Bila sam uvjerena da prva stižem na snimanje, ali me već na ulazu u hotel dočekao zarazan, iskričav i nefiltriran smijeh glumice Tihane Lazović (34). Raščupana, preslatka, u kratkim traper hlačama, zlatnim plastičnim sandalama za plažu i modricama po koljenima koje izgledaju kao da ih je zaradila jureći niz brdo na biciklu. Dok je šarmirala nekoliko konobara da joj pripreme kavu sa zobenim mlijekom paralelno je objašnjava vizažistici gdje se sve putem izudarala: "K‘o klinka sam nespretna… totalno." Došla je direktno iz Beograda, puna priča, misli i ludih anegdota. Snimanje uz nju instant postaje improvizirani kabaret. Hotel bruji od smijanja. Tihana je rođena frajerica s talentom za zavođenje - na njezin opušteni šarm pao je cijeli tim Glorije. Ona je glumačka veličina s karakterom rokerice i dušom stand-up komičarke. Glamurozna i dok skače bosa ispred fotografkinje. Dok priča postaje zrela, mudra promatračica svijeta, analitična i britka. Razgovarale smo o umjetnosti, politici, društvu, filmovima koje je recentno snimila, budućim projektima i, naravno, ljubavi.

Won Hundred top, Ganni traperice (Garderoba concept store)

RAJNA RAGUŽ

U posljednje vrijeme nešto je rjeđe viđamo u medijima. Malo se povukla i s društvenih mreža, ušla u neku tišu, introspektivniju, ali istovremeno društveno glasniju i angažiraniju fazu. Kao da se usidrila u vlastitoj zrelosti i odlučila pažljivije birati kad i zašto govori. No kad govori - onda je se stvarno čuje. Za nekoliko dana čeka je zanimljiva uloga: pozvana je kao članica žirija ovogodišnjeg Pulskog filmskog festivala, što joj je, priznaje, emotivno posebno važno. Kao djevojčica, tad još uvjerena da će biti učiteljica, s roditeljima je dolazila na projekcije u Arenu - mjesto koje za nju i danas ima gotovo sveto značenje. Kasnije je ondje, kao glumica, osvojila brojne nagrade, a pulski crveni tepih naziva svojim najdražim na svijetu. Iako već neko vrijeme živi u Beogradu, zbog ljubavi prema suprugu, glumcu Branislavu Trifunoviću, priznaje da joj nedostaju Zagreb i Zadar. Prijatelji. Hrana. Ali nikad se ne osjeća potpuno pripadnom nekom mjestu. Oduvijek je nomad - tijelom i duhom.

Pula Film Festival, crveni tepih, vi u jednoj drugačijoj poziciji, kao članica žirija. Osjećate li taj poziv kao priznanje, odgovornost ili kao priliku za odmak od reflektora i ulazak u svijet gledanja, a ne igranja?

- Uz Pulski filmski festival sam odrasla. U Areni sam s roditeljima gledala filmove kao klinka, dok mi gluma još nije ni padala na pamet i dok sam mislila da ću biti učiteljica… U Puli sam imala svoj prvi film, a naklon publici u Areni pamti se cijeli život. Tamo sam tulumarila, slavila nagrade, zaljubljivala se, upoznavala ljude… Mogu reći da mi je Pula obilježila dobar dio mladosti. Sad, pred penziju, spremna sam za žiriranje (šalim se, malo). Počašćena sam što su me pozvali u žiri, iako moram priznati da nisam fan ocjenjivanja umjetničkih djela i ne uzimam taj zadatak olako. Poslije Pule idem sa Slavkom Sobinom na Alanis Morissette u Budimpeštu, a nakon toga - plaža, hemok, knjiga i joga.

Nakon pauze i tišine u medijima s vaše strane - što ste u međuvremenu radili? Tko je Tihana u ovom trenutku? Opiši nam svoj unutarnji pejzaž.

