Što vam prvo pada na pamet kad se sjetite svog života u Kini?
- Više stvari. Prije svega, bivša francuska kolonija, istočni dio Šangaja, popularni downtown, u kojem sam živjela i radila. Glumačka akademija na kojoj sam predavala, moji studenti, novi prijatelji, šetnje uz rijeku Huang-pu na popularnom šetalištu Bund.
Jeste li uspjeli naučiti ponešto jezika?
- Jesam, silom prilika, uglavnom neke osnovne fraze koje su čovjeku potrebne da bi se snašao u svakodnevnom životu, jer Kinezi većinom ne govore strane jezike. Iako sam predavala na engleskom jeziku uz prevoditeljicu koja je prevodila na kineski, dosta kineskog jezika sam naučila slušajući studente. Mogu reći da su i oni počeli učiti engleski slušajući mene.
Na koji vas je način promijenio taj odlazak, sada s naknadnom pameću?
- Tri godine života u potpuno drugoj kulturi, na drugom kraju svijeta, donijelo je mnogo izazova, kako u svakodnevnom tako i u profesionalnom životu. Trebalo je dosta toga naučiti o ljudima i njihovim običajima, o načinu na koji funkcioniraju i rezoniraju i stalno se prilagođavati. Biti stranac, zapadnjak u Kini znači pripadati manjini. Kada sam to osvijestila, prilično sam se šokirala, jer mi nije bio poznat taj osjećaj iz moje dotadašnje pozicije većine. Rekla bih da sam prvi put u životu shvatila kako se ljudi kada su u većini osjećaju moćno i kako se ta moć može vrlo lako i zloupotrijebiti. Na sreću, moja iskustva su bila dobra i pozitivna i nikada se nisam osjećala ugroženo.
Što vam je bilo osobito važno i transformativno iz novog jezika i kulture?
- "Umijeće ratovanja" Sun Tzua, koje sam nekako spontano počela čitati nakon dolaska u Kinu. Vrlo poučno štivo koje kroz razne mudre misli o ratovanju može približiti mentalitet i način razmišljanja u Kineza.
Iz daleka, što ste osvijestili da volite u Hrvatskoj a da prije niste uzimali u obzir?
- Hrvatska je moj dom i ma gdje bila nosim taj dom u svom srcu, tako da ne bih mogla reći da sam bila nostalgična i tužna u stranom svijetu. Ono što mi je istinski nedostajalo su Sljeme, Maksimir i more.
Koje su vam svakodnevne prakse bile teške, odnosno lake za usvojiti?
- Trebalo mi je nekoliko mjeseci prije nego što sam naučila naručivati taksi na kineskoj aplikaciji i to je bilo baš zahtjevno. Osim toga, prvih šest mjeseci sam imala problema s prilagodbom na klimu koja je izrazito vlažna, a što ni inače nisam nikada dobro podnosila. Zimi je ekstremno vlažno i hladno, a ljeti izrazito vlažno i prevruće. Međutim, nakon godinu dana se tijelo adaptiralo samo od sebe. Rekla bih da je sve ostalo bilo lako, bez težine. Bilo mi je zbilja lijepo i osjećala sam se dobro u Kini.
Jesu li se i prehrambene navike promijenile?
- Ne baš. Kako je Šangaj internacionalni grad, osobito dio u kojem sam ja živjela, gastronomska ponuda je vrlo bogata i raznolika i pokriva sve krajeve svijeta. Tu je, naravno, i kineska kuhinja koja je sasvim drugačija od one koju znamo iz naših kineskih restorana. Osim toga, namirnice koje mi trošimo za kuhanje se ne mogu pronaći u kineskim dućanima, nego samo u trgovinama za strance. Tako da, sve u svemu, nisam morala mijenjati prehrambene navike, ali sam imala priliku kušati nevjerojatno ukusnu hranu u raznim restoranima svih tipova.
Zašto ste se odlučili na režiju "Ćelave pjevačice"?
- Zato što je komad silno zabavan i smiješan. Uz to, kratak je.
Što vam je intrigantno za pokazati kroz taj komad?
- Koliko su ljudi komični u svojoj nesreći. Baš kao i u komadima A. P. Čehova.
Škola glume je škola života, što to znači?
- Da bismo mogli naučiti glumačke vještine, moramo učiti najprije o životu.
U pedesetim ste godinama, koja životna filozofija je trenutačno najviše aktivna u vašem životu?
- Svaki novi dan je prilika za novi početak i promjenu.
Koje su prednosti, a koje mane života izvan braka?
- Sloboda kao prednost i kao mana.
Koji biste koristan savjet dali sebi mlađoj?
- Opusti se i uživaj.
Koji snovi su još na čekanju - možete li podijeliti barem jedan?
- Prevesti na hrvatski jezik knjigu "Glumac budućnosti" koju sam napisala na engleskom jeziku i koja je prevedena na kineski, a bit će izdana u Kini u lipnju ove godine.
Dnevne rutine koje ste etablirali i više ih ne zaobilazite?
- Duge jutarnje šetnje s Milom, mojom šangajskom kujicom, na Sljemenu ili u Maksimiru.
Koja je posljednja važna knjiga koju ste pročitali?
- Knausgårdova "Jutarnja zvijezda" i Mehmedinovićev "Me‘med, crvena bandana i pahuljica".
A film?
- "Living" (Živjeti) prema scenariju Kazua Ishigura s Billom Nighyjem u glavnoj ulozi.
Suludost na koju ste potrošili novac?
- Previše ih je!