Umjetnička ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara, govori o snažnom ženskom fokusu ovogodišnjeg programa: o Medeji kao simbolu otpora, o skladateljicama koje su desetljećima bile zanemarene, ali i o vlastitoj profesionalnoj i osobnoj borbi za ravnopravnost u vrhunskom kulturnom sadržaju.
Ove godine Dubrovačke ljetne igre nose snažnu poruku - cijeli festivalski program posvećen je ženama. Pod ženskim vodstvom, uključujući i umjetničku ravnateljicu Martinu Filjak, Igre su postale platforma za slavljenje ženskog stvaralaštva, hrabrosti, kreativnosti i talenta: od povijesnih skladateljica do suvremenih glazbenica, glumica i vizualnih umjetnica. U programu su zastupljena velika imena, ali i mlade autorice i izvođačice koje tek dolaze, a naglasak je stavljen na žensko iskustvo i ženske glasove - na sceni, iza scene i kroz povijest samog festivala. O ženskoj snazi, ranjivosti, naslijeđu i viziji budućnosti festivala razgovarali smo s Martinom Filjak, umjetničkom ravnateljicom koja Dubrovnik ovoga ljeta pretvara u pozornicu ženskog stvaralaštva.
Što konkretno znači da su ovogodišnje Igre posvećene ženama?
- Ovogodišnji je program posveta i oda ženama, njihovom stvaralaštvu, snažnoj volji, ženskoj kreativnosti, talentu i snazi, ženama koje su stvarale i koje svojim neupitnim karijerama i umjetničkim putanjama opetovano dokazuju svoj rad i svoju predanost umjetnosti. U trenutku naše civilizacije kada se i dalje govori o nasilju nad ženama, o femicidu, o činjenici da su žene za iste poslove puno manje plaćene od muških kolega, odlučili smo ovogodišnji program posvetiti ženama - ženskim izvođačicama, umjetnicama, skladateljicama, glazbenicama, glumicama, ženama kroz povijest.
Kako vi kao glazbenica i žena doživljavate ovu festivalsku posvetu?
- Doživljavam ju vrlo emotivno, pogotovo jer smo i ravnateljica dramskog programa Senka Bulić i ja žene sa svojim dugačkim i trnovitim umjetničkim i karijernim putem te smo se tom istom putanjom suočavale sa svim mogućim preprekama. Mislim da je put bavljenja umjetnošću ženama i dan-danas težak, iako stojimo na ramenima naših prethodnica i njihove borbe te danas imamo nevjerojatno mnogo slobode za pronalazak vlastitog izraza i za punokrvno življenje umjetnosti.
Koje su predstave, koncerti ili projekti posebno vezani uz žene?
- Sve predstave, svi koncerti i sve izložbe imaju povezanost sa ženama i stavljaju žene u prvi plan. Primjerice, nikada u povijesti Igara nije bilo toliko skladateljica na repertoaru kao ove godine: imat ćemo priliku čuti čitav niz skladateljica, od Hildegard von Bingen preko Fanny Mendelssohn, Clare Schumann, Cécile Chaminade, Dore Pejačević, Judith Bingham, Amy Beach, Margarete Ferek Petrić, Viktorije Čop te iranske skladateljice Mahdis Golzar Kashani. Doživjet ćemo vrhunske svjetske zvijezde koje se zahvaljujući talentu, profesionalnosti i posvećenosti nalaze na apsolutnom Olimpu svjetske glazbene scene: pijanistica Khatia Buniatishvili, sopranistice Sonya Yoncheva i Nino Machaidze, violinistice Alina Pogostkina i Alexandra Conunova. Ansambl rane glazbe L‘Arpeggiata i njihova voditeljica Christina Pluhar predstavit će program Wonder Women, koji je hommage skladateljicama iz 17. stoljeća, ali ujedno priča i priču o svim talentiranim ženama koje su morale skrivati svoj talent iza svojih obaveza, muževa ili ga se u potpunosti odreći. Prvakinja HNK u Zagrebu, Dubravka Šeparović Mušović koncipirala je program Zavodnice, Osvetnice, Heroine tijekom kojeg će predstaviti najveće i najznačajnije uloge ostvarene tijekom njezine bogate karijere. Ansambl The Philharmonix, sastavljen ekskluzivno od članova Bečke i Berlinske filharmonije, ansambl