HRT-ova Vrtlarica o novoj strasti, obitelji i kćeri Barbari koja živi u Nizozemskoj: "Život je za mene imao druge planove"

"U ovoj životnoj fazi u kojoj sam sada imam vrlo malo vremena za sebe i žao mi je zbog toga. Jako volim svoj posao, no što je previše - previše je. Prepoznajem u sebi osobine radoholičarke koja više ne zna uživati u životu i to, priznajem, nije ugodna spoznaja. Stoga pokušavam raditi na nekim pozitivnim promjenama", govori Kornelija Benyovsky Šoštarić (56), voditeljica i urednica emisije "Vrtlarica" na HRT-u, kojoj je njezin vrt nedaleko od Donje Stubice vječna inspiracija. U njemu već petnaest godina snima svoju emisiju, kojoj je prethodila hit knjiga ‘Zeleni kvadrat‘, te stalno nešto radi, mijenja, presađuje... Čak i kad sjedne popiti kavu okružena zelenilom, kaže, odmah vidi deset stvari koje treba popraviti.

"Jasno mi je da je to neki ‘poremećaj‘, ali teško si mogu pomoći", govori autorica omiljene emisije, dodajući kako sanja o opuštanju negdje na moru, ne manje od deset dana, uz masaže, plivanje i čitanje. Čeka je, kaže, hrpa knjiga u ladici. S obzirom na to da je u posljednjih mjesec dana održala osam radionica i pet predavanja, proputovala Hrvatsku od Splita, Zadra, Pule, Medulina, Rijeke i Čabra do Slavonskog Broda, Čepina, Varaždina, Čakovca i Zagreba - ne čudi ta potreba. Osim toga, u ovo doba godine u vrtu je najviše posla, a tu je i snimanje nove sezone ‘Vrtlarice‘.

Zagrepčanka je uzor u vrtlarenju pronašla u knjizi Ruth Stout ‘Vrt bez motike‘ (Gardening without Work)

NINO ŠOŠTARIĆ

"I uvijek sve nekako kasni, ne zbog mene jer ja sam jako organizirana, već zbog ljudi koji su postali nemarni, lijeni i prilično ravnodušni prema rokovima. U takvim situacijama čak i ja gubim živce, jer znam da ću kasnije morati popravljati tuđe greške i sve sama nadoknaditi. No, show must go on i gledatelji ne bi trebali znati ništa o naporima koji su potrebni kako bi se vrt pripremio za snimanje nove sezone", govori Kornelija, kojoj prvotnu ljutnju oko peripetija sa snimanjem uvijek odagna pogled na raskošno zelenilo i bogatstvo plodova njenog vrta, koje će pokazati i u novoj sezoni.

Kako je ovo proljeće bilo dosta hladno i kišno, neke je vrste povrća - posebno one koje traže puno topline poput rajčica ili krastavaca - posadila nešto kasnije nego inače. Ipak, vrt je prepun povrća, pogotovo lisnatih vrsta koje su dobro iskoristile prohladno vrijeme i puno kiše, pa ovih dana bere puno salate, blitvu, špinat, ali i rotkvice, jagode, začinsko bilje... Osim toga, Kornelija proljeće obožava jer cvatu božuri, ukrasna kadulja, mačja metvica, pajasmin, dok će već za tjedana dana njezin vrt, kad procvatu i dozore i drugi plodovi, poprimiti drugačiju vizuru, mirise i okuse....

U Kornelijinom obiteljskom vrtu sve je organski uzgojeno, bez korištenja stajskog gnojiva prepunog hormona rasta

NINO ŠOŠTARIĆ

Ove je godine, otkriva, nakon dugo vremena ponovno postavila puno visokih gredica, koje omogućuju uzgajanje čak i na mjestima koja nisu povoljna za sadnju, a i bolje se zagrijavaju od klasičnih gredica. Ima i novih biljaka, priča, a najviše se veseli plodovima guave koja ove godine prvi put cvjeta. Sretna je i zbog dozrijevanja nekih novih rajčica jer je ove godine posadila čak 30 sorti. Kad se danas sjeti svog odrastanja, pomisli i na klimu koja je bila posve drukčija - a te razlike itekako osjeća u svom vrtu, promatrajući biljke kako se ponašaju u novim okolnostima. Tada, doduše, nije ni sanjala da će se baviti ovim poslom.

