Prije 25 godina Rade Šerbedžija i njegova supruga planirali su postaviti samo jednu predstavu, no ta je ideja, rođena u rađaonici i ostvarena na tvrđavi Minor, prerasla u Teatar Ulysses: kazališnu utopiju i ljetnu komunu u kojoj se već četvrt stoljeća isprepliću ljubav, umjetnost i obitelj.
Da nema posebne obiteljske zgode Rade Šerbedžije i njegove supruge, Lenke Udovički, možda bi priča kazališta Ulysses, duga 25 godina, umjesto s "Kraljem Learom" koja im je od premijere na Brijunima 2001. do danas ostala zaštitni znak - započela s drugom predstavom. Hrvatski glumac s brojnim holivudskim projektima - na kabelskoj televiziji i streaming platformama često se prikazuju filmovi u kojima je igrao - sa suprugom je u proljeće 2001. obilazio moguće lokacije za kazališni projekt koji su samo tog ljeta i nikad više trebali postaviti u Istri.
Već su bili u Vodnjanu i još nekim lokacijama, no "klik" se dogodio tek kad su ugledali tvrđavu Minor na Malom Brijunu. Šerbedžija je, ponesen zdanjem iz austrougarskog razdoblja, počeo spontano izgovarati Hamletov monolog! Naslovnu ulogu svima znanog Shakespeareova komada igrao je još 1974. na Dubrovačkim ljetnim igrama pa mu je bila bliska. Supruga ga je začuđeno pogledala i prasnula u smijeh jer su prve (glumačke) rečenice u prostoru koji su na prvu prepoznali kao savršenu ljetnu pozornicu - trebale biti iz drugog, za njih posebnog Shakespeareova komada.
Glumac je potom počeo polako silaziti niz stepenice tvrđave, taj put kao kralj Lear kada slomljen nosi tijelo Cordelije, najmlađe od triju kćeri kojima je podijelio kraljevstvo. Bez obzira na spontano prisjećanje Hamleta, bez sumnje je "Kralj Lear" bila predstava koju su kanili realizirati. Nisu slutili da će nešto kasnije, kad su s prijateljem i suosnivačem Ulyssesa, Borislavom Vujčićem, i okupljenim glumačkim ansamblom, na Malom Brijunu postavljali predstavu kojom će se proslaviti i stvoriti teatar poznat po tome što već četvrt stoljeća spaja glumce, redatelje, kazališne profesionalce i glazbenike iz Hrvatske, regije i cijelog svijeta kako bi publici koja im stiže barkama iz obližnje Fažane (vožnja morem u ljetno predvečerje uračunata je u cijenu ulaznice) dali sve što imaju i umiju.
"Zašto na početku nije bio "Hamlet", nego "Kralj Lear"? Lear je već neko vrijeme "živio" s nama. Uvlačio nam se u rečenice kad smo jedno drugome govorili: "Jednog dana postavit ćemo taj komad." U međuvremenu nam se 1999. rodila najmlađa kći, Milica: bio sam na porodu i čak prije supruge vidio sam da smo dobili djevojčicu (nismo htjeli da nam prije poroda kažu spol). Tada sam Lenki rekao da sada imamo tri kćeri i možemo postaviti "Leara". Eto, odluka o predstavi se na neki način dogodila u rađaonici. Zatim se na Malom Brijunu pojavio idealan prostor i desio se mistični moment kada se sve poklopilo", govori 78-godišnji dramski umjetnik, redatelj, glazbenik i kazališni pedagog koji nas je sa svojom suprugom ugostio u njihovoj oazi u Staroj Barbarigi, malom mjestu na obali udaljenom desetak kilometara od Vodnjana.