koji redovito snima za Deutsche Grammophon, svoj će koncert 20. kolovoza posvetiti u sjećanje na Nadiu Boulanger, veliku pijanisticu, profesoricu i skladateljicu. Likovni program donosi izložbe Ivone Šimunović s posvetom Margariti, Antonije Rušković pod nazivom Tebi, izložbu Dimitrija Popovića Toutes les femmes kao i veliku izložbu Žene na sceni i iza scene Dubrovačkih ljetnih igara ostvarenu u suradnji s Dubrovačkim muzejima. Ovogodišnji fokus dramskog programa također je na ženskim temama, ženskim likovima, onim što je posebno povezano sa ženskim iskustvom, snažnim ženskim figurama od antike do suvremenosti, naslovima koji progovaraju iz dubine povijesti, a nama su danas jako aktualni. Postavljamo Medeju Simonea Stonea i Heinera Müllera u režiji jednog od najvažnijih europskih redatelja i donedavnog direktora bečkog Burgtheatera Martina Kušeja. Radi se o velikoj koprodukciji Dubrovačkih ljetnih igara, HNK Varaždin i Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora. Medeja Simonea Stonea izvedena je dosad na pozornicama Londona, New Yorka, Amsterdama, Madrida, velikog festivala Epidaurus u Grčkoj. Kušej preko Medejinih motiva želi propitivati okrutne mehanizme svijeta, Medejinu drugost, poziciju u socijalnom i političkom smislu, posebno u vremenu rastuće ksenofobije. Interes za žene osim u Medeji proširuje se i na ostale naslove festivala, od Ribarskih svađa, koje će u koprodukciji Dubrovačkih ljetnih igara, Kazališta Marina Držića i Hrvatskog narodnog kazališta Zagreb režirati Krešimir Dolenčić. Goldonijev komad će na dubrovački adaptirati Morana Čale, a naglasak je na socijalnom kontekstu koji određuje ženski identitet. Još jedan veliki naslov kojeg postavljamo je Galeb u režiji Janusza Kice - velika priča i o životu i o kazalištu, ali u svojoj srži predstava o ženama. Arkadina, Nina, Polina, Maša - kroz njihove sudbine osjeća se Čehovljeva duboka naklonost prema ženskim likovima.
Što vam je kao umjetničkoj ravnateljici bilo važno istaknuti ove godine?
- Naravno, pored svega navedenog, vrlo smo fokusirani na dvije obljetnice važne i značajne za sam Grad. Jedna od njih je 100. obljetnica Dubrovačkog simfonijskog orkestra koju ćemo više nego dostojno obilježiti izvedbom Beethovenove 9. simfonije pod ravnanjem maestra Ivana Repušića, uz suradnju Zbora Ivan Goran Kovačić te sjajnih solista Darije Auguštan, Martine Mikelić, Mattea Ivana Rašića i Leona Košavića. Druga značajna obljetnica je 60 godina djelovanja Folklornog ansambla Linđo, ansambla koji je proputovao cijeli svijet, ali i ostavio te i dalje ostavlja veliki pečat na svojoj zajednici, u svom univerzumu. Ponosni smo na oboje - Folklorni ansambl Linđo imat će više nastupa tijekom Igara, a najveći, onaj obljetnički, na velikoj pozornici ispred Katedrale 22. kolovoza.
Kada ste postali umjetnička ravnateljica Igara, jeste li razmišljali o ženama koje su oblikovale njihovu povijest?
- Naravno da jesam. Srećom, nisam prva umjetnička ravnateljica, prije mene je djelovala jedna intendantica, a i naš je ured sačinjen gotovo samo od žena - snažnih, posvećenih žena, koje vole svoj posao i vole i poštuju Igre.
Igre su od samih početaka bile snažno žensko mjesto: Jagoda Buić, Ivica Boban, Lada Kaštelan, Ivana Kuljerić Bilić, Milka Podrug Kokotović… Kako vi gledate na to naslijeđe?
- Gledam na to naslijeđe s velikim poštovanjem i osjećam da nikada nije dovoljno prisjećanja tog naslijeđa i korijenja. Upravo stoga ćemo 3. kolovoza u atriju Palače Sponza imati tribinu koju smo nazvali Ženski glas, a tribina će biti upravo o toj temi, o velikim, nadarenim ženama koje su na vlastite načine i svojim radom i djelovanjem obilježile povijest Igara.
