Što ju je inspiriralo da napiše i nacrta slikovnicu ‘Pita moja mama imate li jedno jaje‘, zašto se ne želi odseliti iz stana koji je naslijedila - iako je postao premalen za njezinu obitelj - te u čemu joj je sve suprug Igor nezamjenjiva podrška, otkriva splitska slikarica i ilustratorica Tisja Kljaković Braić.
Ako ste odrastali u prošlom stoljeću, prije Glova, Wolta i ostalih tekovina moderne civilizacije, vjerojatno ste barem jednom u životu izgovorili ono što izgovara malena junakinja nove knjige Tisje Kljaković Braić pod nazivom "Pita moja mama imate li jedno jaje". U tim davnim vremenima preteča gastro aplikacija bila je - prva susjeda. K njoj se išlo po vanilin šećer, malo ulja, jaje ili što god bi već ukućanima u tom trenutku zatrebalo, ali i redovito odlazilo na kavu iz džezve i domaće vanilin kiflice. S novim stoljećem došli su neki novi običaji pa nam danas umjesto susjeda jelo na vrata donose dostavljači. Tim je više naslov Tisjine slikovnice iznimno dirljiv i nostalgičan. Nacrtala ju je i napisala prošle zime, i to za kuhinjskim stolom jer je, kaže, vani bilo hladno pa joj se nije dalo ići u atelje.
"Još sam davno prvi put pokušala napisati slikovnicu, no sve što sam tad napravila bacila sam u smeće jer mi se nije sviđalo. Tek nakon što sam prije tri godine rodila drugu kćer Nastju i kad nam se dom ponovno počeo puniti dječjim knjigama koje smo joj suprug Igor i ja čitali, osjetila sam da je došao trenutak da ponovno pokušam. "Okidač" je bila glavica kupusa koju je moj svekar donio sa sela, a iz koje su na kuhinjski pult ispuzale razne beštije, među kojima i uholaža. U djetinjstvu sam se, kao i većina djece, bojala da mi ne uđe u uho, pa sam odlučila dekonstruirati taj strah. Poigrala sam se dijelovima riječi uho-laža i kreirala lik insekta koji djeci pomaže da slažu kad naprave nešto što nisu smjeli tako što im prišapne na uho što da kažu. Sjela sam za radni stol i napisala tu prvu priču, a onda su krenule i druge", kazala je 44-godišnja poznata splitska slikarica, ilustratorica i autorica hit knjiga "U malu je uša đava", "Oni" i "Oni 2", čije su nam se ilustracije inspirirane svakodnevicom običnih ljudi, njihovim strahovima, radostima i brigama uvukle pod kožu.
Glavna junakinja Tisjine slikovnice njezina je mlađa kći Nastja, koja dolazi u razne zgode i nezgode s ekipom iz susjedstva (kojima je dala životinjske likove), no knjigu je posvetila i svojoj starijoj kćeri, 14-godišnjoj Issi, koja je kao djevojčica često crtala male stripopriče. Svaka sličnost sa stvarnim susjedima obitelji Kljaković Braić je nenamjerna, kroz smijeh dodaje umjetnica, koju smo pitali smatra li da je susjedstvo u nekadašnjem smislu te riječi - onom iz naslova njezine knjige - danas izumrlo.
"S obzirom na to da cijeli život živim u istoj zgradi, u stanu koji sam naslijedila od bake i djeda, za svoje sam susjedstvo iznimno vezana, baš kao i moj suprug koji je odrastao u istom kvartu. I dandanas znamo svoje kćeri poslati kat iznad, našoj dragoj susjedi, teti Niliji Visković koja uvijek ima viška svega, jer kod nas spiza nestane brzinom svjetlosti. Ona je jedan od posljednjih starosjedilaca u zgradi, u međuvremenu se mnogo susjeda izmijenilo, ljudi su se otuđili i nije to kao nekad, kad se točno znalo tko što taj dan kuha", rekla je Tisja.
Suprug Igor splitskoj je umjetnici velika životna i poslovna podrška. Znaju se čitav život, još od sedme godine kad su krenuli u isti razred, simpatija se odmah razvila, no ljubav im se dogodila puno kasnije, tek na pragu tridesetih. "Igor mi je oduvijek bio najzgodniji dečko u školi, kaže da sam se i ja njemu jako sviđala, no ja sam tad bila u nekom svom filmu pa mu to nisam dala do znanja. Nakon osnovne škole izgubili smo kontakt, ali kad je nakon petnaest godina ušao u moj atelje, to je bilo to - za tri mjeseca bili smo vjenčani", objasnila je Tisja.
