Britanski redatelj, autor najvećih vizualnih spektakala i slavnih povijesnih drama - kao što je najnoviji "Napoleon" - jedan je od poslovno najsposobnijih filmaša današnjice, vlasnik filmskog studija i produkcijske korporacije iz koje izlazi toliko projekata da im ne zna broj, a on sam trenutačno radi na 17 filmova i serija.
"Francuzi ne vole ni sami sebe", podrugljivo je redatelj Ridley Scott, odbrusivši pariškim kritičarima koji su se podsmjehivali njegovom novom filmskom spektaklu "Napoleon". "Kao da gledamo Kena i Barbie u doba Carstva", napisao je jedan; drugi mu je zamjerio zbog povijesnih netočnosti; treći je ustvrdio da je "nezamislivo i banalno slušati Napoleona i Josephine kako govore američkim akcentom"... Scott se ne obazire previše jer je odavno naučio kako mu je bolje ne čitati recenzije svojih filmova. Uostalom, većina kritičara u drugim zemljama tvrdi da je "Napoleon" njegov najbolji film dosad, a prema prvim podacima o gledanosti, sviđa se i publici. Baš kao i većina filmova ovog Oscarom nagrađenog redatelja - "Alien: Osmi putnik" (1979.), "Istrebljivač" (1982.), "Thelma i Louise" (1991.), "Gladijator" (2000.), "Hannibal" (2001.), "Pad crnog jastreba" (2001.)...
Ridley Scott nema ni vremena za čitanje kritika jer je ovih dana zaokupljen produkcijom novoga filma, dugo priželjkivanog nastavka "Gladijatora", čije je snimanje u srpnju ove godine na Malti bilo prekinuto zbog štrajka holivudskih djelatnika. Film u kojem glavne uloge tumače Pedro Pascal, Denzel Washington, Connie Nielsen, Paul Mescal i Djimon Hounsou premijerno će biti prikazan 22. studenog 2024., a hiperaktivni Scott uz to radi kao producent i kao redatelj na još 17 projekata - od mini serija i serija do filmova, među ostalim na trećem nastavku "Blade Runnera".
Takva hiperprodukcija nije ništa novo za 86-godišnjeg britanskog redatelja, koji je potpisao 29 filmova, producirao ih još barem triput toliko, a uz to je, prema vlastitim riječima, snimio i gomilu reklama. Točan broj ne zna ni sam, no jednom je rekao da ih je bilo oko 2700 te priznao da od svih holivudskih kolega zavidi samo Clintu Eastwoodu, koji režira filmove i u 94. godini te ih, uz to, snima i više i brže od njega.
Naravno, da bi sve to stigao, čovjek mora znati dobro raspodijeliti vrijeme, a Ridley Scott, rođen u gradiću South Shields na obali Sjevernog mora, već je u djetinjstvu naučio biti pedantan i dobro organiziran. Njegov je otac Francis Percy Scott bio vojno lice, pukovnik u Kraljevskoj inženjeriji, a kad je on bio odsutan, za malog Ridleyja i njegovog starijeg brata Franka, a nešto kasnije i za mlađeg Tonyja, koji je također postao filmski redatelj, najviše se brinula njihova majka Elizabeth, čija je riječ, kako je poslije rekao, bila zakon.
"Kad bi nam nešto rekla, mi bismo joj samo odgovorili: "Da, mama". Nikad joj nismo protuslovili ili se svađali s njom. Ona nas je, zapravo, naučila disciplini, što nam je kasnije itekako koristilo u životu", objasnio je redatelj koji je kasnije u svojim filmovima često imao jake ženske likove.
Obitelj se zbog očeva posla često selila - živjeli su u Engleskoj, Walesu, poslije Drugog svjetskog rata neko vrijeme i u Njemačkoj, a onda su se skrasili u Teesideu na sjeveru Engleske. Nekadašnji centar teške industrije, s velikim tvorničkim pogonima koji su u to doba već bili napušteni, bio je inspiracija Ridleyju Scottu kad je osmišljavao scenografiju za film "Istrebljivač" iz 1982.
Nakon srednje škole želio se prijaviti u vojsku, ali ga je otac od toga odgovorio jer je shvaćao da njegovom sinu, koji je kao dječak gutao romane H. G. Wellsa i u kinu po nekoliko puta gledao znanstveno-fantastične filmove te bio jako nadaren za crtanje, više leže kreativne aktivnosti. Stoga se mladi Ridley upisao na College of Art u West Hartlepoolu, gdje je diplomirao dizajn, a onda i na prestižnu Kraljevsku umjetničku akademiju u Londonu. U njoj se isticao od samog početka - surađivao je u studentskim novinama i pomogao da se pokrene studij filma, a za završni rad iznajmljenom kamerom je 1962. snimio svoj prvi film, kratkometražni "Boy And Bicycle", u kojem se pojavljuju njegov otac i mlađi brat Tony.