Pod borovima
Poznat je i po interpretaciji pjesme Arsena Dedića "Ne daj se, Ines" koja je početkom 70-ih snimljena na gramofonskoj ploči i otada ima kultni status. Kad god uhvati slobodno vrijeme, nastupa na glazbenim recitalima s pratećim bendom Zapadni kolodvor. S obzirom na to da uz sve istaknuto i sjajno kuha, recimo i to da mu je specijalnost crni rižoto, sve od morske ribe (katkad je sam ulovi) i meso s roštilja. Njegovi nekadašnji zagrebački studenti te studenti na Katedri za glumu pri riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti, gdje je prije desetak godina predavao sa suprugom, tvrde da ih je Rade Šerbedžija, kad su se nakon predavanja družili, najbolje hranio.
"Na početku priče o našem teatru nije se radilo o jednom trenutku u kojem je sve nastalo, nego o cijelom procesu", nastavlja dramski umjetnik pripovijest o Ulyssesu nedaleko od svog doma u Barbarigi pokraj Pule. Poznat je po mnogo holivudskih uloga, poput Ivana Tretjaka, antagonista Vala Kilmera u filmu "Svetac". Pa ipak, dok u omiljenom kafiću pod borovima, nedaleko od plaže, odjeven u komotnu tamnu majicu i traperice, stavlja na stol svoj boemski šešir koji mu je zaštitni znak, dodajući da će nam se njegova supruga uskoro pridružiti - onako jednostavan i pristupačan definitivno nije ostavljao dojam "velike face".
Primjerice, u drugom nastavku "Nemoguće misije" igrao je ulogu znanstvenika čija smrt pokreće radnju cijelog filma. U akcijskom hitu "96 sati: Istanbul" tumačio je ulogu albanskog mafijaša Murada Krasniqija, opakog protivnika Liama Neesona koji je akcijsku zvijezdu svojski namučio prije konačnog obračuna na kraju filma. Dijelio je set s Nicole Kidman i Tomom Cruiseom u posljednjem filmu Stanleyja Kubricka "Oči širom zatvorene".
Igrao je i ruskog kneza Igora Kuragina, nekadašnju ljubav lady Violet Crawley koju je igrala Maggie Smith u petoj sezoni serije "Downton Abbey", dok je u potresnom ratnom filmu Angeline Jolie "U zemlji krvi i meda" glumio ratnog zločinca Nebojšu Vukojevića. I uz sve to, ostao je isti zagrebački glumac koji je nekad osvajao publiku u Dramskom kazalištu Gavella kao Leone Glembay u "Gospodi Glembajevima" ili kao Edgar u "Kralju Learu" (naslovnu ulogu imao je njegov prijatelj Fabijan Šovagović).
Teatar Ulysses
"Teatar Ulysses počeo je puno prije 2001. zahvaljujući ideji Borislava Vujčića, izvanrednog pisca, pjesnika i nezaboravnog prijatelja s kojim sam se počeo intenzivno družiti 1989., kad sam se vratio u Zagreb predavati glumu jedan semestar na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti", vraća se glumac na pripovijest o događajima koji su prethodili nastavku ljetne scene na Brijunima.
Govori kako je prije toga četiri godine bio profesor na Katedri za glumu na Akademiji u Novom Sadu. A kada ga je početkom 90-ih zadesilo zatvaranje brojnih vrata u profesionalnoj sferi, a strahote rata na sve su ostavile dubok trag, kaže kako je svjestan da je trebalo proći vrijeme da zaliječi rane i da ljudi sve stave na svoje mjesto.
"Trebalo je proći vrijeme da ljudi vide što je istina, a što je laž, što su izmišljene priče i da moja domovina i ja ponovno uspostavimo tu vezu koja s moje strane nikad nije prekinuta", kaže.
Razgovor nastavlja pričajući o Borislavu Vujčiću koji, olovnom dobu unatoč, 90-ih godina nije odustajao od ideje da njih dvojica naprave - ne teatar, već samo jednu predstavu. Šerbedžija se okrenuo projektima u inozemstvu, pa ga je glumac i redatelj Dejan Aćimović 2000. pozvao u Istru, zbog uloge u svom redateljskom prvijencu "Je l‘ jasno prijatelju?".