Igor, po struci inženjer brodske elektronike, prije braka bio je pomorac, no zbog obitelji je otišao s broda, a danas je uključen u logistički dio posla vezanog uz Tisjin umjetnički rad. Slikarstvo je njezina prva i najveća ljubav i važan izvor prihoda, no po putu su se desile i knjige koje su postale veliki hit te razni predmeti na kojima su otisnute Tisjine ilustracije.
"Kao pravu kreativku moju ženu ne zanima ništa što nije izravno vezano za umjetnost pa sam je u početku morao nagovarati da joj otvorimo profile na društvenim mrežama, na kojima je danas prati više od 80 tisuća ljudi", istaknuo je Igor.
"Dogovorili smo se za Facebook, no onda sam jedan dan na Instagramu naletjela na svoj profil i pomislila kako mi je netko ukrao identitet. A onda mi je Igor kazao kako je to njegovih ruku djelo", smijeh je otkrila Tisja. Mnogi su im se počeli javljati u inbox s pitanjem mogu li naručiti majicu s Tisjinom ilustracijom pa se tako rodila nova poslovna ideja. Danas ih, osim na odjeću, tiskaju i na tanjure, pregače, kišobrane i torbe, a za taj dio posla i svu logistiku zadužen je Igor. Prodaju se na Tisjinim društvenim mrežama i u Frakturinim knjižarama, Tisjine slike mogu se osim u Splitu kupiti i u zagrebačkoj Galeriji Kaptol, a uskoro planiraju u sklopu Tisjina splitskog ateljea otvoriti i prodajni prostor u kojem će se moći uživati u svim oblicima njezina rada.
"Ja se niti stignem niti imam želje baviti tim dijelom posla, ali ipak jedva čekamo sljedeći produkt - a to su ručnici za plažu na kojima će pisati: "Taj ti je od guzice", prema mojoj ilustraciji na kojoj žena upozorava muža da briše lice krivim šugamanom", kazala je Tisja. Iznimno je zahvalna svom suprugu što joj pruža maksimalnu podršku, jer se bez njegova velikog angažmana na svim poljima ne bi mogla u potpunosti posvetiti umjetnosti.
"Moj posao nema radno vrijeme u kojem u pet zaključaš butigu i odeš doma. Ja od nula do 24 razmišljam o novim slikama i ilustracijama i smišljam nove stvari", objasnila je. Kad nacrta novu ilustraciju, Igor je prva osoba kojoj je pokaže i jedina osoba koja joj, kako kaže, "može stajati iznad glave dok slika".
Biti ne samo bračni već i poslovni partneri istovremeno je i blagoslov i prokletstvo jer razgovor o poslovnim projektima nikad zapravo ne prestaje. Osim možda kad uhvate malo slobodnog vremena pa odu na svoj brod u lov na lignje. Koja je tajna njihova skladnog i dugog braka, pogotovo s obzirom na to da su - po vlastitom priznanju - potpuno različiti tipovi ljudi? Tisja je "kućni miš" i pomalo introvert, najsretnija kad je doma, dok je Igor ekstrovert u njihovoj vezi, koji voli izlaske i društvo. To što su u ime ljubavi spremni na kompromise i to što im je prioritet obitelj.
"Jedna kći je još mala, druga je u pubertetu, pa možete zamisliti kako nam je kod kuće živo", rekla je Tisja, dodajući kako jedan dan možda napiše i knjigu posvećenu zgodama i nezgodama koje proživljavaju roditelji sa svojom djecom. Iako je kao mala voljela crtati, danas četrnaestogodišnja Issa nije krenula maminim stopama, već je zanima gluma, dok je Nastja zaigrana trogodišnjakinja zainteresirana za sve i svašta.
Obje su jako ponosne na maminu slikovnicu koja je - puno više od zabavnog štiva za djecu. Tamo negdje, ispod natapirane kose gospođe Tapir koja se boji frizera i iza vrata gospođe Sipe koja je bila tako usamljena i tužna da je stalno puštala crnilo, kriju se velike, ponekad lijepe, a ponekad manje lijepe istine o životu, zbog kojih ovu slikovnicu trebaju pročitati i odrasli. Da ih dirne, nasmije i vrati im osmijeh na lice.