Željko Dimić, koji glumi u seriji "Sjene prošlosti", otkriva kako je iz rodne Kozarske Dubice stigao do SAD-a - najprije je radio razne poslove na crno, a potom završio prestižnu glumačku školu u New Yorku i pod imenom Jack Dimich snimao s holivudskim zvijezdama.
"Zagreb je moj grad iz mladosti, još iz vremena kada sam iz svoje Dubice odlazio na koncerte Azre, Filma, Prljavog kazališta i Parnog Valjka. Uz njega me veže i glazba Miroslava Rusa, Arsena Dedića i Jasenka Houre", započinje razgovor Željko Dimić (59), glumac koji dolazi s ovih prostora, ali je karijeru ostvario u SAD-u. Sada će ga pobliže upoznati i naša publika, jer dolazi u drugu sezonu RTL-ove serije ‘Sjene prošlosti‘, gdje tumači pedijatra Andriju Severa, koji donosi puno emotivne napetosti.
"Andrija je emotivan i brižan čovjek. Gradeći ga zbilja sam se potrudio dati mu to nešto svoje. Posebno mi znači to što sam na setu sjajno primljen i što sam ostvario lijepu suigru s kolegicom Marinom Fernandez, kao i s Jasminom Mekićem i drugima", ističe kazališni, televizijski i filmski glumac, kojem je jedino žao što se s kolegama iz ‘Sjena prošlosti‘ ne stigne više družiti nakon snimanja. Jacku Dimichu, kako mu je umjetničko ime, ovo je prvi televizijski angažman u Hrvatskoj - i to nakon lipanjske izvedbe monodrame “Oj, živote” u zagrebačkom HNK-u. "Kad bih bio u Zagrebu i pio kavu, maštao sam da ću jednog dana nastupati u tom hramu kulture", priznaje glumac, kojeg je lipanjske izvedbe monodrame ‘Oj, živote‘ u zagrebačkom HNK-u. zagrebačka publika ispratila dugotrajnim pljeskom, smijehom i suzama. Monodrama je nastala prema tekstu Josipa Pejakovića, govori o čovjeku koji zbog ljubavi i lojalnosti preuzima zatvorsku kaznu umjesto brata ubojice, a svugdje je oduševila gledatelje. Željko/Jack s njom je nastupao u regiji (Beograd i Skoplje), ali i u SAD-u (Chicago i Los Angeles). Njegov svjetski uspjeh tim je veći što Željko dolazi iz male sredine. Rođen je u Kozarskoj Dubici u Bosni i Hercegovini, a odrastao je u radničkoj obitelji. Njegov otac Vlatko bio je automehaničar, a majka Bosa domaćica.
"Materijalno nismo imali puno, ali mi to nikad nije bilo važno. Bio sam okružen pažnjom i ljubavi dragih roditelja i krasne sestre Željane", govori Željko, koji je već s dvanaest godina odlučio postati glumac. U toj želji potaknule su ga umjetničke ‘face‘ uz koje je odrastao: pisci Miroslav Krleža, Ivo Andrić i Meša Selimović, redatelji Krsto Papić, Slobodan Šijan, Hajrudin Krvavac, Živko Nikolić i Veljko Bulajić te glumci Mustafa Nadarević, Ivo Gregurević i Pavle Vuisić. Među glumačkim veličinama, koje su svojim radom i talentom posebno utjecale na njega, izdvaja Fabijana Šovagovića i Marlona Branda. Nije propuštao ni emisije o filmu - ‘Kino - Oko‘ i ‘Tri, dva, jedan kreni‘. Nakon završene srednje škole odlazi u Beograd, gdje je bezuspješno pokušao upisati glumačku akademiju, ali ga 1992. napušta zbog ratnih okolnosti. Jedno vrijeme živio je u Mađarskoj, pa u Češkoj i Švedskoj, a onda se seli u New York.
"Ondje sam oko dvije i pol godine živio bez dokumenata i na crno radio sve i svašta da preživim. Nosio sam smeće, prao suđe, konobario, radio na građevini i u autopraonici, čistio sam snijeg, sezonski brao jagode, šetao pse, kopao kanale, dostavljao hranu", prisjeća se Željko i otkriva kako je tek 1997. dobio legalne papire. Odmah je otišao na prijemni ispit na Institut za kazalište i film Lee Strasberg, i to u 32. godini.
