Pozadinu kontroverznih odluka, majčino zlostavljanje u djetinjstvu i borbu za narušeno mentalno zdravlje otkrila je u autobiografiji ‘ Sjećanja‘ u kojoj se predstavila svijetu kao ranjena, nesretna i izgubljena zvijezda željna ljubavi.
Svijet glazbe pamti ju ju po deset studijskih albuma među kojima je drugi "Do Not Want What I Haven‘t Got" najpoznatiji i komercijalno najuspješniji. No, nanizala je toliko skandala da Sinead O‘Connor mlade generacije danas u većoj mjeri prepoznavaju po dubiozama nego po jednom od najupečatljivijih vokala u glazbenoj industriji. Kako bi objasnila zašto je postala neslavno slavna, pjevačica koja je 1992., u showu "Saturday Night Live" poderala fotografiju pape Ivana Pavla II., napisala je memoare "Sjećanja" koje je u lipnju 2021. objavio britanski Penguin Books u suradnji s irskim izdavačem Sandycove. U knjizi opisuje svoju dugu borbu za mentalno zdravlje zbog traumatičnih događaja iz djetinjstva trudeći se opravdati kontroverze, ekscentrično ponašanje, otkazivanje turneja, izazivanje javnih i skupih svađa sa zvijezdama zabavljačke industrije. Primjerice, komičar Arsenio Hall tužio ju je za klevetu jer ga je prozvala da je nabavljao drogu glazbeniku Princeu, koji je 2016. preminuo zbog predoziranja. S njim je bila posebno vezana - Prince je, naime, autor pjesme "Nothing Compares 2 U" koja ju je proslavila. Napisao ju je za bend "The Family", ali nije postigla uspjeh sve dok je nije ona otpjevala. Arsenija Halla kasnije je optužila za fizički napad i uhođenje, a onda sve porekla. Naposljetku ga je proglasila dilerom, pa je on zatražio odštetu od pet milijuna dolara, no povukao je tužbu kad mu se javno ispričala.
Nije joj trebao ni sukob s Miley Cyrus. Mlada pop zvijezda nije mislila ništa loše kada je 2013. u razgovoru za časopis Rolling Stone rekla da su je Sinead O‘Connor i njezin spot za pjesmu "Nothing Compares 2 U" nadahnuli za snimanje spota "Wrecking Ball”. Kantautorica joj je poručila da nije cool u spotu biti gola i lizati čekić te zatražila da prestane iskorištavati njezine ideje. Miley joj nije ostala dužna, a u žestoku raspravu umiješali su se pratitelji pop zvijezde s društvenih mreža. Irskoj glazbenici poručili su da se "sredi” jer je "najobičnija luđakinja koja samo želi privući pažnju”.
No, najveće iznenađenje priredila je britanskom glumcu Russellu Brandu. Kada je 2017. zabrinula javnost objavivši 12-minutni video u kojem je zaprijetila suicidom, bio je među rijetkim javnim osobama koje su je podržale na društvenim mrežama. Napisao je da joj treba pomoći, pružiti joj ljubav i dovoljno vremena da izađe na kraj s osobnim problemima. No kantautorica mu je poručila da bi joj sada najviše pomogao dobar seks i pozvala ga da je prati na tom iscjeljujućem putovanju. Dodala je da je posljednji muškarac koji ju je dodirnuo bio liječnik koji joj je 2015. uklonio reproduktivne organe (podvrgnuta je histerektomiji). Komičar se povukao bez komentara.
Iako je u memoarima pokušala ostaviti dojam da je napokon preuzela kontrolu nad svojim životom, samo tri dana nakon što su "Sjećanja” stigla u knjižare, izazvala je novu dubiozu. Na svojem Twitter profilu najavila je odlazak u mirovinu premda je publici ostala dužna za koncerte s turneje započete 2020., odgođene zbog izbijanja pandemije.