"Bilo mi je to prvo snimanje u Hrvatskoj poslije deset godina, kad sam 1990. s Enom Begović igrao u televizijskom filmu "Igra i zbilja". Istrani su me sjajno dočekali. Prijatelji poput Igora Gala, pulskog glumca i filmaša, pitali su me zašto u Istri ne napravim barem jednu predstavu", prisjeća se glumac.
Pogodan trenutak
Tada se napokon pojavio trenutak pogodan za ostvarenje Vujčićeve ideje o jednom projektu. Naposljetku su njih dvojica s Lenkom Udovički, kazališnom redateljicom, i Duškom Ljuštinom, dugogodišnjim ravnateljem zagrebačkog Satiričkog kazališta Kerempuh, koji je dugo bio producent Kazališta Ulysses, realizirali ne jednu, već impresivan niz predstava.
Ugostili su Vanessu Redgrave, Ralpha Fiennesa, zvijezdu filmova "Schindlerova lista" i "Konklava", američku glumicu Amandu Plummer, članicu engleske glumačke dinastije Lynn Redgrave (Vanessinu sestru), dok su ih u gledalištu pratile holivudske glumice Angelina Jolie (bila je na izvedbi najdugovječnije predstave kazališta "Kralja Leara", nakon čega je ponaosob čestitala svakom članu ansambla) te Annette Bening.
Američka glumica poznata je po filmovima "Zarobljena nada", "Žene" i "Bugsy", ranije je surađivala s Lenkom Udovički na kazališnom projektu u Americi i prije desetak godina ostala je puno dulje na Brijunima nego što se znalo (Lenka Udovički uspješno ju je skrila od medija). Treba reći i to da je na Ulyssesovoj pozornici igrala i Mira Furlan u naslovnoj ulozi u "Medeji".
"Pamtimo je po izuzetnoj ranjivosti i po tome koliko se borila sa svojom ranjivošću i traumama što ih je nosila u životu", kaže kazališna redateljica.
"Idilična hipi komuna"
Sudjelovali su i dramski umjetnici kojih više nema, Pero Kvrgić, Ivica Vidović i Nebojša Glogovac. Danas pak Ulyssesovom scenom vladaju Ksenija Marinković, Katarina Bistrović-Darvaš, Maja Izetbegović, Katarina Majković, Goran Navojec, Rakan Rushaidat, Ozren Grabarić... Osim Lenke Udovički, umjetničke ravnateljice Ulyssesa i redateljice mnogih predstava, ondje su režirali Tomaž Pandur, Paolo Magelli i Rupert Goold.
Dodajmo i to da je slavni sivi šešir Borsalino Miroslava Krleže (jedan jedini) koji je literarni bard oporučno ostavio Radi Šerbedžiji, korišten na Malom Brijunu kao scenski rekvizit: s posebnom pažnjom na sceni ga je nosila Vanessa Redgrave. Cijelo to vrijeme u glumačkoj ekipi koja bi tijekom ljeta na Brijunima "nosila" sezonu vladala je atmosfera koju je Josipa Lisac jednom prilikom, kad je ondje nastupala, opisala riječima da joj tamo sve izgleda "kao idilična hipi komuna".
"Ima u tome puno istine. Izgradili smo kazališni svijet koji gledan sa strane izgleda utopijski. Oživi svakog ljeta, barem na kratko. Stvara se zajednica kreativnih, pozitivnih ljudi koji su došli odasvud razmijeniti energiju, napraviti nešto lijepo i podijeliti to s gledateljima. Govore nam, primjerice, da na terasi na Brijunima gdje se okupljamo prije proba vrijeme prolazi na poseban način, kao da smo u paralelnom svijetu. Ljudi se sami od sebe otvaraju. Ostvaruje se bliskost za koju, nažalost, u svakodnevici, na kopnu, nema vremena, od koje smo se otuđili i gdje nas prečesto "pojede" tehnologija s kojom živimo. Na otoku, naime, imamo samo jedan televizor koji bi se palio samo kad su bile važne nogometne utakmice", govori 58-godišnja redateljica.