"Bila sam gradsko dijete, uvijek u nekoj mašti, sanjarenju i crtanju. Oduvijek sam voljela životinje i svaki džeparac istog bi dana završio u Dežmanovom ili Ratkajevom prolazu gdje su tada bili dućani s malim životinjama. U jednom trenutku zapisala sam u svoj dnevnik čak 115 životinja, među kojima su bili i punoglavci koje smo sestra i ja potajno donosile iz Botaničkog vrta", prisjeća se zagrebačka Vrtlarica, koja je djetinju strast prema životinjicama nosila sa sobom i na ljetovanja u Seget Donji, odakle je njezina mama. To je mjesto u kojem se tada još osjećao duh nekih minulih vremena, stare Dalmacije, a posebno se sjeća konja Liska s kojim bi uvijek ‘popričala‘ na putu prema plaži.

"Obavezno sam u dvor donosila napuštene mačke ili bih spašavala ptice koje su ispale iz gnijezda. Jako volim more i dobro pamtim dane provedene na kupanju. Podmorje je tada bilo bogato, s morskim travama, periskama, puno školjaka i puževa. Sve je vrvjelo od riba, čak smo viđali i morske konjice. Kada se danas toga sjetim, srce me boli, jer svega toga više nema. Plaže su devastirane, a morsko dno izgleda poput Mjesečeve površine, beživotno i golo", ističe Kornelija Benyovsky Šoštarić. Iako su joj životinje bile velika strast, zbog čega je htjela upisati Veterinarski fakultet, ocjene koje su se tražile za upis, kaže, nisu bile bajne, pa je razmišljala o slikarstvu.

Kornelija proljeće obožava jer u njezinom vrtu cvatu i božuri, ukrasna kadulja, mačja metvica, pajasmin

NINO ŠOŠTARIĆ

"Moj tata je bio protiv toga, s klasičnim roditeljskim argumentima poput ‘od toga se ne može živjeti‘. I onda sam se odlučila za kompromis. Upisat ću na Agronomskom fakultetu studij vrtlarstva i oblikovanja pejzaža pa ću crtati vrtove kada već ne mogu nešto drugo. Tako je i bilo", priča Kornelija koja je prvi uzor u vrtlarenju pronašla u knjizi Ruth Stout ‘Vrt bez motike‘ (Gardening without Work). Riječ je o Amerikanki koja je još 50-ih godina prošlog stoljeća promovirala malčiranje, odnosno pokrivanje tla slamom ili sijenom koje štite tlo od sušenja i prekomjernog rasta korova.

"Bila je to jedna starija gospođa kojoj je malčiranje omogućilo da uz malo truda održava svoj vrt do duboke starosti. Danas je, nažalost, vrtlarska zajednica zaboravila na Ruth Stout pa njezinu tehniku svojataju mnogi novopečeni vrtlarski gurui", govori Kornelija koja je na kraju diplomirala Vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža, no žalosti je činjenica da generacije koje su završile ovaj fakultet nemaju dozvolu za projektiranje vrtova.

Omiljena vrtlarica supruga Nina Šoštarića upoznala je na fakultetu, a osvojio je ljubavlju prema životinjama i kad joj je posljednjim novcem kupio dobermanicu Idu koju je obožavala

NINO ŠOŠTARIĆ

"I sama sam se mnogo puta našla u neugodnoj situaciji kada se na vlastite projekte moram potpisati kao suradnica, dok pravo potpisa imaju samo arhitekti. To je jedan od razloga što moja struka, koju sam u međuvremenu jako zavoljela, u Hrvatskoj nema gotovo nikakvih rezultata. Zanimljivih projekata je izrazito malo, a dobro dizajniranih vrtova još manje", kaže.

Dok se prisjeća prve godine faksa, govori da se poprilično namučila zbog matematike, kemije i biokemije. Tijekom studija kolege i ona nisu posadili ni jedan cvijet, a pravu priliku dobila je tek na praksi u Botaničkom vrtu u Zagrebu. Bilo je to za nju neprocjenjivo iskustvo: iskusne vrtlarice uzele su je pod svoje i otkrile joj puno malih tajni koje i danas koristi u uzgoju. Studentski dani, prisjeća se, donijeli su joj i puno dobrih prijatelja, kao i ljubav sa suprugom, magistrom režije i produkcije Ninom Šoštarićem. Upoznali su se u Sveučilišnoj knjižnici na Marulićevu trgu, današnjem Hrvatskom državnom arhivu.

"Oduševio me jer je i on volio životinje pa smo već prvog dana išli zajedno u šetnju s njegovom dobermankom. Nekoliko godina kasnije, kada smo već živjeli zajedno, darovao mi je mojeg prvog psa, a kupio ga je posljednjim novcem koji je imao. Bila je to dobermanka Ida, koju sam beskrajno voljela - prisjeća se Kornelija, dodajući kako je Nino oduvijek znao prepoznati što voli i što je veseli i na puno je načina zaslužan za ovo što danas radi.