Koliko su žene, one koje su radile iza kulisa i na sceni, doprinijele identitetu festivala?
- Sasvim sigurno mnogo i značajno te i dalje prenose svoj glas u budućnost. Izuzetno mi je drago da ove godine na Igrama možemo uprizoriti zajedničko djelo Brigite Masle Dražinić i Ivice Kunčevića, u režiji Helene Petković. Djelo Enigma Jarnović spaja glazbu i dramu, prošlost, sadašnjost i budućnost, ali i zajedničko stvaralaštvo.
Kako birate i prepoznajete ženske glasove? Koji su vam kriteriji, osim umjetničke izvrsnosti?
- Kriterij jest i uvijek će biti umjetnička izvrsnost. Imamo nevjerojatne umjetnice ove godine – pored gore navedenih vrhunskih glazbenica, uz nas su glumice Zrinka Cvitešić, Nina Violić, Nataša Dangubić, Helena Minić, Ksenija Prohaska, da nabrojim samo neke. Kao i naše glazbenice i likovne umjetnice, sve su one na vrhuncu svojeg raskošnog talenta, stvaralačke energije i karijera te se nadam da im ovog ljeta možemo pružiti najbolje moguće uvjete kako bi se osjećale i ugodno i dobrodošlo te imale mogućnost upravo na scenama Dubrovačkih ljetnih igara podariti nam neka od svojih najboljih ostvarenja.
Koliko vam je važno da se u festivalskom programu vidi kontinuitet, ne samo velikih ženskih imena, nego i mladih umjetnica koje tek dolaze?
- Jako važno, jer je bitno podržati i sljedeće generacije. Imamo čitav niz mladih umjetnica za koje sve odreda vjerujem da su na pragu velikih, značajnih karijera i ostvarenja - ili su taj prag već prešle te snažno koračaju tom putanjom. Od mladih glazbenica moram istaknuti sjajnu sopranisticu Dariju Auguštan, mezzosopranisticu Martinu Mikelić te jednako divnu Josipu Bilić, dok moldavska violinistica Alexandra Conunova itekako pokorava svjetsku glazbenu scenu. Doživjet ćemo i niz fantastičnih, nadarenih mladih glumica: s nama su ovog ljeta Lara Nekić, Ružica Maurus, Tena Nemet Brankov, Nikolina Prkačin, Nika Matušić, Petrunjela Baće, Nikolina Krupec, Nea Martinović…
Koje vas žene u umjetnosti, domaće ili inozemne, osobno nadahnjuju?
- Općenito, kada govorimo o ženama, jako smo skloni rabiti termin "snažne žene". Dugačka je borba iza žena i ženske umjetnosti, ali i u 2025. imamo tu iluziju kao da stalno moramo biti snažne, borbene, željezne, inače ćemo posrnuti, izgubiti status ili poštovanje okoline. Iz te perspektive, velika inspiracija može biti i slavna Maria Callas. Ranjiva, često tužna i osamljena - baš je zbog te ranjivosti, a ne snage, postala legenda svojeg faha. Iako u drugoj krajnosti spektra, pored sve ženske snage, možda se konačno možemo usuditi prigrliti i našu ranjivost.
Kako zamišljate budućnost Igara – što bi za vas bilo "žensko" vodstvo u punom smislu riječi?
- Igre su već imale žensko vodstvo i imaju ga ponovno - sve više i više žena vodi čitav niz glavnih kulturnih institucija u Hrvatskoj: od HNK Zagreb, HNK Varaždin i Dvorane Lisinski, preko Koncertnog ureda Zadar, HNK Rijeka, Dvorane Ive Tijardovića u Splitu - da nabrojim samo neke. Budućnost ženskog vodstva općenito u idealnoj varijanti vidim, pored svih snažnih, borbenih i kreativnih kvaliteta, također i u suradnji umjesto natjecanja, još više međusobne podrške i uvažavanja, u empatiji, a možda i nekoj nježnosti koja današnjem svijetu toliko nedostaje.
Kada biste mogli odabrati samo jedno ime, ženu iz povijesti Igara koju biste voljeli ponovno vidjeti na sceni ili u timu – tko bi to bio?
- Kao glazbenica, voljela bih vidjeti legendarnu Marthu Argerich u Dubrovniku!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....