"Uskrs je za nas centar naše vjere. U Velikom tjednu pripremamo tijelo i dušu za uskrsno bdjenje, a na sam blagdan imamo obiteljski ručak kada se svi okupljamo u obiteljskoj kući u Sevidu nedaleko od Splita. Kod nas se poštuje tradicija bojanja jaja, što je posebno zabavno najmlađima. Blagdanski stol nezamisliv je bez janjetine i kapulice, sira, pršuta, francuske salate, kuhane šunke, sirnice i kolača. Teško mi je to reći, ali najljepše uskrsne ručkove smo imali kod punice koja nas je, nažalost, napustila prošle godine, pa se moramo priviknuti na malo drugačije blagdane i život bez nje. Sada se oko blagdanskog stola uključimo svi, ja sam oduvijek bio zadužen za riblje specijalitete, a supruga voli pripremati mesna jela, čak i naša veća djeca vole spremati francusku salatu i pomoći oko ukrašavanja. Uoči Uskrsa nastojimo postiti od petka, a naš slatki ritual je da svake godine djeci sakrijemo košaru iznenađenja te je oni traže zagonetkama - govori splitski glazbenik Petar Dragojević (46), koji nas je ugostio u svojem splitskom domu. I premda blagdani uvijek donose posebnu radost i uzbuđenje, uz suprugu Andreu i njihovo šestero djece", četvorica su sinovi, David (17), Emanuel (15), Jona (13) i Noah (6), te dvije kćeri, Debora Marija (11) i sedmomjesečna Teresa - baš nikada ne nedostaje živosti, smijeha i topline obiteljskog zajedništva.

Dinamična svakodnevica

Kod njih je dinamično od jutra do mraka, u što smo se uvjerili na snimanju uskrsne naslovnice, no uz malo discipline svatko od njih zna za što je zadužen pa vojnički režim nije potrebno provoditi jer Petrova obitelj funkcionira poput malog orkestra. Najglasnija je zvijezda obitelji, najmlađa Teresa, koja je oduševljeno dočekala Glorijinu ekipu, a posebno ju je zanimalo škljocanje fotoaparata i poziranje. Ipak, Petar priznaje da, iako žive jedan običan život, svakodnevno ulaze u borbe s rasporedima, školom, kuhanjem i razvažanjem na izvanškolske aktivnosti. Priznaje ipak kako mu je danas lakše nego kada je prvi put postao otac, s 29 godina.

Petar i supruga Andrea s kćerima Debora Mariom i Teresom

NIKOLINA VUKOVIĆ STIPANIČEV CROPIX

"Zaista smo u početku oboje bili zbunjeni i šetali cijelu noć, promatrali djecu kako spavaju i dišu, a danas ni ne čujem kad se beba budi jer moja žena to vrlo stručno odrađuje. Oboje sudjelujemo u svemu, pa tako i u noćnim dizanjima po potrebi, pomažemo si međusobno, ali i djeca imaju svoje zadatke i poslove. Čak im nije teško Teresi promijeniti pelene i poigrati se malo s njom. Otkako nema Andreine majke, povremeno nam pomažu njene tete, ali dadilju nemamo i sve obavljamo sami", objašnjava Petar, koji je bio uz suprugu na svih šest poroda u splitskoj bolnici.

"Ovaj put bio je skroz drugačiji doživljaj nego prije. Iskustvo ipak čini svoje. Prve godine ničega nisam bio svjestan i s prvim djetetom rastao sam i ja sam. Sada sam neusporedivo opušten. Bogu hvala, svi porođaji su bili vrlo slični i uredni iako sam ja samo podrška i mogu govoriti o svojem doživljaju. Prisustvovao sam jer nisam želio propustiti takav događaj, dolazak svog djeteta, a i Andrei je uvijek bilo važno da sam tu. Volimo djecu, ona su dar života", objašnjava glazbenik.

Gdje je upoznao suprugu, u čemu je tajna njihovog dvadesetogodišnjeg braka, koju joj je pjesmu posvetio i kako odgajaju djecu čitajte u novom broju magazina Gloria.

GLORIA PRODUKCIJA