Vicko Bilandžić i Irina Čaban Bilandžić, koji su se upoznali u splitskom HNK, uskoro slave dvadeset godina ljubavi, otkrivaju koliko ih brine situacija u njezinoj domovini i što su sve u stanju napraviti sbog sina Andre kojem je nogomet na prvom mjestu.
Vicko Bilandžić (48) je simpatičan, duhovit, pristupačan i predan glumačkom pozivu, a posljednje dvije godine sjedi u "vrućoj" stolici intendanta splitskog HNK-a. Irina Čaban Bilandžić (41) vrsna je balerina, rođena u Odesi u Ukrajini, koja je u splitski nacionalni teatar stigla 2006., misleći da će ostati tek jednu ili dvije sezone. No, Split ju je osvojio - ne samo poslovno već i privatno. Danas je "fetiva" Splićanka koja je pod Marjanom pronašla ljubav i zasnovala obitelj.
Ovaj bračni par umjetnika sljedeće godine proslavit će dvadeset godina ljubavi. Upoznali su se, a gdje drugdje nego u kazalištu - kada ga je Irina očarala kao labudica Odette. Nije odmah pala na šarm simpatičnog glumca, ali Vickova upornost se isplatila. Danas su roditelji desetogodišnjeg Andre, dok Vicko iz prijašnje veze ima i 25-godišnjeg sina Brunu.
Kazalište je njihov drugi dom, mjesto gdje tijekom sezone provode više vremena nego u vlastitom stanu. No, iako zahtjevan, uspješno balansiraju između umjetničkih obaveza i obiteljskog života. ‘‘Logistički je to prilično izazovno. Kada si na sceni, ne znaš hoće li večera biti u devet ili jedanaest i hoće li je uopće biti. Ali kad oboje dijelimo istu strast prema kazalištu, ništa nije teško. Svakodnevno učimo o strpljenju i improvizaciji, a sve rješavamo dogovorom‘‘, kaže Irina, dok Vicko duhovito dodaje:
‘‘Ne da ne znaš hoće li biti večere, ponekad ne znaš ni gdje ni kada će biti ručak. Ali Andro je uvijek zbrinut. Meni je uvijek bilo važno da postoji mjesto na koje se vraćamo i osoba s kojom ga dijelimo.‘‘
A kako izgleda život dvoje zaposlenih umjetnika? ‘‘Iskreno, u našem odnosu je vrlo jasno tko je pravi umjetnik. Meni je čak pomalo neugodno što me se u istoj rečenici s Irinom tako oslovljava. Iza nje je briljantna karijera kojoj se ja još nisam ni približio. Možda, ako se jednom skoncentriram, krene mi pod stare dane, kao Morganu Freemanu‘‘, govori Vicko.
Iako bi ljeto trebalo donijeti predah, splitskim umjetnicima to rijetko biva slučaj. Već 14. srpnja počinje Splitsko ljeto, zbog čega za intendanta HNK-a nema odmora, barem ne do Velike Gospe, kada festival završava.
‘‘Uvijek mi je teško kad me pitaju: "Kada ćete na more?" Jer, kao i svake godine, do 15. kolovoza smo na Splitskom ljetu. Naš odmor počinje kad drugima završava. U ovom poslu ništa nije idealno, užitak stvaranja zahtijeva mnoga odricanja‘‘, priznaje Bilandžić.
U sklopu festivala, među šezdeset opernih, dramskih i baletnih izvedbi, najavljuje i dvije velike operne premijere: "Dioklecijana" Ive Tijardovića u režiji Ivana Lea Leme, pod ravnanjem Harija Zlodre, na Peristilu, te Shakespeareovu tragediju "Julije Cezar", u režiji albanskog redatelja Qëndrima Rijanija, koja će biti postavljena u novom scenskom prostoru kod Srebrnih vrata.
‘‘Ovo festivalsko izdanje otvara nova pitanja i prostore, doslovno i simbolično. Tema vođe i vođenja, u vremenu u kojem algoritmi sve češće upravljaju ljudima, a sve rjeđe vizije, čini mi se presudnom‘‘, ističe Bilandžić.
Ni Irina neće mirovati. Za Splitsko ljeto priprema baletne jednočinke "Chopinianu" i "Valpurginu noć", koje će zatvoriti festival na Benama, a nastupit će i u modernom duetu s kolegom Tamašom Daraiem u sklopu baletne gala večeri.
Nakon svega toga ovaj simpatičan i dalje zaljubljen par napokon planira odmor. Putovanja su im velika ljubav, no rijetko stignu onoliko koliko bi željeli. Nedavno su se vratili iz Barcelone, kamo su otputovali zbog svog sina Andre, koji je želio vidjeti Barcin stadion i kupiti dres. Roditelji su, kažu, bili samo pratnja.
‘‘Ide na dramsku, zanima ga gluma, čak je glumio i u "Tihoj noći" u HNK-u Split. Ali nogomet i treninzi su mu zasad puno važniji. Ako ga kazalište samo dotakne, dovoljno je‘‘, kaže Vicko, koji potajno sanja o barci od osam metara, kojom bi s obitelji mogao ploviti gdje god zaželi, daleko od gužve - slobodan i miran.
Irina pak u šali kaže kako će o tome još razgovarati. Ono oko čega se slažu jest kuhanje. Oboje su spretni za štednjakom. Vicko tvrdi da Irina briljira, osobito kada priprema ukrajinske specijalitete, a posebno je ponosan na njezinu dalmatinsku kuhinju.
‘‘Ja sam možda najbolji kad treba "spasiti" frižider, od ostataka i namirnica pred istekom složiti nešto konkretno. Kad se koncentriram, a ne kuham na autopilotu. A Irina radi čudo od boršča. I dalmatinska "spiza" joj ide bolje nego mnogima kojima je to tradicija. Moram pohvaliti i sina Brunu, vegan je, pa je i ta prehrana postala moj saveznik, osobito kad radim, osjećam se sito, a opet lagano‘‘, govori Vicko, a Irina potvrđuje suprugovu kulinarsku umješnost.
‘‘Sjajan je za kamin, gradele i peku. Svi uživamo kad on preuzme "kuhaču" jer to obično znači da slijedi veliki obiteljski ručak, a ja konačno mogu malo odmoriti.‘‘
Ipak, unatoč životnoj sreći, Irina ne može zanemariti trajnu brigu zbog situacije u Ukrajini. ‘‘Ne prođe dan a da ne mislim na obitelj i prijatelje. Iako su, nominalno, sigurni, to je rana koja ne zacjeljuje. Vicko me tu snažno podržava, a Split mi daje osjećaj doma i sigurnosti u toj neizvjesnosti.‘‘ Ljubav i sloga i dalje su temelj ove male obitelji, unatoč svim izazovima koje život i njihove zahtjevne profesije nose.
‘‘Da, ljubav je tu, snažna i mirna. Nisam baš jak u obljetnicama, sad ću vjerojatno čuti predavanje o dobrim muževima koji pamte datume‘‘, smije se Vicko, a njegova supruga bez ustručavanja potvrđuje: brižan je i pouzdan. Blago meni. Ali to s datumima... To stvarno više nije šarmantno. Iskreno, tu je granicu između zaboravnosti i nemara odavno prešao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....