Nagrađivani kazališni redatelj, koreograf i književnik živi u Babićima Gornjim, a ugostio nas je u vrtu kojeg uređuje njegov životni partner Marko Fereni.
Teško je i zamisliti ljepše mjesto za uživanje, druženje s prijateljima i umjetničko nadahnuće od rajskog vrta 70-godišnjeg kazališnog redatelja, koreografa i književnika Damira Zlatara - Freya, koji se od svibnja ove godine diči i nagradom za životno djelo grada Umaga. Zaslužio ju je jer u gradu na sjevernoj obali Istre već 25 organizira prestižni kazališni festival Zlatni lav, na kojem su gostovala najveća glumačka i redateljska imena komornog teatra iz cijele regije. A nakon što se odrekao slovenskog državljanstva i pripadajućeg stana u ljubljanskom naselju Rožna Dolina, koji je dobio na korištenje uz Prešernovu nagradu, najveće slovensko priznanje za životno djelo, rođeni Zagrepčanin Damir Zlatar Frey u mirovini se sa svojim životnim partnerom, producentom Markom Ferenijem, definitivno skrasio u Babićima Gornjim.
U stoljetnu kamenu istarsku kuću zaljubio se prije 35 godina na prvi pogled: smještena je idealno na vrhu uzvisine, usred maslinika i na rubu obližnje šume, na pola puta između Novigrada i Umaga u mirnom selu bez gostionice, škole, trgovine i crkve. Do prve plaže u Lovrečici svega je petnaestak minuta šetnje, no Damira je u Babiće Gornje privukla fenomenalna energija kuće, izgrađene u potpunosti po principu tradicionalne istarske gradnje od kamena i drveta, te njen prostrani vrt koji je za toplijih dana zapravo Damirov i Markov dnevni boravak na otvorenom.
"To je središte mog svijeta, mjesto na kojem sam okružen intenzivnim mirisom cvijeća, začinskog i samoniklog bilja, te pojem ptica pjevica, gdje svako stablo, svaka skulptura i svaki predmet imaju svoju priču", govori Damir Zlatar - Frey i dodaje kako se upravo u njegovom vrtu rođena ideja o organizaciji festivala Zlatni lav. Ime je dobio po nekadašnjem umaškom hotelu "K zlatnom lavu" u čijem je salonu na prvom katu njegov vlasnik, gospodin Kozlović prije 150 godina priređivao gostovanja kazališnih predstava iz Trsta, Venecije i Pule.
U svom je vrtu sa stablima čempresa i palmi, stoljetnom smokvom, grmovima lavande, te začinskim biljem koje je posadio, Damir Zlatar Frey s kolegama umjetnicima iz Hrvatske i Slovenije na licu mjesta improvizirao predstave na koje je pozivao svoje susjede, ali i koncerte operetnih arija, te nastup svoje prijateljice Josipe Lisac uz svjetlost baklji.
U njegovom vrtu tako su mnoga djeca iz tog kraja došla u prvi dodir s fantastičnim svijetom kazališta, a danas su neka od njih polaznici Damirovog Dramskog studija koji pohađa već treća generacija.
"Iz Dramskog studija rođeno je prvo nezavisno autorsko kazalište u Istri "Koreodrama Histriana Umag(o)", koje će predstavom "Adam i Eva" po tekstu Miroslava Krleže ove godine svečano otvoriti jubilarni festival Zlatni lav, pa će se na taj način krug - zatvoriti", govori Zlatar - Frey, koji će na 25. Zlatnom lavu od 24. do 30. lipnja u Umagu ugostiti predstave iz Hrvatske Slovenije i Italije.
"Sad živim svoje zlatne godine, jer sve što sam napravio radi za mene, prethodni rad mi se vraća. A nagradu za životno djelo grada Umaga intimno smatram svojim najvećim priznanjem, jer kako kaže ona narodna uzrečica - nitko nije prorok u svom selu. No, ispada da ja na kraju ipak jesam, premda sam u Umag prije nepuna četiri desetljeća došao kao gost, iz druge sredine, obilježen kao stranac i čovjek drukčijeg životnog izbora", govori Frey, čovjek kazališta, koreodrame i plesa, koji se posljednjih deset godina prvenstveno posvetio književnom stvaralaštvu.