- Ove godine sam radila, ali nisam imala nove premijere, pa samim tim nisam osjećala potrebu za intervjuima i televizijskim gostovanjima. PR za potrebe filmova i predstava smatram dijelom svog posla i pristupam mu profesionalno, ali više volim da moji projekti govore za mene. Snimila sam debitantski film Josipa Lukića "Danas je mama živa" i film Miroslava Terzića radnog naslova "Ekskurzija", o vršnjačkom nasilju. U rujnu počinjemo snimanje filma Mirjane Karanović "Narodna drama", utemeljenog na drami Olge Dimitrijević, a scenarij adaptira Bojan Vuletić. Tome se jako veselim. Glumim jednu živopisnu pjevačicu. Odmah sam se zaljubila u ovaj projekt.

Kažu da žene u tridesetima ulaze u svoje zlatno doba - mudrije su, senzualnije, hrabrije. Kako ih vi osjećate?

- Iskreno, ideja da se ja u tridesetima moram osjećati senzualnijom, mudrijom ili hrabrijom djeluje mi kao još jedan kulturni konstrukt koji oblikuju mediji i marketing, taj narativ da "budemo najbolje verzije sebe". Sve to pod plaštom osnaživanja žena, dok zapravo industrija zarađuje milijarde na našoj nesigurnosti. Jer nikad nismo dovoljno lijepe, mršave, slobodne, senzualne, neustrašive… Čini mi se da sloboda počinje odbijanjem da sudjelujemo u tom narativu. Ja ne uspijevam uvijek, ali radim na tome. Autentičnost nije trend. Autentičnost je zdravlje. A ja težim zdravlju.

Rođena Zadranka s ljubavnom adresom u Beogradu. Kako izgleda vaše svakodnevno migriranje između dva mentaliteta?

- Kad me netko pita gdje živim, odgovaram - u koferu. Moj grad su i Zagreb i Beograd, Zadar i Rabac… Brzo se prilagodim i "skućim", a isto tako brzo se i pakiram i idem dalje. Ljudi su moja kuća. Moj Fićo i Ivan, kuma Marina, sestra Tajana, moje Maša i Sanja, moji klasići Adrian, Lukre i Anđela… Mare Škaričić i Slavko Sobin, Kate, Luce i Andi iz osnovne škole, Marčela, Alma s kojom sam prohodala i progovorila… Sad sam krenula nabrajati svoje ljude i nekog ću sigurno zaboraviti - najbolje da vam pošaljem popis sa svadbe.

Kamo bježite kad vam se Beograd počne činiti prebučnim? Što radite kad ništa ne radite?

- Kad mi je Beograd prekaotičan, bježim u Zagreb i Zadar. Kombinacija tih gradova mi je neophodna. Često je frustrirajuće živjeti na dvije adrese, ali ne bih mogla drugačije. Kad se odmaram, zbilja se odmaram. Volim sve što vole stari. Gledam puno filmova, serija, čitam, čak i križaljke rješavam. Trenutačno sam na trećem nastavku Knausgårdovog ciklusa "Jutarnja zvijezda" i na zbirci poezije genijalne Radmile Petrović "Nisam znala šta nosim u sebi".

Zara haljina i cipele

RAJNA RAGUŽ

Biti glumica i biti supruga glumca. Intimnost pod svjetlima reflektora. Prepričajte nam svoju ljubavnu priču, kako biste opisali svoga supruga?

- Bane i ja zaista čuvamo svoj privatni život i nemamo potrebu dijeliti ga s javnošću. Da ga i dijelimo - ne znam zašto bi to ikome bilo zanimljivo. Obični smo, jednostavni ljudi koji se vole. Bane je prizemljen, nježan, strpljiv i mudar. Ja sam sve kontra. Ja sam dupla Vaga, on Jarac/Lav, pa vi vidite.

Vjerujete li da su za dobar partnerski odnos potrebni rad na sebi, sloboda i puno humora? Kako bi zvučao vaš recept za muško-ženski odnos u suvremeno doba?

