želja promijeniti svijet. Koliko god to smiješno zvuči, nama je to stvarno u glavi. Svjesni smo da pozitivne promjene u društvu idu sitnim koracima, neke stvari se ne mogu dogoditi od danas do sutra, ali mislim da nikad nećemo odustati. Ponekad me žalosti što nam se ljudi boje javiti jer strahuju od odmazde; neprihvatljivo mi je da živimo u društvu gdje takvi strahovi uopće postoje. Možda to malo idealistički gledam, svjesna sam svega što se događa, ali voljela bih da se ljudi malo više ohrabre zato što mislim da neke stvari možemo promijeniti jedino zajedno."