Nakon romana "Kristalni kardinal", "Stanzia Grande", "Istarska Lady Macbeth" i "Mama Medeya" upravo piše svoj peti, posvećen mučeništvu španjolskog pjesnika Federica Garcije Lorce, velikana svjetske lirike, koji početkom Španjolskog građanskog rata 1936. smaknut na sramotan i nečovječan način zbog svojih ljudskih i političkih uvjerenja.
"Moram pisati i to o životno važnim temama kao što su stradanja pripadnika naše zajednice, koja su pridonijela promjeni društvene svijesti i nadam se ne samo deklarativnom prihvaćanju svih nas drukčijih i drugačijih. Mogao bih pisati i ljubiće, na kojima bih se vjerojatno obogatio, ali znam što je moja dužnost. Malo ljudi, naime, ima bolji uvid od mene kroz kakve je sve muke, poniženja i preobrazbe naša zajednica prolazila u proteklih pola stoljeća, te osjećam da tome moram ostaviti književni trag. Zato prozivam i pozivam na savjest", govori Damir Zlatar - Frey.
Dodaje kako je već godinama najproduktivniji noću, kad ima svoj potrebni mir, jer život na selu ima pravila i zakonitosti, pa mu buka koju danju stvaraju traktori, kosilice i pile može poremetiti koncentraciju i izbaciti ga iz takta.
"Grad mi ne fali niti pod razno, moje omiljeno društvo sada su stoljetna stabla masline u susjednom masliniku i par sjenica koji se ugnijezdio u duplji smokve u našem vrtu. Marko i ja imamo i par mačaka, Mimu i Tomicu, te kraljevsku pudlu Anu s kojima živimo u savršenoj harmoniji i ravnoteži", kaže Frey.
Vrt održava Marko, a Damir mu pomaže pohvalama i nabavkom suvenira - biljaka i rasadnica s njihovih putovanja diljem svijeta. Sadnicu palme donio je iz Taormine na Siciliji, aloe veru iz Cannesa na Azurnoj obali, stablo banane je iz Tunisa, a sukulenti iz San Francisca... Čempresi su, pak, svojedobno stigli kao dar glumice Štefke Drolc iz Slovenije.
Među njih su se savršeno uklopile skulpture, betonske replike antičkih kipova, rođendanski darovi Damirovih nekadašnjih suradnika iz ljubljanske Koreodrame, koji su na istarskom suncu, kiši i vjetru s godinama dobili svoju patinu, baš kao i kuća koja je izgrađena prije točno 160 godina.
"Sudeći po privezima za stoku koji su ugrađeni u zidove u prizemlju, te po kamenoj preši za ulje zgrada je originalno služila kao gospodarski objekt velikog obiteljskog imanja. Osim toga glavni kamin je na katu, što da se nekad u prizemlju radilo, a gore se živjelo. Mi, pak, na katu spavamo i radimo zimi, a veći dio godine provodimo vani, u vrtu. U slučaju kiše povlačimo se u unutra, u naš ostakljeni zimski vrt", nastavlja Frey koji si želi da njegov zasluženi mir nakon stotina predstava, koreografija i opera, te putovanja po cijelom svijetu - potraje dovoljno dugo da stigne napisati sve što mu je važno.
Da je stekao svoju vjernu čitalačku sljedbu govori podatak kako je u Novom Sadu registriran klub Carpe Librum, udruženje čitatelja Damira Zlatara - Freya, čime se rijetko koji živući autor može pohvaliti. Baš kao što se i rijetko koji kazalištarac može pohvaliti svojim autorskim dramskim studijem.
"To su moja djeca i želim im predati sve svoje znanje i iskustvo, koliko god oni mogu i žele primiti. Stalo mi je da sve znaju napraviti sami, pa zato uz glumu i ples - pišu, snimaju radiodrame, režiraju..., a ja sam im supervizor, mentor i prijatelj. I nitko nije sretniji od mene što Caterinu Vižintin, Svena Begića, Luanu Kličić, Lorenu Vučetić, Anastaziju Piteša, Gorana Juricu i Milicu Marković, ljudi u Istri već znaju po imenu i kao glumce iz Umaga", kaže Damir Zlatar - Frey. A Luana Kličić, plesačica i koreografkinja nastupa Baby Lasagne na Dori i Eurosongu, je zahvaljujući suradnji s Markom Purišićem već otišla i korak dalje. Tog dana kad su nas Damir i Marko ugostili u svom domu nije se ostalima pridružila na probi, jer je sređivala dojmove i odmarala se nakon povratka s Eurosonga u Švedskoj.
