Goran Stanković, redatelj srpskih hit serija ‘Jutro će promijeniti sve‘ i ‘Sablja‘, govori o svom filmskom prvijencu ‘Oče naš‘, čija je premijera nedavno održana na festivalu u Torontu, susretu s Quentinom Tarantinom te fobiji od slobodnog vremena
"Tema me najviše zaintrigirala zbog kontradiktornosti. Bilo mi je potpuno nevjerojatno da se na mjestu koje propagira vjeru, ljubav i nadu može koristiti nasilje i opravdavati ga kao pomoć drugom čovjeku", govori srpski redatelj Goran Stanković (41), čiji je film "Oče naš" nedavno premijerno prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu. Inače je Goran poznat kao koscenarist i redatelj hit serija "Sablja" i "Jutro će promijeniti sve", dok njegov filmski prvijenac, gdje su uloge ostvarili i hrvatski glumci Goran Marković i Dado Ćosić, govori o ovisniku o drogama na liječenju u samostanskoj komuni u zabačenom dijelu Srbije. Tamo ga pod svoje uzima otac Branko, karizmatični i strogi svećenik čije metode "iscjeljenja" postaju sve ekstremnije.
U svijet glume ušao je kao dječak
"Zanimalo me kako dolazi do toga da ljudi, u očaju i strahu, povjeruju u takav sustav. Ne iz zle namjere, nego iz potrebe da spase nekoga sebi bliskog. Kako je moguće da se, uz zdravstveni sustav i Crkvu kao instituciju morala i duhovnosti, ovakva praksa ne samo tolerira nego i prešutno podržava. S druge strane, želio sam istražiti i mehanizme manipulacije koji su korišteni kako bi se i pojedinci i čitava javnost uvjerili da je sve to dio "spasenja", otkriva Goran što ga je motiviralo za njegov prvi dugometražni film. U svijet umjetnosti ušao je kao dječji glumac, no shvatio je da se puno bolje osjeća iza kamere pa je upisao Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu, gdje je već tijekom studiranja osvajao brojne nagrade. Poslijediplomski je završio u SAD-u, a potom tri godine predavao predmet gluma pred kamerom, što mu je dalo dovoljno sigurnosti da danas precizno i direktno komunicira s glumcima i glumački razmišlja dok režira.
"Prije četrnaest godina primljen sam na studij režije na Američkom filmskom institutu u Los Angelesu. Odluka da pod svaku cijenu skupim sredstva za studij i odem tamo bila je prva velika odluka u mojoj karijeri. Druga je bila da se 2016. vratim u Srbiju. Tijekom boravka u Americi puno sam naučio, stekao znanja i iskustva koja ovdje ne bih mogao dobiti, ali se istovremeno stvari tamo nisu otvarale onako kako sam se nadao", govori Goran, koji je u Los Angelesu imao bliski susret sa slavnim redateljem Quentinom Tarantinom - i to na svoj rođendan. Odjednom se pojavio u baru blizu fakulteta, gdje je njih nekoliko usred dana slavilo, a Goran je pomislio kako je to jasan znak da je na pravom mjestu.
"Ipak, izgleda da je to bila samo slučajnost i da mu je bilo usput popiti kavu. U svakom slučaju, imam super fotografiju za uspomenu", smije se Goran, koji je nakon povratka u Srbiju režirao seriju "Jutro će promijeniti sve", velikim dijelom baziranu upravo na njegovom životnom putu. Rođen je u Dubrovniku, ali se sa sedam godina preselio u Beograd. Potom je otišao u London, pa na Cipar, a onda se vratio u Beograd. Tijekom odrastanja pohađao je engleske škole i bio okružen djecom raznih vjeroispovijesti i pripadnosti, što ga je, priznaje, dosta oblikovalo.
Podrška obitelji
"Umjetnost nije bila dio obiteljske tradicije, pa je roditeljima to što sam odlučio krenuti tim putem djelovalo rizično i nepoznato. Ali su me ipak podržali, iako znam da im to u ono vrijeme nije bilo lako. Kad sam se vratio iz Amerike, imao sam osjećaj da sam dečko koji obećava, a koji još ništa konkretno nije donio. Bilo je komično i teško u isto vrijeme, ali baš taj period bio je podloga za "Jutro će promijeniti sve". Nije bilo glamurozno, ali je bilo iskreno", objašnjava Goran, koji smatra da umjetnička sloboda u Srbiji danas ovisi o politici. Ipak, nije se libio prihvatiti temu ubojstva nekadašnjeg premijera Srbije Zorana Đinđića u seriji "Sablja".
"Nije bilo lako proći kroz stotine stranica policijskih izvještaja, transkripata sa suđenja, sate i sate dokumentaraca, knjiga napisanih na tu temu, razgovora sa suvremenicima. Boravak u toj tamnoj fazi naše povijesti ostavlja tragove na psihičko stanje. Napravili smo mnogo da taj proces prođe ispod radara kako bismo mogli raditi u što većem miru. Šok je bio shvatiti koliko je zapravo fragilna jedna novonastala država, koliko se toga improvizira, koliko je teško raščistiti s prethodnim sustavom. Koliko je dolazak na vlast zapravo jedna minus faza iz koje tek treba krenuti u obračun s onim što je prethodno bilo korumpirano i kriminalizirano. Taj je proces ubojstvom premijera zaustavljen i do danas nije ponovno pokrenut", pojašnjava Goran, koji već radi na novim projektima jer, priznaje, ima fobiju od slobodnog vremena.
"Kao da sve radim da bih ga što manje imao. Kada se dogodi, obično impulzivno uplaćujem putovanja i odlazim s fotoaparatom. Uz to, pokušavam što manje filmova gledati i što manje redatelja slušati. Tako čuvam ovo malo mentalnog zdravlja koje mi je ostalo. Trenutno radim na dekompresiji svega što se dogodilo proteklih nekoliko godina. Završio sam petogodišnji rad na seriji, sedmogodišnji rad na filmu i imao obiteljske izazove koji su me promijenili iz temelja. Pokušavam, uz rad na filmu, osposobiti sebe da imam vremena baviti se još nekim kreativnim radom koji će me malo izmjestiti iz ovih poznatih tokova od kojih sam se pomalo umorio", zaključuje Goran Stanković.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....