Andreja Ana Lopac otkriva kako je, unatoč majčinom zlostavljanju i životu u neimaštini, izgradila zavidnu karijeru u ‘muškom svijetu‘: danas koordinira dolazak tankera s ukapljenim prirodnim plinom u Omišalj, a upravo ondje pronašla je i ljubav.
Premda je Andreja Ana Lopac (59) izuzetno vedra, nasmijana i komunikativna osoba, naš razgovor nije se dogodio odmah. Trebalo je pričekati da se vrati na kopno, jer radi kao voditeljica službe lučkih i sigurnosnih poslova na LNG terminalu u Omišlju na otoku Krku - i pritom je jedina žena na svijetu na poziciji kapetana luke gdje se nalazi LNG terminal. Osim toga, željela je da njezina životna priča, obilježena odrastanjem bez roditelja, bude ispričana bez patetike.
"Možda će neka djevojčica u domu za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi ili u udomiteljskoj obitelji pročitati moj intervju i pomisliti: “Ova žena je krenula s iste startne pozicije, pa ako je ona uspjela, mogu i ja.” To je smisao ovog našeg razgovora. Poruka je da treba “zagrijati stolac”, svaki dan si obećati da će biti bolja verzija sebe i od toga ne odstupati, čak i kad stvari ne idu kako bismo htjeli. Tako će svaka djevojčica ili dječak postati najbolji u onome što žele - bilo da je riječ o frizeru, automehaničaru ili astronautu", ističe Andreja, koja je korak po korak, bez obiteljske podrške i protekcije, ostvarila svoj cilj.
Dočekivanje tankera
Došla je do onoga što je htjela, da radi na LNG terminalu. Posao joj je sigurnost našeg LNG terminala i koordinacija dolazaka LNG tankera iz raznih dijelova svijeta: s njih se u Omišlju ukapljeni plin, LNG, pretovaruje na FSRU brod (Floating Storage and Regasification Unit), uplinjava i otprema u naš plinski transportni sustav te dalje distribuira prema potrošačima u Hrvatskoj i Europi.
"U uredu u Zagrebu uglavnom obavljam administrativne zadatke, a na samom terminalu dočekujem i otpremam tankere koji prevoze ukapljeni plin - takozvane LNG carriere - što mi je i najdraži dio posla. Finalno odbrojavanje dolaska LNG tankera počinje tri dana prije njegova uplovljavanja - dotad se administrativno mora završiti postupak prijave dolaska tankera - a akcija počinje ukrcavanjem peljara na LNG tanker, koji nakon toga uz pomoć tegljača prilazi terminalu. Ja sam za to vrijeme na mostu našeg FSRU broda LNG Croatia i komuniciram s peljarom koji zajedno sa zapovjednikom našeg FSRU broda koordinira privez tankera. Od trenutka kada peljar javi da se ukrcao na LNG tanker do početka prekrcaja prođe dvanaest sati. Sve to izgleda fascinantno i ja im se još veselim i kad dolaze i kad odlaze", govori Andreja, dodajući kako, nakon odlaska jednog LNG tankera, odmah kreće priprema za dolazak drugog - iz SAD-a, Nigerije, Alžira... Tanker s ukapljenim plinom u Omišalj može uploviti u bilo koje doba dana ili noći, na Uskrs, Božić ili Novu godinu, no Andreji to nije nikakav problem.
Štoviše, dok njezini nadređeni ponekad kažu da i previše vremena provodi na terminalu, njoj je toga uvijek premalo. Ponosna je što je prva i jedina žena koja već pet godina upravlja lukom LNG Terminala, a nada se da će tako biti i nakon nje. Andrea ističe da ima divnih i uspješnih žena u svijetu pomorstva te spominje i dvije kolegice koje suvereno upravljaju lučkim područjima sjevernog Jadrana: njezina prijateljica Dijana Mihaljević ravnateljica je Županijske lučke uprave Bakar-Kraljevica-Kostrena, a Dolores Brenko Škerjanc kapetanica je Lučke kapetanije Pula.