"Povlačim se. Ostarila sam i umorna sam. Novi album iduće godine bit će posljednji. Više neće biti turneja i promocija. Mudar ratnik zna kada se treba povući. Vrijeme je za opraštanje od starih snova i ostvarivanje novih", objavila je. Nedugo nakon te izjave osvanuo je njezin novi, zbunjujući post kojim je izrazila žaljenje što je prethodnom objavom mnoge iznenadila.
"Ispričavam se ako sam uznemirila promotore i menadžere. Pretpostavljam da me knjiga natjerala shvatiti da sam svoj šef. Nisam htjela čekati dozvolu od bilo kojeg muškaraca kada ću objaviti odluku o umirovljenju. Također sam popila i nekoliko viskija", objasnio je enfant terrible glazbene scene.
Autobiografiju je počela pisati prije šest godina, a podijelila ju je na dva dijela, ispričala je u razgovoru za The Guardian iz 2021. godine.
"Prvi sam ispisala na laptopu kod kuće, a drugi sam diktirala iz ludnice", rekla je pjevačica dodajući da se proteklih šest godina, s većim ili manjim prekidima, liječila u psihijatrijskoj bolnici St. Patrick‘s u Dublinu. Pisanje joj je ujedno bila terapija, a u kolopletu emotivno ispisanih događaja iz svog života otkriva svoju pozadinu poteza koje je povlačila.
Primjerice, dugo se vjerovalo da je svojom gotovo obrijanom glavom u spotu snimljenom za pjesmu "Nothing Compares 2 U" pokazala srednji prst estetskom mainstreamu. Tek je u knjizi, poslije 31 godine, kantautorica otkrila zastrašujuću istinu. Naime, s dužom frizurom previše je nalikovala svojoj majci Marie O‘Connor, posljednjoj osobi na svijetu na koju je htjela podsjećati. Zato se obrijala i taj izgled zadržala do smrti. Jer, majka ju je zlostavljala kada je bila djevojčica fizički i psihički, što ju je trajno obilježilo. Naredila bi joj da se skine i legne na podu s raširenim rukama i nogama, a zatim ju udarala u intimne dijelove. Pjevačica je danas uvjerena da joj je majka htjela uništiti reproduktivne organe, a nije je voljela jer je željela kćer nego sina. Zbog svega što je prošla, majčinu fotografiju nikada nije htjela objaviti, a nema je ni u "Sjećanjima".
"Doživjela sam maltretiranje na svakoj razini koju možete zamisliti. Moja majka bila je vrlo nesretna i nasilna, teško se nosila sa životom vjerojatno zbog vlastitog iskustva iz djetinjstva. Bila sam izgladnjela, zaključavala me u sobi bez hrane i odjeće. Ne jednom sam morala spavati u vrtu jer me nije puštala u kuću. Govorila mi je da sam ja kriva što je otac otišao, da sam prljava, nečista", ispričala je jednom prilikom.
Drugi događaj koji je dobio novo značenje u njezinom memoarima odnosi se na gostovanje u showu Saturday Night Live kad se javno obračunala s Katoličkom crkvom. Poderala je fotografiju Ivana Pavla II., a 2009. napala i Benedikta XVI. optuživši ga da zataškava slučajeve seksualnog zlostavljanja djece od strane katoličkih svećenika.
Smatra se da se radilo o protestu zbog zlostavljanja djece i pedofilije među svećenstvom, zbog čega se 1999. u marijanskom svetištu Lourdes, u znak protesta, zaredila u svećenicu kršćanske sekte - ali u knjizi je otkrila da se pozadini tog događaja opet krije odnos s majkom, točnije, njezina smrt 1985. Naime, kad je doznala da joj je mama poginula u prometnoj nesreći, Sinead je sa svoja tri brata i sestrom prije sprovoda otišla u majčin dom.
"U vrtu smo zapalili limenku koju smo napunili alkoholom i valiumom koje smo pronašli u kući. Jela ga i pila, kako kažu, godinama... Skinula sam sa zida njene spavaće sobe jedinu fotografiju koju je imala, a to je bio papa Ivan Pavao II. Snimljena je kada je posjetio Irsku 1979. Tada je rekao: ‘Mladi ljudi Irske, volimo vas‘. Kakva tlapnja. Nitko nas nije volio. Čak ni Bog. Ni naše majke i očevi nisu mogli podnijeti... Htjela sam uništiti majčinu sliku pape. Nisam znala kada, gdje i kako, ali odlučila sam je uništiti kad dođe pravi trenutak i odnijela je sa sobom", napisala je u knjizi.
