Bivši supermodel Lily Cole, koja će gostovati na Greencajt festivalu, govori o svom ekološkom aktivizmu, negativnim stranama modne industrije te zanimljivostima iz privatnog života.
Nosila je revije i snimala kampanje za najpoznatije svjetske brendove, njezino lice krasilo je naslovnice najprestižnijih modnih magazina, a pariški Vogue ju je uvrstio među 30 najboljih modela 2000-ih. No, Britanka Lily Cole (37), čije su netipično lice mnogi uspoređivali s lutkom, prije svega je žena snažne osobnosti. Ona je ekološka aktivistica, poduzetnica, spisateljica, glumica i majka devetogodišnje kćeri Wylde, koju ima s portugalskim poduzetnikom Kwameom Ferreirrom. Lily u Zagreb stiže kao gošća Greencajt festivala, najvećeg ESG događanja u regiji, koji se održava od 21. do 23. svibnja u paviljonu 13 Zagrebačkog velesajma. Predavanje će održati 22. svibnja u 14 sati i tim nam je povodom dala ekskluzivni intervju.
Što vas je potaknulo da dođete na Greencajt festival i o čemu ćete govoriti?
- Cijenim napore koje pojedinci i organizacije ulažu kako bi se suočili s temeljnim egzistencijalnim pitanjima koja pred nas postavljaju ekološki izazovi. Zato sam zahvalna na Greencajtu, koji omogućuje da se o ovim temama razgovara u regiji. Namjeravam govoriti o dijelu svoga rada koji se bavi rješenjima za okolišne i s time povezane društvene izazove. O tome sam istraživala u svojoj knjizi “Who Cares Wins: How to Protect the Planet You Love - A Thousand Ways to Solve the Climate Crisis: from Tech-Utopia to Indigenous Wisdom”. Također ću se osvrnuti na neka svoja zapažanja o situaciji nakon objave te knjige.
Koje su vam ekološke teme posebno važne?
- Sve promatram kao međusobno povezano, pa tako i okolišne teme sagledavam kroz drugačije, ponekad neočekivane prizme poput ekonomije, politike, kulture, ideologije i ontologije. Sada me jako brine zaštita demokratskih vrijednosti i institucija, uključujući pravo na mirni prosvjed, s obzirom na prijetnje demokraciji koje vidimo diljem svijeta. Kulturološki gledano, uvijek me zanima potreba za dijalogom i dubokim slušanjem kao temeljem demokracije i kulture. Važno je ostati otvorenog uma i slušati one s kojima se ne slažemo, osobito u sve polariziranijem društvu. Poštujem čuvenu misao Evelyn Beatrice Hall: “Ne slažem se s onime što kažeš, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da to kažeš.” Osjećam da je u ekonomiji i politici potrebno više istine i poštenja kako bismo vratili povjerenje u institucije. Ontološki, mislim da moramo ponovno spoznati sebe kao životinje, kao dio prirode duboko povezane s ljudima, drugim bićima i cjelokupnom ekologijom. Pragmatički gledano, nadam se da ćemo osloboditi više prostora za prirodu - da i druge vrste imaju pravo postojati.
Kad ste počeli intenzivnije djelovati u tom području?
- Kao tinejdžerica počela sam raditi s raznim organizacijama i udrugama kako bih bolje razumjela svijet. Okoliš mi je brzo postao prioritet jer on čini osnovu svega što nam je važno: pravo životinja i ljudi, siromaštvo, voda... Svi ti problemi ovise o stanju okoliša. Već prije 20 godina bilo je jasno da ozbiljno ugrožavamo prirodu - naš jedini sustav podrške životu - i da je to ne samo moralna, već i egzistencijalna prijetnja.
Koliko vas osobno to pogađa, kako se s time nosite?
- Radim što mogu, kroz male svakodnevne izbore - što kupujem, jedem, koju banku koristim... Također, prihvatila sam činjenicu da je nemoguće ne biti licemjer u ovom sustavu, pa nastojim ne biti prestroga prema sebi. Nastojim prebaciti svoju ekološku energiju iz glave u ruke i više vremena provoditi u prirodi, vrtlariti, sudjelovati u projektima obnove divljine. Vijesti i globalna situacija znaju nas emotivno preplaviti, ali trudim se ostati optimistična i fokusirati se na ono što nas spaja, a ne dijeli.
Koje pozitivne promjene primjećujete?
