U povodu Mjeseca borbe protiv raka dojke liječnik Andrej Roth govori o važnosti redovitih pregleda, empatiji u medicini, strastima izvan posla i posebnoj vezi s kćeri Mare
Iako bi vjerojatno mogao birati u kojoj privatnoj poliklinici želi raditi, subspecijalist plastične i onkološke kirurgije Andrej Roth (54) odabrao je Institut za tumore. I tako već trideset godina. "Ondje sam najpotrebniji", govori mirnim glasom dr. sc. Andrej Roth, kojeg pacijenti zovu Mozartom hrvatske kirurgije, dok razgovaramo u njegovu domu na sjeveru Zagreba. I doista jest neophodan ondje gdje danas radi, jer iako je smrtnost od raka dojke u Hrvatskoj u padu (prošle je godine preminulo 697 pacijentica), broj novooboljelih raste. U istom je razdoblju rak dojke dijagnosticiran kod 3080 žena, pa je i dalje uvjerljivo najčešći oblik onkološkog oboljenja među ženama.
Broj oboljelih raste
"Broj oboljelih posljednjih deset godina neznatno raste, ali liječenje je sve uspješnije. Čak trećina njih liječi se u Institutu za tumore. Karcinom dojke čini 25 posto svih karcinoma kod žena, čime smo u europskom prosjeku, ali zahvaljujući nacionalnim kampanjama, preventivnim pregledima, pa i slavnima poput Angeline Jolie, koja je javno govorila o dvostrukoj mastektomiji, svijest o toj bolesti raste. Odaziv na besplatnu mamografiju u skandinavskim zemljama je 90 posto, a kod nas 40 - 50 posto, što je prilično malo. Ipak, danas se tumori otkrivaju u sve ranijoj fazi, vrlo često i prije nego što pacijentica primijeti promjenu te je stoga i uspješnost liječenja sve veća. Genetska testiranja su danas također standard i vrlo korisna jer nam ukazuju na pacijentice koje imaju vrlo visok rizik za razvoj karcinoma dojke pa se može djelovati i preventivno, prije nego što je do same bolesti i došlo", govori Andrej Roth, s kojim smo razgovarali u mjesecu borbe protiv raka dojke.
No, o toj bi se temi trebalo i češće govoriti te o važnosti redovitih pregleda osvještavati žene svih generacija. Dr. Roth je, naime, u posljednjih nekoliko mjeseci operirao tri djevojke mlađe od trideset godina, a njegova najmlađa pacijentica imala je tek 24 godine. Upravo su tako mladi pacijenti, priznaje, najteži dio njegova posla. Zato i preporučuje da oni u čijoj obitelji postoji povijest karcinoma dojke ili jajnika prvi pregled obave već u ranim dvadesetima. Kako među pacijenticama slovi za vrlo empatičnog i susretljivog liječnika, pitali smo ga uči li se to na fakultetu ili se s tim rađa.
Život u sali
"Kada sam počinjao, sve je bilo stvar toga kakav si čovjek. Danas to nove generacije uče i na studiju. Kad pred sobom imate pacijenticu s malignom bolešću, a uz nju i njezinu obitelj, s kojom također komunicirate, iznimno je važno uspostaviti odnos i zadobiti povjerenje. U ovom poslu morate biti i dobar psiholog. Ne operiram toliko jer sam se rodio sa zlatnim rukama, već zbog osjećaja sigurnosti i optimizma koji dajem pacijentici, a tehnika i kvaliteta operiranja se razvija brojem "utakmica u nogama". Naravno da to sve iscrpljuje, ambulanta, ljudi... Zato sam najsretniji i najopušteniji kada sam u sali. Ondje je moj mir. Pustim si lounge ili house glazbu, radio bez reklama, samo muzika", govori Andrej Roth i dodaje kako na Institutu godišnje izvede oko 400 operacija tumora, u prosjeku deset tjedno. Današnje operacije zbog složenih rekonstrukcija znaju trajati i do četiri sata, dok su nekad, u vrijeme kada su se dojke samo uklanjale i plastična kirurgija nije imala tolike mogućnosti, trajale najčešće do sat vremena. Iako mu radni dan u pravilu traje osam sati, nerijetko to zna biti i puno dulje. Ne žali se - uživa u onome što radi i najviše ga ispunjava osjećaj da pomaže pacijenticama. A kad izađe iz operacijske sale - u njegov život ulazi sasvim druga dinamika.
Očevim stopama
"Kad dođem doma, najčešće prvo sjednem na terasu, dignem noge na stol, resetiram se kratko i krenem odgovarati na propuštene pozive i poruke od toga dana, što zna potrajati i po sat, dva. Ljudi dođu do mog broja, javljaju mi se prijatelji i poznanici, traže savjet za nekoga. Ne dave, pristojno zamole pomoć. Onda pogledam nalaze i dajem mišljenje. Inače ustajem oko sedam, jer mi je radno vrijeme od osam, no dolazim nešto ranije. Pogledam jesu li specijalizanti sve pripremili i kreće posao. Računao sam da su pedesete zenit za operacije, pa da će to krenuti padati, ali prevario sam se. Sve ih je više, pa ponekad znam imati i do pet operacija u danu. Najsretniji sam kada mi se pacijentice jave negdje u gradu, sretnemo se nakon pet-šest godina. Uvijek im kažem da mi je žao što su me upoznale u tako ružnim okolnostima", govori liječnik, koji povremeno radi i estetsku kirurgiju u jednoj zagrebačkoj privatnoj klinici. No, o privatnom biznisu nikada nije ozbiljno razmišljao. Pacijenti iz estetske domene znaju biti zahtjevniji nego iz onkološke domene. Nikada nije požalio što je postao kirurg i sa smiješkom priznaje da ništa drugo ni ne zna raditi. Čak ni kao klinac nije maštao o zanimanjima vatrogasca ili policajca poput njegovih prijatelja, već samo o jednom. Sve zahvaljujući ocu Antonu, profesoru koji je bio šef onkologije na Institutu za tumore i ondje proveo svoj radni vijek.