Emotivan tata
Na upit kako izgledaju kazališna utopija i hipi komuna iza idilične scene, otkriva da se Radine i njezine kćeri Nina, Vanja i Milica obavezno odsele iz obiteljskog apartmana i traže privremeni smještaj unutar "komune" jer njihov otac ulazi u lik Leara - što je svima vrlo izazovno.
"Tjedan dana prije prve izvedbe, one bježe. Kažu da je tata tada nemoguć, postaje preemotivan, lako se vrijeđa, počne se ljutiti zbog sitnica, a nama je jasno da ulazi u psihologiju lika", otkriva Lenka Udovički.
Nije tajna da je katkad jako burno. I da se dvije snažne osobnosti povezane brakom, a pritom su glumac i redateljica, često posvađaju dok rade. Lenka kaže da bi se u takvim situacijama Duško Ljuština povlačio da ne mora birati stranu. Posebno je izazovno bilo kad su 2019. postavljali predstavu "Tko se boji Virginije Woolf".
Zato im njihova 30-godišnja kći Vanja, psihologinja i mama četveromjesečne curice Mare Lenke, koja s partnerom živi u Londonu - a nekad je, poput brojne glumačke djece tijekom sezone na Brijunima igrala male uloge u predstavama - govori da će napisati kazališni komad o bračnom paru koji postavlja tu predstavu. I da će, bez sumnje, postati hit.
Velika obitelj
Uostalom, bračni par koji od 29. lipnja 1991., kad su se vjenčali, katkad se oslovljava imenima junaka te predstave, kao George i Marta. Recimo i to da je njihova najstarija kći, 32-godišnja Nina Šerbedžija, također igrala u predstavama Ulyssesa, u međuvremenu je u Americi studirala režiju i produkciju, a sa suprugom, novosadskim glumcem Filipom Đurićem, prije četiri mjeseca dobila je dječačića, Gorjana Danu. Najmlađa kći, 26-godišnja Milica, glazbenica je koja nastupa pod umjetničkim imenom Eliot Alma: nedavno je izdala svoj prvi singl "Eliot and I" i najavila prvo EP izdanje.
Hrvatski glumac s holivudskom karijerom iz bivšeg braka s bivšom balerinom i koreografkinjom Ivankom Cerovac ima danas 54-godišnjeg sina Danila, redatelja, i 52-godišnju Luciju, poznatu hrvatsku dramsku umjetnicu.
"Nikad neću zaboraviti kad mi je danas 17-godišnji Lucijin sin, moj najstariji unuk Sergej, prije uvodne scene "Kralja Leara" u kojoj igraju djeca glumaca okupljenih tog ljeta u Ulyssesu, rekao u kostimu, spreman za nastup: ‘Ne brini se, djede, sve će biti u redu‘", prisjeća se Šerbedžija.
Dodaje kako s Lucijine strane još ima 14-godišnju unuku Nastju (Anastaziju), dok Danilo još ima 16-godišnjeg Ivana, sedmogodišnjeg Pavla i trogodišnju Kalu. Sveukupno ima sedmero unuka. I njegova supruga dodaje da i ona ima isto toliko unuka jer su Danilo i Lucija svim srcem njezini iako im je pomajka.
"Lenka je redateljica mog života. Režira i moj privatni život. Jedna od njezinih najdivnijih režija jest to da je moju obitelj iz prvog braka uzela kao svoju. Nikad nije radila razliku. Od moja dva života napravila je jednu obitelj", zaključuje na kraju legendarni glumac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....