Na zid nasuprot radnog stola u Ovalnom uredu Joe Biden ovjesio je veliki portret Franklina D. Roosevelta, tako da će mu taj njegov veliki uzor uvijek biti pred očima. Već sada se između 32. i 46. američkog predsjednika primjećuje dosta sličnosti, barem kad je je riječ o uvažavanju žena i njihovih prava.
Iako mu je po opisu radnog mjesta bila samo osobna tajnica, Rooseveltu je Marguerite “Missy” LeHand (1896. - 1944.) bila i desna ruka i ispovjednica, po autoritetu što ga je uživala u Bijeloj kući i državnim institucijama odmah druga do predsjednika. Moglo bi se reći da je Marguerite LeHand bila Rooseveltova Kamala Harris, ali bez ikakve formalne titule.
Povijest Roosevelta pamti i kao prvog američkog predsjednika koji je ministarski položaj povjerio ženi, uz to i lezbijki. Njegova prijateljica Frances Perkins (1880. - 1945.), istaknuta aktivistica u borbi za radnička prava, bila je ministrica rada od 1933. do svoje smrti i glavna arhitektica New Deala.
Čitajte i: Životna priča žene koja će postati prva potpredsjednica Afroamerikanka
Prva transrodna osoba u američkoj vladi
Biden je već na početku svog mandata ušao u anale po tome što je na ključne pozicije vlasti porazmještao više žena nego ijedan njegov prethodnik. Povrh toga, taj rekorder po presedanima prvi je u vladu doveo transrodnu osobu: dr. Rachel Levine (63), predvodnica borbe protiv korone u Pennsylvaniji, postala je pomoćnica ministra zdravstva.
Prema toj uredbi, primjerice, u državnim školama biološki dečki koji se osjećaju i izjašnjavaju kao cure mogu u sportu nastupati za žensku ekipu i to im nitko ne smije zabraniti.
Trump je transrodnim Amerikancima zabranio službu u oružanim snagama, a Biden će ispraviti i tu nepravdu. Skinut će i Trumpovu zabranu financiranja inozemnih zdravstvenih organizacija što promiču pravo na pobačaj. Fond od devet milijardi dolara ponovno će biti otvoren i ustanovama poput afričkog Centra za reproduktivna prava.
- To će omogućiti otvaranje mnogih klinika diljem Afrike i spasiti tisuće ženskih života - pojašnjava direktorica tog centra Evelyne Opondo.
Trn u peti naftnoj industriji
Zahvaljujući Bidenu u vladu prvi put ulazi i jedna američka Indijanka - Deb Haaland (60), pripadnica plemena Pueblo of Laguna iz Novog Meksika.
Deb Haaland oštar je trn u peti naftnoj industriji jer velika je protivnica eksploatacije fosilnih goriva i gradnje naftovoda, pogotovo na područjima gdje žive Indijanci. Kako će ubuduće izgledati američki urbani pejzaži, o tome će odlučivati Afroamerikanka iz Ohia Marcia Fudge, Bidenova ministrica stanovanja i urbanog razvoja.
- Takvu čast i privilegiju da budem članica predsjednikova kabineta nisam mogla zamisliti ni u svojim najluđim snovima - priznala je gospođa Fudge, od 2008. zastupnica u Kongresu.
Uspon Afromerikanki
U američkoj demokraciji Afroamerikanke su se stvarno načekale da netko i njima ponudi ministarsku fotelju. Prva je u tome uspjela Patricia Harris (1924. - 1985.), eminentna pravnica, koju je Jimmy Carter 1977. postavio na čelo Ministarstva stanovanja i urbanog razvoja.
Prethodno je Patricia Harris probila još jednu barijeru: bila je prva američka veleposlanica crne kože i tu je dužnost obavljala u Luxemburgu. Kad je postala ministrica, prigovarali su joj da žena s tako uspješnom karijerom ne može razumjeti potrebe siromašnih.