Sjećanje na djetinjstvo
"Tata je bio znanstvenik, često je radio istraživanja i držao predavanja, ali meni su, kad bi me vodio sa sobom u bolnicu, uvijek bile zanimljivije one konkretnije, egzaktnije stvari. Mama Zamira bila je prevoditeljica i povremeno radila u marketingu. Oboje su imali jasne vrijednosti, ali nikad nisu bili prestrogi. Tata mi je govorio da imam tri obaveze - škola, sport i poštivanje roditelja. I danas to nastojim prenijeti na svoju kćer. Red se znao, ali atmosfera je bila topla, ugodna, bez stresa. Imao sam lijepo djetinjstvo, ljepše nego što ga danas imaju mnogi klinci. Pohađao sam Jezični obrazovni centar, današnju Križanićevu gimnaziju. Puno smo putovali - roditelji, moja deset godina starija sestra Andrea i ja. Trenirao sam tenis i skijanje, iako sam uspio polomiti sve što sam mogao, ali nisam odustajao. Sestra već dugo živi u Ljubljani, ali održavamo odnos", govori Andrej Roth, koji kroz svaku temu suptilno provlači svoju 24-godišnju kćer Mare. I nesvjesno otkriva da upravo ona zauzima prvo mjesto među svim odnosima koje poznaje i svim ljubavima koje je u životu susreo.
Kći na prvom mjestu
"Moja Mare mi je sve, centar mog svemira. Malo sam mekši otac nego što sam mislio da ću biti, ali kada se razvedete, strogoću je teže održavati. Živi sa mnom i odlično funkcioniramo, svjesna je svoje pozicije i mislim da joj je u toj bliskosti ugodno i sigurno. Imamo još jedan stan u Zagrebu koji je namijenjen njoj, očekivao sam da će se s dečkom možda preseliti tamo, ali kaže da joj je lijepo ovdje - i ja to poštujem. Sretan sam zbog toga. Završila je tri godine na studiju grafičkog dizajna na Arhitektonskom fakultetu, a trenutno je na masteru u Milanu, gdje je upisala drugu godinu. Spašava nas Ryanair, barem nju, jer tako jednostavno i brzo dođe do Zagreba kada joj obaveze dopuštaju, a ja ionako u Milano obavezno idem autom jer joj uvijek nosim neke stvari", govori emotivno dr. Roth.
O ljubavi...
Na pitanje ima li on vremena za ljubav, pomalo ostaje bez teksta. Svojedobno su ga portali proglašavali jednim od najpoželjnijih neženja, ali to mu izaziva glasan smijeh.
"To su mi smjestili - i bilo mi je jako smiješno, pogotovo kad sam vidio u kakvom sam se društvu našao na toj listi. Uvijek postoji netko tko život čini ljepšim i lijepo je kada nekoga takvog pronađete", govori tajanstveno Andrej Roth, koji je konkretniji kad govori o zdravim životnim navikama. Otkriva da je pet godina trenirao boks, no zbog bolova u kralježnici odabrao je funkcionalni trening s privatnom trenericom Petrom Mandić, na koji odlazi tri puta tjedno. Kolektivni sportovi nikada ga nisu zanimali - više je solo igrač. Prakticira bezglutensku prehranu, ali otkako zna za sebe ne jede povrće - osim krumpira i zelene salate - što ne preporučuje svojim pacijentima. Prisjeća se kako su ručkovi u njegovoj obitelji dok je bio klinac trajali satima jer nije htio ništa pojesti, pa je majka često kuhala dva obroka. Danas su na njegovom jelovniku uglavnom meso, riba i morski plodovi, a kuha samo za sebe i kćer. Jede puno voća, a poroke baš i nema.
Život bez poroka
"Ne pušim - tek ponekad "užicam" kada smo na nekoj dobroj večeri uz fino vino", smije se Andrej Roth te dodaje kako u slobodno vrijeme uživa u okupljanjima s dugogodišnjim prijateljima, ali i u knjigama. Omiljeni žanr su mu nordijski kriminalistički romani, jer voli skandinavske pisce, mračnije i kompleksnije teme, a trenutačno čita "Wellness" autora Nathana Hilla. Kad govori o filmovima, i sam sebe iznenađuje odabirom.
"S godinama sam skloniji sve lakšim temama, bez patnje i boli", kaže dr. Roth, koji ljeta oduvijek provodi na svom omiljenom utočištu - otoku Hvaru, gdje su njegovi roditelji izgradili kuću kad se rodio.
"U jednom malom selu, Ivan Dolcu, s južne strane otoka, moj je drugi dom. Ondje imam puno dragih prijatelja koje znam veći dio svog života i drago mi je što mislim da me već smatraju "svojim", a često mi dolaze i prijatelji iz Zagreba. Moja druga oaza je u Dolini Soče u Sloveniji, gdje je moja djedovina s očeve strane. Mare i ja imamo dogovor da svake godine odlazimo tjedan dana na neko veliko putovanje. Obišli smo razne dijelove svijeta, ali smo se složili da nam je najljepše bilo na Islandu. Uskoro putujemo u Andaluziju. Uglavnom ona bira destinacije i uvijek uživamo", zaključuje Andrej Roth.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....