Na Akademiji je završio i dva poslijediplomska studija te otišao na studijsko putovanje u New York, gdje je radio kao montažer za agenciju koja je producirala dokumentarne filmove. Nakon godinu dana vratio se u Englesku i zaposlio kao scenograf na BBC-ju, gdje je brzo stekao dobru reputaciju pa je uslijedio poziv da to isto radi za komercijalnu televiziju. A kad je završio BBC-jevu školu za redatelje, shvatio je da će bolje zarađivati snimajući reklame te je osnovao producentsku tvrtku Ridley Scott Associates. Brzo se probijao u svijetu reklamnih spotova i počeo raditi za najprestižnije klijente, a njegove reklame za Pepsi, Apple i Chanel pamte se i danas.
Radeći na reklamama, Scott je naučio kako mnogo toga staviti u malu formu, brzo kreirati atmosferu, snimati brzo i na vrijeme - te uz to dobro zarađivati. Čak i od najbanalnijih reklamnih scenarija znao je stvoriti nešto posebno: spot za sapun snimio je u stilu filma "Građanin Kane", a pastu za zube u stilu "Doktora Živaga".
Kad je njegov mlađi brat Tony završio školovanje i poželio snimati dokumentarce, Ridley je molio njegovu suprugu da ga odgovori od te zamisli.
"Ako ustraje u tome, cijeli život će voziti bicikl. Bolje da mi se pridruži u snimanju reklama i uskoro će imati Ferrari", rekao je Ridley Scott u jednom intervjuu te dodao da je Tony zaista na kraju zarađivao dovoljno da si priušti taj skupocjeni sportski auto.
U to je doba Scott već bio u braku sa slikaricom Felicity Heywood, koju je upoznao dok su oboje studirali na Kraljevskoj umjetničkoj akademiji. U tom su braku rođeni sinovi Luke i Jake, koji danas obojica rade kao redatelji, najčešće za neku od njegovih producentskih tvrtki - jer ih je u međuvremenu pokrenuo još nekoliko.
O njegovom privatnom životu ne zna se mnogo. Nikada nije objasnio zašto se 1975., nakon 11 godina braka, razveo od Felicity, a šutjela je i njegova supruga, posve u skladu sa Scottovim uvjerenjem da se o takvim stvarima ne priča u javnosti.
Ne zna se mnogo ni o njegovoj drugoj supruzi Sandy Watson, marketinškoj stručnjakinji, s kojom je bio u braku od 1979. do 1989. U njemu je dobio kćer Jordan, koja je poput svoje starije polubraće krenula očevima stopama i postala redateljica.
U razdoblju između dva braka Ridley Scott je napravio prvi veliki korak u redateljskoj karijeri - 1977. je snimio svoj prvi igrani film "Dvoboj do istrebljenja", temeljen na pričama Josepha Conrada, koji nije postigao komercijalni uspjeh, ali je na festivalu u Cannesu dobio nagradu za najbolje debitantsko ostvarenje i odškrinuo mu vrata Hollywooda.
Za svoj sljedeći film okrenuo se onome čime je bio opčinjen u djetinjstvu - znanstvenoj fantastici - te je 1979. snimio SF horor "Alien: Osmi putnik", poseban i po tome što je u njemu, tipično i za mnoge njegove druge filmove, najsnažniji lik žena. Tri godine kasnije nastao je "Istrebljivač", snimljen po romanu Philipa K. Dicka "Sanjaju li androidi električne ovce?", još jedno njegovo rano djelo koje je bilo toliko drukčije od svega ostaloga što se proizvodilo u Hollywoodu da su kritičari bili zbunjeni.
Tek kad su oba ta znanstveno-fantastična filma stekla kultni status i postala opća mjesta kulture i ikonografije s kraja 20. stoljeća, i filmska kritika se probudila. Ali Scott nije nastavio istim tragom, nego je, valjda želeći proširiti svoje redateljske obzore i pokazati kako suvereno vlada i drugim žanrovima, krenuo u nešto novo: 1985. je snimio film fantastike "Legenda", za koji kaže da je financijski propao jer je bio ispred svoga vremena, dvije godine kasnije nastao je psihološki triler "Detektiv i dama", 1989. detektivski noir film "Crna kiša", a 1991. "Thelma i Louise", još jedno njegovo ostvarenje koje je glasno odjeknulo i u Hollywoodu i u svijetu.