Čitajte i: Već oduševljava naciju: Nova prva dama prvim potezom prikupila mnoge simpatije
- I ja sam jedna od njih - odgovorila je. - Ja sam crnkinja, kći poslužitelja u vagon-restoranu, nisam započela kao članica prestižne odvjetničke tvrtke, već mi je za školovanje trebala stipendija. Ako mislite da sam to zaboravila, varate se.
Afroamerikankama je novi prostor u vrhu američke politike oslobodio George W. Bush. U njegovom prvom predsjedničkom mandatu od 2001. do 2005. savjetnica za nacionalnu sigurnost bila mu je Condoleezza Rice, prva žena ikad na tom položaju. U drugom mandatu unaprijedio ju je u ministricu vanjskih poslova, tako da je četiri godine bila treća po rangu dužnosnica vlade.
Prva žena na čelu CIA-e
Prva u povijesti ministrica vanjskih poslova SAD-a bila je Madeleine Albright, a tu joj je dužnost 1997. povjerio tadašnji predsjednik Bill Clinton. Svaka čat Clintonu, no iz perspektive jednakosti među spolovima žalosno je da su se Amerikanke tek potkraj 20. stoljeća probile i u taj koridor vlasti.
Također im je dugo trebalo da ih prihvate kao ravnopravne u tajnim službama, gdje je led probila Gina Haspel, prva žena na čelu CIA-e. Obnašala je tu dužnost od 2018. do pred sam kraj Trumpova mandata, kad je, sita podmuklih podmetanja, podnijela ostavku zbog neslaganja s Donaldovim ometanjem mirne tranzicije vlasti.
Čitajte i: Sva lica 'američke Mate Hari': Tko je špijunka koja je svojim vještina oduševila Bidena?
Sve američke špijunske agencije, uključujući i CIA-u, nadzire jedna osoba, a Biden je i tu važnu funkciju prvi put u povijesti dodijelio ženi. Avril Haines, nova direktorica nacionalne obavještajne zajednice, u mladosti je bila velika pustolovka, sve dok se nije okrenula državnoj službi.
Od 1789., kad je osnovano Ministarstvo financija SAD-a, nikad na čelu te ustanove nije bila žena; i toj diskriminaciji napokon je došao kraj. Bidenova ministrica financija je Janet Yellen, prekaljena veteranka ekonomske politike. Pod Obamom vodila je sustav federalnih rezervi i nakon katastrofalne financijske krize 2008. uvelike pridonosila oporavku američkog gospodarstva.
Čitajte i: 'Mama, upoznala sam gentlemana': Kako je Jill preokrenula i zacijelila život Joea Bidena
Prioritetna zadaća ekonomistice Yellen provesti je u djelo Bidenov ambiciozan, 1,9 trilijuna dolara vrijedan plan financijske pomoći Amerikancima koje je pandemija gurnula na rub egzistencije.
Bidenov glasnogovornik je također - žena
Kako će javnost percipirati rad Bidenove administracije, to će u velikoj mjeri ovisiti o radu njegove glasnogovornice Jennifer Psaki. U svom prvom obraćanju medijima, noseći dvije maske na licu, obećala je: “Nikad vam neću lagati”. Premda je vješto izbjegavala pitanja na koja nije znala ili htjela odgovoriti, ostavila je dobar dojam na okupljene novinare, koje je Trump nemilice vrijeđao i pravio budalama.
Prošle su otada 64 godine, a dugi marš žena za potpunu ravnopravnost u svim segmentima politike još je daleko od cilja, kako u SAD-u, tako i u ostale 192 države svijeta.
Posljednje statistike govore da samo 21 državu vode žene, omjer žena i muškaraca u vladi je pedeset-pedeset u 14 država, a sličan omjer u parlamentu postignut je tek u četiri države. Indeks moći u politici i u trećoj dekadi 21. stoljeća diskriminirajuće preteže na mušku stranu.