- Toliko se toga promijenilo na bolje otkako sam počela djelovati prije 20 godina. Zato sam i napisala knjigu “Who Cares Wins”, kako bih pratila i slavila taj napredak, usprkos narativima straha i pesimizma. Danas je svijest o važnosti okoliša daleko raširenija. Ta tema više nije nišna, već oblikuje poslovne planove i politike. Pokret društvenog poduzetništva također je snažno porastao - B-Corpovi, ESG pokazatelji, kapitalizam usmjeren na dionike... Imamo još puno posla, ali duboko vjerujem da je smjer kretanja pozitivan. Znanost to od nas zahtijeva.
Možete li nam reći više o svojoj platformi Impossible, koja promovira održive investicije i ekološki odgovorne projekte?
- Impossible je bilo dugo putovanje i velik dio mog života! Naziv je proizašao iz mog diplomskog rada i prve knjige: “Impossible Utopias”. Prvotno je nastala kao ideja za digitalno povezivanje ljudi u ekonomiji darivanja, kao dijeljenje vremena, resursa, darova. Željeli smo digitalno oživjeti vrijednosti tradicionalne zajednice. Godinama smo vodili platformu Impossible People s više od 100 tisuća korisnika diljem svijeta. Kasnije smo razvijali druge projekte: etički dućan, suradnju s platformom Provenance za praćenje lanca opskrbe, tiskani punk magazin Impossible to Print, inkubator za dizajn usmjeren na planet Impossible Labs. Posljednjih nekoliko godina ne sudjelujem u vođenju poslova, već sam se usmjerila na kreativni rad. No, iskustvo i ljudi koje sam upoznala kroz Impossible uvijek će mi biti u srcu.
Na koje načine moda može pridonijeti zaštiti okoliša - vi ste, primjerice, suosnivačica etičkog brenda pletiva The North Circular?
- To je bio moj prvi poduzetnički projekt, koji sam pokrenula s prijateljicom. Željele smo podsjetiti ljude da iza svakog proizvoda kojeg kupujemo postoji priča koja uključuje ljude i planet. Inspiraciju smo djelomično crpile iz naših baka, koje su nam plele kad smo bile male. Zaposlile smo lokalne pletilje - uglavnom bake - koje su ručno plele šalove, kape i modne dodatke. Na etiketi svakog komada stajalo je ime pletilje i njezin citat. Pratile smo cijeli proces nastanka proizvoda: od ovaca koje smo spašavali, do prirodnih boja koje su koristili lokalni proizvođači. Sve se proizvodilo u Ujedinjenom Kraljevstvu. Htjele smo pokazati da je moguće stvarati proizvode na pozitivan način, koji osnažuje ljude i poštuje prirodu. Tvrtka je osnovana 2009., prije nego što je etička moda postala šire prihvaćena. Danas ima puno više takvih inicijativa, ali još uvijek nedovoljno!
Mora li održiva odjeća nužno biti skupa?
- S jedne strane - da, jer mislim da nam je tržište dalo lažnu predodžbu o tome koliko zapravo treba biti cijena nečega. Ako želiš kupiti nov proizvod, koji pošteno plaća sve u lancu opskrbe i ne štedi na štetu okoliša, cijena će biti veća od mnogih naizgled jeftinih zamjena na tržištu. Možeš jeftino proizvesti i kupiti niskokvalitetnu “jednokratnu” odjeću, koja je uglavnom od plastike i proizvedena u izrabljujućim uvjetima na farmama i u tvornicama, ali ona nam nudi lažnu cijenu. Jer, netko će jednog dana morati platiti pravu cijenu čišćenja štete od mikroplastike u vodi, uništenu zemlju zbog kemijske poljoprivrede, troškove klimatskih promjena uzrokovanih viškom stakleničkih plinova, kao i društvene sukobe zbog siromaštva. Da ne spominjemo troškove ponovnog kupovanja proizvoda jer oni uopće nisu napravljeni da traju. Ako uzmemo u obzir sve te “skrivene” troškove, onda proizvodi koji na prvi pogled djeluju skuplje, a napravljeni su na pošten i odgovoran način, zapravo mogu biti jeftinija opcija na duži rok. Izreka kaže: “Ako je nešto jeftino, netko drugi to plaća.” Kvalitetni proizvodi poštenije prikazuju cijene, troškove prikazuju odmah, a ne skrivene kao zamku. Ipak, rekla bih da postoje promjene u razmišljanju koje nam mogu omogućiti da ekološki prihvatljiva odjeća i ostali proizvodi postanu pristupačniji. Prelazak s kvantitete na kvalitetu: kupovati manje, platiti više, ali birati stvari koje će dugo trajati. Odbaciti mentalitet bacanja i popravljati stvari koje volite kako bi trajale duže. Popravci mogu postati dio njihove priče, poput vidljivih komadića u japanskoj umjetnosti kintsugi. I na kraju, kupovina rabljene odjeće i proizvoda odličan je način za smanjenje pritiska na Zemlju zbog prekomjerne proizvodnje - i za pronalazak divnih stvari po nižim cijenama. Također, razmjenjujte odjeću s prijateljima!
