Splitski pjevač Petar Dragojević, kojem su obitelj, glazba i vjera životni prioriteti, otkriva koliko je zahtjevno odgajati šestero djece, gdje je upoznao suprugu Andreu, koji je recept za sretan brak i kako slave Uskrs
"Uskrs je za nas centar naše vjere. U Velikom tjednu pripremamo tijelo i dušu za uskrsno bdjenje, a na sam blagdan imamo obiteljski ručak kada se svi okupljamo u obiteljskoj kući u Sevidu nedaleko od Splita. Kod nas se poštuje tradicija bojanja jaja, što je posebno zabavno najmlađima. Blagdanski stol nezamisliv je bez janjetine i kapulice, sira, pršuta, francuske salate, kuhane šunke, sirnice i kolača. Teško mi je to reći, ali najljepše uskrsne ručkove smo imali kod punice koja nas je, nažalost, napustila prošle godine, pa se moramo priviknuti na malo drugačije blagdane i život bez nje. Sada se oko blagdanskog stola uključimo svi, ja sam oduvijek bio zadužen za riblje specijalitete, a supruga voli pripremati mesna jela, čak i naša veća djeca vole spremati francusku salatu i pomoći oko ukrašavanja. Uoči Uskrsa nastojimo postiti od petka, a naš slatki ritual je da svake godine djeci sakrijemo košaru iznenađenja te je oni traže zagonetkama", govori splitski glazbenik Petar Dragojević (46), koji nas je ugostio u svojem splitskom domu. I premda blagdani uvijek donose posebnu radost i uzbuđenje, uz suprugu Andreu i njihovo šestero djece - četvorica su sinovi, David (17), Emanuel (15), Jona (13) i Noah (6), te dvije kćeri, Debora Marija (11) i sedmomjesečna Teresa - baš nikada ne nedostaje živosti, smijeha i topline obiteljskog zajedništva.
Dinamična svakodnevica
Kod njih je dinamično od jutra do mraka, u što smo se uvjerili na snimanju uskrsne naslovnice, no uz malo discipline svatko od njih zna za što je zadužen pa vojnički režim nije potrebno provoditi jer Petrova obitelj funkcionira poput malog orkestra. Najglasnija je zvijezda obitelji, najmlađa Teresa, koja je oduševljeno dočekala Glorijinu ekipu, a posebno ju je zanimalo škljocanje fotoaparata i poziranje. Ipak, Petar priznaje da, iako žive jedan običan život, svakodnevno ulaze u borbe s rasporedima, školom, kuhanjem i razvažanjem na izvanškolske aktivnosti. Priznaje ipak kako mu je danas lakše nego kada je prvi put postao otac, s 29 godina.
"Zaista smo u početku oboje bili zbunjeni i šetali cijelu noć, promatrali djecu kako spavaju i dišu, a danas ni ne čujem kad se beba budi jer moja žena to vrlo stručno odrađuje. Oboje sudjelujemo u svemu, pa tako i u noćnim dizanjima po potrebi, pomažemo si međusobno, ali i djeca imaju svoje zadatke i poslove. Čak im nije teško Teresi promijeniti pelene i poigrati se malo s njom. Otkako nema Andreine majke, povremeno nam pomažu njene tete, ali dadilju nemamo i sve obavljamo sami", objašnjava Petar, koji je bio uz suprugu na svih šest poroda u splitskoj bolnici.
"Ovaj put bio je skroz drugačiji doživljaj nego prije. Iskustvo ipak čini svoje. Prve godine ničega nisam bio svjestan i s prvim djetetom rastao sam i ja sam. Sada sam neusporedivo opušten. Bogu hvala, svi porođaji su bili vrlo slični i uredni iako sam ja samo podrška i mogu govoriti o svojem doživljaju. Prisustvovao sam jer nisam želio propustiti takav događaj, dolazak svog djeteta, a i Andrei je uvijek bilo važno da sam tu. Volimo djecu, ona su dar života", objašnjava glazbenik.
Kako su im djeca svih dobnih skupina - od pelena pa gotovo do punoljetnosti - priznaje kako se znaju posvađati, ali da ne mogu jedni bez drugih. Ipak, najizazovniji mu je tinejdžerski period jer još su djeca, a hormoni divljaju. "Ni sami ne znaju što im se događa u tom razdoblju, a ne znamo ni mi, tako da savjete za preživljavanje puberteta nemamo jer ih i mi tražimo. No, ljubav je uvijek na prvome mjestu pa se sve nekako posloži", govori Petar.