Fizičko zlostavljanje
"Kad bih se u mailu potpisala samo kao Andreja, neki su mislili da je riječ o muškom imenu - poput talijanskog Andrea. Zato bi bili iznenađeni kad bi u eteru čuli ženski glas, a nakon nekog vremena bi mi i priznali da im je neobično što je na toj poziciji žena. No, radim takvim tempom da nemam vremena razmišljati čudi li se netko tome i bi li mi bilo lakše ili teže da sam muškarac. Puno veća prepreka bilo je siromaštvo u kojem sam odrasla i to što nisam imala nikoga od obitelji da stane iza mene, nego sam bila svojevrsni one man band", priznaje Andreja, koju je majka napustila odmah nakon rođenja u Zagrebu. Njezina baka po majčinoj strani radila je u dvije smjene i nije se mogla brinuti o unuci pa ju je povjerila svojoj prijateljici Pavici Majerović, koju je Andreja od milja zvala Nana i bezgranično voljela. Premda je imala blizu sedamdeset godina, s njom je živjela u stančiću u zagrebačkoj četvrti Sigečica, a baka je pomagala financijski koliko je mogla.
"Baka Silva bila je predivna žena. Jako je voljela mene i mog devet godina starijeg brata Eduarda, koji je odrastao sa svojim djedom i bakom i s kojim sam u odličnim odnosima. Pobrinula se da idemo na more, u kino i kazalište, kupovala nam je knjige za školu, slala košare s hranom i voćem... Četiri-pet godina živjela sam i s majkom, ali tada sam proživljavala pakao jer me zlostavljala i psihički i fizički. Vratila sam se Nani, no, nažalost, preminula je kad mi je bilo nepunih šesnaest godina. Zahvaljujući predivnoj socijalnoj radnici, a kasnije i jednoj sutkinji, uspjela sam izboriti da ostanem u Naninom stanu do devetnaeste godine", govori Andreja, dodajući kako su joj mnogo pomagali i susjedi. Dvije godine pohađala je srednju ekonomsku školu, zatim se prebacila u zrakoplovno-tehničku, a prije nastave je u zoru čistila kafić i kuhala kave prvim gostima dok nije došla konobarica. Tako je uspijevala platiti režije i prehraniti se. Radila je i razne druge poslove - u voćarni, cvjećarnici, kao prodajna predstavnica, konobarica, čistačica...
"U sezoni jedrenja čistila sam brodove u ACI Marini. Taj posao obično radi četvero ljudi, a ja sam tražila da ga obavljam sama - cijeli dan i noć - kako bi sav novac išao meni", prisjeća se Andreja, koja je zahvaljujući tome potkraj osamdesetih uspjela zaraditi za učešće za svoj prvi stan, jer je dotad živjela kao podstanarka. Sredinom devedesetih zaposlila se u Ini, gdje je prošla čitav niz stepenica - od referentice i tajnice do pomoćnice direktora i ekspertice u segmentu istraživanja i proizvodnje nafte i plina. Kako je Ina imala udio u tvrtki koja je gradila LNG terminal, 2017. postala je dio tima kojem je povjeren mandat za razvoj projekta. Andreja, koja je u međuvremenu diplomirala i magistrirala na Prometnom fakultetu, početke rada Terminala prije pet godina pamti vrlo dobro.
Ljubav s noštromom
"S našeg broda prenijeli su me u košari na LNG tanker, što je standardan način. No, toga dana bila je nevera i košara se njihala, a ja sam na tanker stigla mokra, promrzla i u panici od munja i gromova", prisjeća se Andreja, koju ipak ništa nije moglo obeshrabriti. Štoviše, svoj posao obožava, kao i druženje s ribarima iz Omišlja (u šali kaže da im je na brodu “lijevo smetalo”), koje rado počasti svojom bučnicom. Rad na LNG Terminalu donio joj je i sreću u privatnom životu: ondje je, naime, upoznala svog sadašnjeg partnera, Đanija Sterpina, koji je radio kao noštromo - vođa posade - na tamošnjem brodu.