U kojoj mjeri vas je iskustvo rada u modnoj industriji oblikovalo, kad ste postali svjesni njezinih negativnih strana?
- Rad u modnoj industriji otvorio mi je oči prema posljedicama potrošačkih odluka - što nosimo, konzumiramo, stvaramo, nosimo. Shvatila sam da je ekonomija primarni jezik i operativni sustav koji upravlja velikim dijelom našeg razmišljanja i utječe na okoliš. Kao potrošači se svaki dan izjašnjavamo kroz proizvode koje kupujemo - ili ne kupujemo - za sustave koje podržavamo. Uvidjela sam negativne aspekte mode: plastiku, prekomjernu potrošnju, izrabljivanje zemljišta i poljoprivrednika, loše uvjete rada, dječji rad... Počela sam razmišljati o načinima na koje možemo preusmjeriti sustav prema odgovornijem i pravednijem poslovanju. Imala sam sreću osnovati vlastite tvrtke i surađivati s drugima - poput The Body Shopa, čija sam bila prva globalna ambasadorica. Ili sa Sky Diamondom, koji proizvodi dijamante iz ugljikova dioksida uhvaćenog iz zraka. Sada surađujem s UNECE-om na projektu Sustainability Pledge, zagovarajući veću transparentnost u lancima opskrbe.
Kako danas gledate na svoju manekensku karijeru, s kojim ste dizajnerima najviše voljeli surađivati?
- Imala sam sreću raditi s toliko nevjerojatnih kreativaca. Oduvijek sam voljela putovati pa sam bila zahvalna što mi je posao omogućavao da istražujem različite dijelove svijeta. Bilo da je riječ o putovanju s fotografom Timom Walkerom u Indiju, ili s The Body Shopom u Ganu. Uživala sam i u pariškim couture revijama, jer bile su teatralne i čudesne: Alexander McQueen, Dior, Christian Lacroix, Chanel, Jean Paul Gaultier...
Kakvo je vaše mišljenje o današnjoj modnoj sceni?
- Imam prijatelje u modnom svijetu koje volim, ali, iskreno, ne pratim scenu dovoljno da bih imala relevantan komentar.
Što vas je privuklo glumi?
- Glumim od osme godine. Uvijek sam voljela slobodu i razigranost koje gluma nudi. Traži od vas da kreativno surađujete s drugima. Također volim to što gluma zahtijeva empatiju prema ljudima koje možda smatrate drugačijima. Kad glumiš, moraš ući u tuđe cipele, u druge karaktere i situacije, i pronaći verziju sebe koja bi mogla biti bilo tko i bilo gdje.
Planirate li uskoro ponovno glumiti?
- Rijetko glumim jer sam majka i živim u Lisabonu. Teško je naći projekt koji bi me privukao dovoljno da se odvojim od obitelji. I dalje volim film, ali posljednjih godina fokusiram se na rad iza kamere - pišem, režiram i produciram. Prošle godine sam režirala kratki dokumentarac “Mother Weaver”, koji se može besplatno pogledati putem linka https://www.theforgottenherstory.com/ursula-hauser.
Kakvi su vam još planovi?
- Majčinstvo, pisanje, režiranje, vrtlarenje, življenje, ljubav, učenje, rast.
Što radite u slobodno vrijeme?
- Volim biti u prirodi pa često odlazim iz grada u šetnje ili na plivanje. Rado provodim vrijeme s obitelji i prijateljima, gledam filmove i čitam.
Na koji način brinete o svom psihofizičkom zdravlju?
- Nastojim svakodnevno meditirati i često boraviti u prirodi. Vježbam pilates, jogu i essentrics. Ne koristim mnogo kozmetike - vjerujem da je manje više - a biram organske proizvode za kožu, kosu, kupanje i dom kad god je to moguće. Ne jedem meso ni mliječne proizvode; jaja da, a ribu povremeno. Nastojim jesti sezonski i organski i imam sreću da mi svakog tjedna jedna farmerica dostavlja jaja prekrivena blatom i organsko povrće. Uskoro bih voljela ponovno početi uzgajati vlastito povrće. To mi je bilo baš zabavno!
Hoćete li imati vremena za posjet nekim turističkim mjestima u Hrvatskoj?
- Kad putujem zbog posla, uvijek pokušavam ostaviti malo dodatnog vremena kako bih doživjela mjesto koje posjećujem, a o Hrvatskoj sam oduvijek slušala samo divne stvari. Tako da planiram posjetiti neka mjesta uz sam festival.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....