Njezino djetinjstvo u mjestu Glenageary u predgrađu Dublina bilo je sve osim sretnog. Rodila se kao treće od petero djece (brat joj je poznati irski pisac Joseph O‘ Connor) u obitelji Marie i Seana O‘Connora, građevinskog inženjera koji je kasnije postao odvjetnik te predsjednik irske građanske inicijative za legalizaciju razvoda braka u Irskoj. Zbog sve goreg odnosa sa suprugom, Sean O‘Connor pronašao je drugu ženu i odselio se iz obiteljskog doma kada je Sinead napunila osam godina. Kasnije je pokrenuo parnicu za skrbništvo nad djecom i postao jedan od rijetkih Iraca kojem je to uspjelo. Sinead je neko vrijeme živjela s ocem i njegovom novom partnericom, ali se, zbog osjećaja krivnje, vratila majci.
"Živjele smo kao da nemamo novca, često bez grijanja, struje, tople vode. Kada je umrla, pokazalo se da ima 250.000 funta na računu u banci. Bila je kleptoman, a kasnije sam i ja to postala”, prisjeća se glazbenica koja je zbog markiranja, loših ocjena i učestalih krađa u dućanima izbačena iz nekoliko škola, a naposljetku je završila u popravnom domu koji su vodile časne sestre. Prijestupe su su drakonski kažnjavale, a najbuntovnije djevojke morale su spavati u susjednom, napuštenom staračkom domu. Kasnije je to prokomentirala riječima: Nikada nisam - i vjerojatno nikada neću - doživjeti takvu paniku, teror i agoniju".
Ipak, u popravnom domu nije sve bilo crno: među časnim sestrama bilo je i dobronamjernih koje su joj pokušale pomoći. Jedna joj je kupila gitaru i pobrinula se da dobije glazbenu poduku, a dobrodušna volonterka odvela ju je u dućan s punk odjećom i kupila joj hrpu stvari. Njezin brat svirao je bubnjeve u bendu In Tua Nua, pa mu je ispričala da se među štićenicama doma nalazi djevojka s nevjerojatnim glasom. Dovela ju je na probu i nedugo potom, 15-godišnja Sinead snimila je s bendom pjesmu "Take My Hand". To im je bila jedina suradnja jer je bila premlada za kasnonoćne nastupe. Nije bilo šanse da je prime u grupu, ali zahvaljujući tom iskustvu prvi put u životu dobila je ideju u kojem smjeru želi krenuti kad napusti popravni dom.
"Glazba mi je donijela spas. Tada djevojke poput mene nisu mogle birati. Ako vam ne ide u školi, preostaju vam glazba ili zatvor", otkrila je jednom prilikom. Razočaranje koje je osjećala jer su je odbili u bendu nije dugo trajalo: znala je da je zbog dobi nitko neće angažirati pa je odlučila osnovati vlastiti sastav. Objavila je oglas u dvotjedniku Hot Press i tako je 1984. upoznala producenta i skladatelja Colma Farrellyja koji je u njoj prepoznao izvanredan glazbeni potencijal. Pomogao joj je okupiti grupu Ton Ton Macoute i potpisati prvi diskografski ugovor s izdavačkom kućom Ensign Records. Ondje je upoznala Fachtnu O‘Ceallaigha, bivšeg menadžera grupe U2, koji ju je spojio s njihovim gitaristom The Edgeom: trebao mu je prateći vokal u studiju za samostalni projekt, soundtrack za triler "Captive", pa ju je angažirao. U međuvremenu je odustala od školovanja u internatu Newtown u Waterfordu gdje ju je upisao otac nakon što je puštena iz popravnog doma. Prestao ju je financirati, a kako je zarada od gaža bila oskudna, Sinead se zaposlila.