Autorica omiljene emisije diplomirala je Vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža, a prva ljubav bile su joj veterina i slikarstvo, dok se posljednje dvije godine usavršila u aromaterapiji i izradi prirodne kozmetike

NINO ŠOŠTARIĆ

"Sjećam se jednog razgovora u parku kada sam tek završila studij i pojma nisam imala što ću sa sobom. Predložio mi je da pokušam na televiziji, tada je ondje kao redatelj radio njegov otac Egon Šoštarić. Trebalo je to biti samo privremeno dok ne nađem ‘pravi‘ posao. No, naravno, život je imao druge planove", govori autorica emisije čiji se suprug na početku Domovinskog rata dobrovoljno prijavio u Zbor narodne garde. To vrijeme neizvjesnosti i iščekivanja vijesti, i na žalost gubitka prijatelja, bacilo je sjenu na poslovično lijepe studentske dane. No, sretna je jer sa suprugom već 15 godina stvara ‘Vrtlaricu‘ za koju dobiva komplimente da je ‘apaurin‘ i ‘mijenja živote‘. Nino je snimatelj i redatelj emisije, a Kornelija scenaristica i voditeljica.

"Nakon toliko godina već smo dobro uhodan tim. No koliko god se dobro poznajemo, stalno imamo neke razloge za raspravu, koja se ponekad pretvori u pravu malu bračnu svađu. Nino sve gleda kroz kadar i traži me da sadim bogato i gusto, a ja mu govorim da svaka biljka treba prostor", objašnjava Kornelija, dodajući da poslovne napetosti sa suprugom brzo riješi, a zapravo ih provocira stres koji proizlazi iz cjelodnevnog snimanja na otvorenom po svim vremenskim uvjetima s minimalnom ekipom. Uz njih dvoje u vrtu je odrasla danas 21-godišnja kći Barbara, koja na Sveučilištu Utrecht u Nizozemskoj studira znanost o održivom razvoju (Global sustainability science). Ni u njihovom slučaju, dakle, jabuka nije pala daleko od stabla, jer je Barbara uz roditelje razvila posebno poštovanje prema prirodi.

Sa Ninom Šoštarićem ima 21-jednogodišnju kćer Barbaru koja je od roditelja naslijedila ljubav prema prirodi, trenutačno studira znanost o održivom razvoju (Global sustainability science)

NINO ŠOŠTARIĆ

"Kad je pitam što misli o budućnosti planeta, vrlo je objektivna, realna, ali istodobno pozitivna. Svjesna je da sve činjenice govore protiv svijetle budućnosti, no i dalje je optimistična. Nadam se da će tako i ostati", govori Kornelija uz koju je kći upoznala sve biljke i metode organskog uzgoja, a i ruka joj je ‘pozelenjela‘. Jer sve što je Barbara posadila fantastično je uspijevalo.

Ponosna je na to što je u obiteljskom vrtu sve organski uzgojeno, što je za nju bila i ostala jedina opcija, bez korištenja stajskog gnojiva prepunog hormona rasta te uz stare tehnike poput oranja i štihanja. Kad dođe u Hrvatsku, Barbara uživa u okusima domaćeg voća i povrća jer u Nizozemskoj hrana nije ni približno kvalitetna ni ukusna kao kod nas.

Uzgoj voća, povrća i začinskog bilja radi primjene u kuhinji nije jedini interes Kornelije Benyovsky Šoštarić. Plodove svog vrta, naime, koristi za izradu krema za njegu i hidrolata, a u protekle dvije godine educirala se u području aromaterapije i izrade prirodne kozmetike kod dr. Valtera Ajmana. Najponosnija je, ističe, na macerat od cvjetova nevena koji odlično njeguje kožu nakon izlaganja suncu. Kornelija tvrdi da je rad u vrtu čini sretnom, a to ne čudi s obzirom da je znanstveno dokazano kako kontakt s prirodom te kretanje i boravak na svježem zraku - uz upijanje boja, mirisa i zvukova - popravlja raspoloženje. I to je njena preporuka svima koji u određenoj životnoj dobi primijete da im nedostaje osjećaja sreće, uz važnu napomenu da paze na pravilno podizanje tereta, jer su nju počela boljeti leđa zbog čega godinama vježba jogu, a u posljednje vrijeme ide i na plivanje. U takvoj klimi njoj i suprugu ideja ne nedostaje, a to su potvrdili i prošle godine kad su za HRT napravili dokumentarni film ‘Najljepši vrtovi Dubrovnika‘ koji je publika izvrsno prihvatila.