"Prije tri-četiri godine u Omišlju krenula je zezancija mojih ribara i ostatka ekipe da će se raspisati natječaj za mog dečka. Čak su složili i oglas. Pričala sam o tome na brodu, a tadašnjem prvom časniku upalila se lampica - našao je nekoga za mene. Bio je to Đani. Kao noštromo je, između ostalih poslova, upravljao i dizalicom koja diže košaru dok sam se prebacivala s jednog na drugi brod. Časnik mi je rekao da mahnem i pošaljem pusu noštromu, za kojeg u tom trenutku nisam niti znala tko je, jer je imao radno odijelo i kacigu", smije se Andreja, kojoj je Đani ubrzo poslao poruku na WhatsApp s pozivom na kavu. To je učinio na nagovor kolege, jer nije mu bilo svejedno pozvati na izlazak nekoga tko mu je nadređen. Andreja je ponudu prihvatila misleći da je riječ o poslu, koji kao i mnogo puta dotad treba riješiti s nekim od članova posade. Đani je, međutim, tu kavu morao otkazati zbog nepredviđenih obiteljskih problema, kao i još jedan dogovoreni susret u Zagrebu, a onda je stigla ponuda za ručak u Puntu na otoku Krku. Andreja je došla u totalno ležernom izdanju, i dalje misleći da je riječ o poslu, ali ni tada se Đani nije pojavio u dogovoreno vrijeme. Odlučila je otići, no tada joj se ispriječila vlasnica i rekla da ju je zvao dotični gospodin i rekao da joj životom zabrani odlazak. Razlog kašnjenja bila je kiša zbog koje se na Krku dogodila biciklistička nesreća. Sudbonosni susret se na kraju i desio, a Andreja i Đani su u vezi već gotovo dvije godine. Viđaju se i na Krku i u Zaprešiću, gdje Andreja, koja ima 30-godišnjeg sina Marka, profesionalnog fotografa, posjeduje kuću s vrtom, gredicama i voćnjakom. Među ostalim, zasadila je i četiri smokve iz Omišlja - sve su se primile.
"Većina gredica je od otpadnog drveta s mog broda, tako da je riječ o kružnoj zelenoj ekonomiji", šali se Andreja, čiji su dio obitelji i četiri ljubimca iz azila i s ulice: psi Kaja i Grga te mačke Skviki i Marica. Osim što udomljava životinje, volontirala je u dječjim domovima - i planira ponovno. Djecu odvede na izlet ili samo s njima razgovara, trudeći se svakome zapamtiti ime.
Volontiranje u domu
"Volim ljude i život. Imam optimizam i klincima govorim kako da ga pronađu u sebi. No, otvoreno im pričam i u čemu sam griješila te kako sam se iz toga izvukla. Kažem im da će biti strašno teških trenutaka, ali da se ne boje plakati i zamoliti za pomoć. Nikada se ne bi trebali sramiti situacije u kojoj jesu, jer to nije njihova krivnja", ističe Andreja, dodajući kako je osjećala golemu prazninu jer joj na promociji, kad je diplomirala i magistrirala, nisu bili roditelji i Nana, unatoč tome što jesu sin i prijateljice. Za nju je to bila ogromna stvar, ali, kako kaže, nije imala ponosne oči koje bi otpratile taj trenutak. Oči koje vole. Unatoč svemu, smatra da i na najmanjoj stvari treba biti zahvalan - i ona to doista jest, osobito na brojnim divnim ljudima koji su prošli kroz njezin život. Jedni su i ostali, a drugi su svojim dobročinstvom prošli kroz njezin život kao Hitchcock kroz kadar svog filma. Sreća da je u pravom trenutku upoznala nekoga tko joj je pokazao put, a zajedno s hrabrošću i optimizmom prebrodila je sva iskušenja.
"U mom životu nisu uvijek cvjetale ruže niti je stalno sjalo sunce. Bilo je mnogo ružnih dana - gromova, tuče i beskrajno dugih kiša. Ali ja sam kao Scarlett O’Hara iz “Prohujalo s vihorom”, koja je rekla: “Sutra je novi dan.” Mislim da sam se s takvim karakterom koprive rodila", zaključuje Andreja Ana Lopac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....