"Radila sam u pizzeriji i kao kostimirani raznosač uglazbljenih čestitki i poruka. Najdraža mi je bila uloga nestašne časne sestre: nosila sam odjeću kakvu imaju redovnice ali straga je bila skroz izrezana. Čitala sam neke užasne pjesme na francuskom jeziku, a zatim bih nekom momku na glavu bacila gaćice", ispričala je u TV emisiji Good Morning Britain.
Pjesme za debitantski album "The Lion and The Cobra" napisala je 1987. tijekom trudnoće sa sinom Jakeom, najstarijim od svoje četvero djece. Otac mu je glazbeni producent i bubnjar John Reynolds, za kojeg se te godine udala. Album je producirao njezin suprug, ona je napisala pjesme, kritičari su ga hvalili, a imao je i solidnu prodaju - pola milijuna primjeraka. Već je tada bilo jasno da će se Sinead proslaviti, ali munjevit planetarni uspjeh koji je doživjela već s drugim albumom i pjesmom namijenjenoj drugom sastavu, nitko nije očekivao. Časopis Rolling Stone proglasio ju je pjevačicom godine, spot za pjesmu "Nothing Compares 2 U" osvojio je MTV- jevu nagradu za spot godine, album se strelovito popeo na čelo Billboardove liste, 1991. nominirana je za nagrade Grammy u kategorijama najbolji album, najbolja pjesmu, najbolji ženski vokal te najbolji alternativni album, a u potonjoj je i osvojila. Svijet je bio oduševljen njezinim izgledom, osobnošću kojom se isticala na glazbenoj sceni i dakako, vokalom, a ona se pokušavala snaći u glamuroznom svijetu koji nije razumjela. Već ju je tada počeo pratiti glas da ima tešku narav, no to se pripisivalo neiskustvu i nedostatku prilagodbe novim životnim okolnostima. Da se nešto događa s neobičnom Irkinjom, vidjelo se već 1991. kada je odbila primiti Grammy. Naime, najprestižnija svjetska diskografska nagrada prema njezinom mišljenju je komercijalizirana do te mjere da ju je besmisleno imati. Od tada do danas, Sinead O‘ Connor bojkotira dodjelu Zlatnih gramofona. Na živce joj je išla i svjetska slava: na neki način je odahnula kada je sabotirala karijeru poderavši sliku pape u američkom televizijskom showu.
Njezin privatni život još je kompliciraniji od javnog, premda se isprva činilo da nad njim ima kakvu - takvu kontrolu. Naime, ljubavne dvojbe rješavala je na uvijek isti način: kad bi je suprug ili partner počeo nervirati, sputavati ili je varati, pjevačica ga je zamijenila drugim.
Udavala se četiri puta, a troje od četvero djece dobila je u vezama u koje se upuštala između brakova. Nesretne ljubavi i ne broji, tvrdila je da je zbog veza s oženjenim muškarcima imala tri pobačaja. Brutalna iskrenost i danas joj odmaže pronaći onog pravog. S prvim suprugom Johnom Reynoldsom razišla se davne 1991., ali ga to nije spasilo da se nađe među osobama koje su je, prema njezinom sudu, jako povrijedile. Godinama kasnije uputila mu je javno optužujuće pismo, da poravna emotivni "dug”. Neugodno, ničim izazvano prozivanje bivši suprug oprostio joj je zbog njihovog sina Jakea (36) čija je partnerica Lia 2015. rodila njihovog prvog unuka. Osim toga, surađivali su na njenom posljednjem albumu "I‘m Not Bossy, I‘m the Boss", a Reynolds je 2013. preuzeo ulogu bubnjara na njezinoj svjetskoj turneji.