- Sve ste lijepo rekli, ne bih ništa oduzela ni dodala. Ne volim davati recepte drugima, ali meni je važno da sa svojim muškarcem plačem od smijeha, da mogu biti sama sa sobom dok sam s njim, da šutimo i čitamo, a osjećamo se. Da ne prestajemo komunicirati, da se iznenađujemo i uvijek iznova zadivljujemo i zaljubljujemo.

Na ekranu često djelujete ranjivo, a istodobno neustrašivo. Što vam tijelo govori kad kamera krene snimati ili kad stanete na scenu?

- Rad na ulozi je za mene prilično intiman proces. Teško objašnjiv, možda i nemoguć za verbaliziranje. Nisam mistifikator - preferiram probavati, manje pričati. Proces kreiranja lika kod mene kreće od prvog čitanja scenarija, usađuje se u mene kao virus i opsjeda me do zadnjeg dana snimanja. Rijetko uživam u procesu, mučim se i fokusirana sam samo na to. Ali kad krene prva "akcija", osjećam lakoću i tada počinjem uživati… osim ako projekt nije "grozan". Onda se mučim dugo.

Kako proživljavate političku klimu u Srbiji - kao građanka, umjetnica, žena?

- Dugo sam mislila da su novije generacije nezainteresirane, apatične i apolitične. A onda su se pojavili studenti i sve nas "izuli iz cipela". Nevjerojatno su hrabri, odlučni, obrazovani, borbeni, pristojni, elokventni i mudri. Mjesecima ih pratim, podržavam i konstantno plačem, dirnuta njihovom borbom protiv sistema koji ih ponižava i gazi. Probudili su u ljudima ono što smo zaboravili da posjedujemo - empatiju, suosjećajnost, solidarnost… i ono najvažnije, nadu. Ko ne skače, taj je ćaci.

Jeste li se ikad osjećali kao žena u muškom sustavu?

- Uvijek. I neprestano se borim s tim. Patrijarhat je duboko ukorijenjen u svaki aspekt našeg društva i to se ne mijenja preko noći. To je svakodnevna, često nevidljiva borba - na poslu, u školi, medijima, jeziku, institucijama… Sve što imamo danas izborile su neke hrabre žene za nas.

Postoji li neka uloga koju čekate? Neki format, priča, umjetnik o kojem sanjate?

- Prije nekoliko mjeseci počela sam pisati. Što sam starija, sve više osjećam poriv da stvorim nešto svoje. Da govorim svojim glasom, ne tuđim. Možda se rodi scenarij. Možda i ne. Ali nekad mi gluma nije dovoljna. Možda je samo faza. Vidjet ćemo.

Zara haljina i cipele

RAJNA RAGUŽ

Kako brinete o sebi - iznutra i izvana? Imate li svoje male rituale nježnosti?

- Imam svoj mat i jogu, svoj kauč na kojem si "dozvoljavam" potpuni odmor. Imam svoju psihologinju Martinu, kozmetički salon Prime Aesthetics, kiropraktičara, maserku, frizere Caneta, Ivana Pervana i Ninu. Podcaste Gabora Matéa, omiljene kafane, kazališta, koncerte Bojane Vunturišević, masu filmova, knjiga, poezije…

Teror starenja i estetska kirurgija - otpor, alat ili izbor koji ne treba objašnjenje?

- Apsolutno sloboda izbora. Kako god da žena izgleda, ne valja. Zato biram srednji prst. Viva la vida.

Koja je vaša definicija zrelosti - i kad ste u nju zakoračili?

- Čim zakoračim, prvi ćete saznati.

O čemu u ovom trenutku maštate?

- Južnoj Americi, mnogo smijeha i ulozi u dobrom akcijskom filmu.

Styling: Laura Bošnjak

Kosa: Ivan Pervan za Prime Vision

Šminka: Morena Klanjec

Snimljeno u hotelu Amadria Park Capital