Ako je ljubav na prvom, glazba u obitelji Dragojević zauzima počasno drugo mjesto. To ih neraskidivo spaja jer su svi umjetničke duše. Najstariji sin David pohađa treći razred Nadbiskupijske gimnazije, glumi i svira gitaru. Zaljubljenik je u rock glazbu, metal, poznaje razne povijesne činjenice mnogih bendova, svira klasičnu i električnu gitaru, dok ostatak obitelji preferira uglavnom sličnu vrstu glazbe kakvu izvodi njihov tata. Petar priznaje kako mu je najveći kritičar najmlađi sin Noah za kojeg kaže da "najviše osjeća glazbu", dok Debora Marija svira klavir, obožava klasični balet, pleše u Hrvatskom narodnom kazalištu Split te u Mažoretkinjama grada Splita. Emanuel, Jona i Noah veliki su zaljubljenici u nogomet pa se u njihovoj kući - osim što se neprestano peru dresovi - gledaju sve nogometne utakmice, a s nestrpljenjem očekuju i skorašnje Svjetsko prvenstvo.
"Ne bih baš volio da se bave glazbom, ali ne bih ni sprječavao. Supruga i ja ništa ne forsiramo, samo se zabavljamo. Pomalo su svi talentirani za glazbu i sport, a dobri su i u školi. Svi su osnovnoškolci osim najstarijeg. Andrea i ja imamo slična uvjerenja kada je o odgoju riječ. Pokušavamo graditi zajedništvo i ljubav među njima od početka, ali i da budu dobri ljudi prema drugima. Najvažnije nam je prenijeti vjeru na našu djecu", objašnjava.
Prisjeća se kako je, kada je prije 24 godine upoznao suprugu - to bila ljubav na prvi pogled. Slučajno su se upoznali u jednom omiljenom splitskom kafiću i otkako su im se spojili pogledi, već su bili zaljubljeni. Vjenčali su se 26. kolovoza 2006. u katedrali sv. Petra u Splitu.
"Ne možemo jedno bez drugog. Čak kada se dogodi da smo odvojeni, stalno se čujemo, sve si moramo ispričati, poput male djece. Kada smo se upoznali i zaljubili, ubrzo smo krenuli u veliki zajednički put - život. Zajednička molitva i oprost temelj su našeg braka. Ove godine proslavit ćemo dvadeset godina braka koji se trudimo njegovati iako katkad bude izazovno. Rado pobjegnemo zajedno, makar na večeru ili u kino, a još nam je draže otići negdje na putovanje dva dana", govori Petar, koji je supruzi posvetio pjesmu "Samo jednom" jer je njihova "od početka do kraja".
Sjećanje na strica
Na sceni je gotovo tri desetljeća iako ga je šira publika prvi put imala prilike upoznati kao mladog debitanta na Zadarfestu 1997. godine s pjesmom "Žao mi je sad" kada je osvojio Prvu nagradu publike. Šest godina kasnije objavljuje svoj prvi studijski album "Ovih dana" koji donosi hitove "Otvoren prozor", "Prva i jedina", "Ovih dana" i "Rič po rič". Iako je nastupao i na Dori, kao i na brojnim festivalima, posebno se pamti njegov album iz 2013. godine na kojem je jedna od emotivnijih točaka njegove diskografije, duet "Istog smo roda" s legendarnim Oliverom Dragojevićem, Petrovim stricem.
"On je bio moj stric, baš onakav kakav treba biti. Volio sam ga i cijenio i beskrajno mi nedostaje. Danas imam njegove sinove i moja djeca njihovu djecu. Svi se volimo i cijenimo naše zajedničke trenutke druženja. Ponekad skupa otputujemo, možete samo zamisliti koliko nas ima i kako to bude veselo. No, Oliver je, osim člana obitelji kojeg sam volio, ipak bio institucija, nešto iznad svih nas. Pamtim njegove savjete i kritike, a svega što mi je govorio se i danas rado sjećam i držim do njih. Valjda sam rođen da volim glazbu i stvaram je, ali nikad nisam htio biti niti kopirati njega, iako je uvijek bio moj uzor i oslonac", govori Petar.
Premda ima brojne glazbene nagrade, publika je ona koja daje završni sud. Zato njegove pjesme mladenci često biraju za prvi svadbeni ples, a najdraže su im "Za sva vrimena", "Samo da si mi tu" i "Samo jednom".
"Zadovoljan sam svojom karijerom, ali perfekcionist sam pa uvijek vjerujem da može i bolje. Već desetljećima imam vjernu publiku koja me prati, a i ja sam vjeran njima jer moja se glazba nije puno mijenjala. Ostao sam dosljedan dalmatinskom pop rocku, mislim da mi to najbolje leži i da publika to od mene i očekuje", objašnjava. U svibnju će predstaviti novi album s desetak pjesama, a inspiraciju i dalje pronalazi u moru. More mu je vječna inspiracija. Jedva čeka sjesti u brod i otploviti, opušta ga ribolov, tada nestaje sav njegov stres.
"Baterije punim i na koncertima, sa svojim ljudima i publikom. Lijepa su i putovanja s djecom, samo to bude prilično dinamično i izazovno pa se vratimo napola živi - umorniji nego kada smo otišli. Ali obitelj mi je na prvome mjestu i nastojim da najmanje osjete moj posao. Najveći mi je gušt s njima pobjeći na brod", zaključuje Petar Dragojević.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....