Nedugo nakon raspada njihovog braka, sredinom 90-ih, zaljubila se u novinara Johna Watersa s kojim je 1996. dobila svoje drugo dijete, kćer Roisin. Kako se već tada borila s depresijom, Waters je zaključio da bi za djevojčicu bilo bolje da je on odgaja. Započeo je borbu za skrbništvo koja se pretvorila u ogorčeni rat. Sud je 1999. presudio u njegovu korist, pjevačica je odvela kćer ocu, a nedugo potom, pod izgovorom da idu u šetnju, s djetetom je otišla u nepoznato. Poslije je ipak shvatila koliko natezanje s bivšim šteti kćeri i vratila je ocu. Tada je i sin Jake iz bivšeg braka živio s ocem, jer joj je, kako je rekla, trebalo vrijeme nasamo dok se ne oporavi od udarca koji joj je zadao Waters.
I njezin drugi suprug Nicholas Sommerlad bio je novinar (pisao je za Daily Mirror i tvrdio da je daleki rođak kraljice Silvije od Švedske), a njihov brak sklopljen u lipnju 2002. četiri mjeseca nakon što su se upoznali, trajao je jedanaest mjeseci. U međuvremenu je s irskim folk glazbenikom Donalom Lunnyjem 2004. dobila treće dijete, sina Shanea, a iz veze s poduzetnikom Frankom Bonadiom, s kojim se spetljala tek što se rastavio od njezine prijateljice, pjevačice Mary Coughlan, potkraj 2006. rodila je sina Yeshua.
Kada je Shane napunio 13 godina, nadzor nad njegovim odgojem preuzela je irska inačica socijalne skrbi jer je nekoliko puta bježao od kuće, a socijalna služba procijenila je da ga pjevačica zbog problema s mentalnim zdravljem ne može odgajati. Još jedno izgubljeno skrbništvo dovelo ju je 2017. do ruba psihičkog sloma pa je neko vrijeme provela u psihijatrijskoj bolnici u Irskoj.
Strah od samoće nagnao je 2010. Sinead O‘Connor na udaju za dugogodišnjeg suradnika iz svog pratećeg benda, australskog gitaristu Stevea Cooneyja. Taj brak je potrajao gotovo devet mjeseci. Njezin posljednji pokušaj da se pronađe osobu uz koju će se smiriti i ostariti, bio je najkraći. Za svoj 45. rođendan, udala se u Las Vegasu četvrti put. Njezin odabranik bio je Barry Herridge s kojim je imala online romansu. Upoznali su se preko njezinog bloga: napisala je da je gladna seksa, a on se javio. Katastrofa se dogodila već prve bračne noći kad se kantautorica zaputila u potragu za "travom" kako bi proslavila udaju: šampanjac nije dolazio u obzir jer više ne pije. Njezin suprug, psihoterapeut koji pomaže ovisnicima u odvikavanju, bio je zgrožen. Posvađali su se i poslije sedam dana objavili da više ne žive zajedno. Ona je 2012. najavila obnovu bračnih zavjeta s Barryjem, ali on se nije oglasio.
Posljednjih godina bilo joj je najteže.Tvrdila je da se bori s tri mentalne bolesti, a psihijatrijsku bolnicu St. Patrick‘s naziva drugim domom. Ondje je učila kako postati emotivno stabilna, odgovorna osoba i preuzeti nadzor nad svojim životom.
"Da nisam tamo provela posljednjih šest godina, teško da bih ostala na životu. Veći dio liječenja provela sam na otvorenom odjelu na tečajevima o mentalnom zdravlju. Naučila sam da sam bipolarna 10 posto, na kompleksni posttraumatski stres otpada 40 posto mene, a ostalo je granični poremećaj ličnosti", rekla je pjevačica koja se 2018. preobratila se na islam i prozvala Shuhada Sadaqat. No otada do danas, i dalje je pjevala pod starim imenom. Hoće li ubuduće pjevati, ne zna ni ona. U svom oproštajnom postu u kojem je nakon objave memoara najavila mirovinu, ostavila je mogućnost da se uskoro pridruži irskoj inačici reality showa The Voice.
"Oduvijek sam željela biti jedan od umjetnika koji sudjeluju u predstavljanju i mentorstvu. Ali nikad za to nisam imala vremena ni snage", zaključila je u svojoj knjizi nesretna kantautorica.