"Na klasu me primio profesor Michael Margotta s još jedanaest kolega, i to od 560 prijavljenih kandidata", govori Dimić, kojem je upravo profesor Margotta, nakon što je ‘lomio‘ jezik s njegovim imenom, dao američko ime Jack. Kako je istaknuo, Michael Margotta trenutačno je profesor na rimskoj akademiji, jedan od najboljih profesora ‘method actinga‘ te osnivač Lee Strasberg Institutea i Actors Studija u New Yorku. Ondje mu je, prisjeća se, u lijepom sjećanju ostalo i poznanstvo s holivudskom legendom Alom Pacinom. On mu je bio moderator u studentskim danima i opisuje ga kao vrlo pristupačnog i opuštenog. Dimić je diplomirao 2001., s ulogom Richarda III., a prvu kazališnu ulogu imao je u predstavi ‘The Rats‘ u režiji spomenutog Michaela Margotte. Prvu filmsku ulogu ostvario je pak u drami ‘3 A.M.‘ redatelja Lee Davisa, gdje je glumio sa zvijezdama kao što su Danny Glover i Michelle Rodriguez. "Trebalo mi je dvanaest godina da nakon završenog Instituta Lee Strasberg dobijem ulogu u kojoj igram rođenog Amerikanca. Bilo je to u seriji ‘Hawaii Five - 0‘, a glumio sam Randyja Thorpea iz New Jerseyja", kaže Željko, kojem je jedna od najdražih anegdota ona kad ga je redatelj na setu, zbog naglaska, upitao u kojem dijelu New Yorka je odrastao.
"U Bosni‘, odgovorio sam mu. Bio je zbunjen", ispričao je kroz smijeh Dimić, napominjući da u njegovim dokumentima i dalje stoji isto ime i prezime s kojim je došao u SAD. Odigrao je, kaže, sto uloga na četiri strana jezika i na četiri različita američka dijalekta. Osim toga, u SAD-u je zaveden kao američki glumac jer je ondje diplomirao glumu i napravio karijeru.
"Uz našeg Gorana Višnjića jedini sam glumac koji dolazi s ovih prostora, a da je igrao uloge rođenih Amerikanaca", ističe Željko Dimić koji je za život odabrao New York jer mu je najdraži od svih američkih gradova. U Los Angeles, koji ga nikad nije oduševio, dođe samo na neku audiciju ili u posjet prijateljima. Dom mu je na Manhattanu, središtu kulturnog i društvenog života, a kad ima vremena, ode i do ostalih gradskih četvrti - Downtowna, Bronxa, Brooklyna, Uptowna, Sohoa i Central Parka, gdje se opušta uz šetnju i trčanje. Željko je ponosan što je dio njujorške kazališne scene, no uspješan je i pred kamerama. Gostovao je u TV hitovima kao što su ‘Zakon i red‘, ‘Crna lista‘ i ‘Državna tajnica‘, a uspjeh je ostvario i s kratkometražnim filmom ‘U ime sina‘ redatelja Haruna Mehmedinovića, koji je osvojio 22 međunarodne nagrade. Sada u Bostonu snima seriju ‘Lioness‘, no sretan je što posljednje tri godine dosta radi u Europi. Često posjećuje i rodni kraj za koji je emotivno vezan - kao i za cijeli prostor bivše države. Nije impresioniran zvjezdanim statusom.
"Nisam slavan i nadam se da nikada neću biti. Citirat ću stih: ‘Što se više k vrhu slave penješ, to si sreći više neprijatelj‘. Ja sam samo glumac koji voli svoj posao i imam sreću sreću živjeti od ove teške profesije", govori Željko Dimić, koji zasad nije oženjen i nema djecu. Kao svoja veselja izdvaja vožnju motociklom, ljubav prema životinjama (član je Američkog društva za prevenciju okrutnosti prema životinjama) i druženja. "Moji divni roditelji odgojili su me tako da volim dobre ljude bez obzira odakle su. Zato i imam prijatelje diljem ovog divnog planeta. Uostalom, imamo samo jedan život i pokušavam ga živjeti na najbolji način. Svaki dan", zaključuje Željko Dimić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....