Cijelo to vrijeme Scott je nastavljao upravljati svojim reklamnim carstvom, za koje je, naravno, angažirao druge redatelje, te je stalno širio svoje poslovno carstvo i ulagao u nove pothvate, pa je, primjerice, 1995. zajedno s bratom Tonyjem, koji je u to doba već također stekao redateljski ugled, za 12 milijuna funta kupio filmski studio Shepperton nedaleko od Londona.
A koliko je bio vezan uz brata pokazuje i to što mu je zapravo omogućio proboj u Hollywoodu: 1983. je trebao režirati film "Glad", ali se povukao iz projekta kad su producenti u glumačkoj ekipi angažirali rokera Davida Bowieja, da bi ga kao redatelja zamijenio Tony Scott, kojem je to bio prvi holivudski film.
Njegovo najplodnije i najuspješnije razdoblje, estetski i financijski, započelo je s filmovima "Gladijator", za koji je dobio Oscara, "Hannibal" i "Pad crnog jastreba". Slučajno ili ne, te iznimno uspješne filmove snimio je u doba kad se ponovno zaljubio - u glumicu kostarikanskih korijena Gianninu Facio, koju je angažirao za film "Oluja bez oblaka" 1996., a vezu je započeo na setu "Gladijatora" 2000. Ona se otad pojavljuje u gotovo svim njegovim filmovima, najčešće u manjim ulogama, a 2015. su se i vjenčali.
S njom živi između Provanse, gdje je kupio imanje s vinogradom, Kalifornije i Londona, gdje se nalaze njegovi glavni uredi. Tu najčešće radi na pripremi za nove projekte, skuplja građu, razrađuje kadrove - kao dobar crtač sam radi plan svih kadrova za svaki svoj film, razgovara sa suradnicima, dogovara podjelu uloga s producentima...
I ne zabrinjava ga ako neki njegov film komercijalno ne opravda ulaganje; dapače, upravo takve filmove najgorljivije brani u rijetkim intervjuima. Za romantičnu komediju "Dobra godina" iz 2006., s Russellom Croweom i Marion Cotillard u glavnim ulogama, kaže da ne shvaća zašto se kritičarima nije svidjela jer je odlična, a za film "Savjetnik" iz 2013. tvrdi da je "žrtva loše marketinške promocije" te kaže da mu je to njegovo najdraže ostvarenje. I taj, kao i sljedeći film, "Egzodus: bogovi i kraljevi" iz 2014., snimio je kad je zapao u depresiju nakon tragične smrti svog mlađeg brata. Tony Scott se 2012., nagađa se zbog neizlječive bolesti, bacio s mosta Vincent Thomas u Los Angelesu.
"Ne mogu si to objasniti. Čuo sam se s njim nedugo prije, nije se žalio na bolest, pa sam ga zafrkavao da se treba što prije vratiti poslu", jedino je što je Ridley Scott tada rekao o svom bratu.
Posljednjih godina zapaženi su mu bili filmovi "Marsovac", "Sav novac svijeta" i "Dinastija Gucci", a za "Napoleon" kritičari tvrde da je jedan od njegovih najvećih povijesnih spektakala. Iako je nedavno proslavio 86. rođendan, očito nema namjeru stati, a da mu godine nisu naškodile, kažu i ljudi koji ga poznaju.
"Nije stvar samo u tome da je i dalje jedan od najkreativnijih i vizualno najdojmljivijih redatelja u filmskom svijetu, po tome je uostalom i najpoznatiji, no fascinantno je koliko je i fizički u dobroj kondiciji", rekao je jedan od njegovih prijatelja, inače bivši pripadnik britanskih specijalnih odreda, mlađi od Scotta desetak godina, koji je ispričao kako ga je ovaj na setu "Napoleona" na Malti izazvao da zajedno rade zgibove i čučnjeve - i pokazao mu da je jednako gibak kao i on.
Zaista, jedan od najuspješnijih filmskih redatelja posljednjih nekoliko desetljeća radi kao da je mnogo mlađi, više nego ijedan drugi njegov vršnjak, a uz to se i dobro zabavlja: otkako su vina s njegovog imanja počela dobivati nagrade u Parizu posvećuje im sve više pažnje. Posljednjih tjedana pak s velikim zanimanjem prati rasprave o ljubavnom životu Napoleona, za kojeg kažu da ga je Josephine izluđivala "zigzag" seksualnom tehnikom, pa sad povjesničari pokušavaju dokučiti o čemu je tu riječ...