Doc. dr. sc. Marko Šestan, dobitnik znanstvenog Oscara za projekt ‘Every smell you take‘, koji kombinira imunologiju i neuroznanost, govori o svom radu, obitelji i ljubavi prema životinjama
Još kao dječak znao je da će jednog dana postati veterinar, no nije ni slutio da će uz liječenje životinja ostvariti znanstvenu karijeru. Zagrepčanin Marko Šestan (37) dobitnik je "znanstvenog Oscara" - prestižnog projekta Europskog istraživačkog vijeća (ERC) - namijenjenog mladim znanstvenicima na početku samostalne karijere. Osvojio ga je za svoj projekt "Every smell you take", koji se temelji na pokusu ruskog fiziologa Ivana Pavlova.
"Otkrivši da psi počnu sliniti već na sam zvuk koji im najavljuje hranu, Pavlov je pokazao da se naš mozak može uvjetovati. Upravo to želimo iskoristiti u ovom projektu: istražiti kako osjet mirisa može pojačati imunosni odgovor", objašnjava Marko, koji sa svojim timom proučava kako mirisni podražaji mogu potaknuti bržu i snažniju reakciju organizma na infekciju ili cjepivo. Plan je, kaže, cijepiti dobrovoljce te ih zamoliti da spavaju u prisutnosti određenog mirisa. Prilikom docjepljivanja jedan dio ispitanika ponovno će biti izložen istome mirisu, dok kontrolna skupina neće.
"Naravno, riječ je o ugodnom mirisu, vjerojatno lavandi, odnosno eteričnom ulju lavande", dodaje Marko, čiji je cilj dokazati da mozak može povezati asocijaciju poput infekcije ili cijepljenja s mirisom i tako pri ponovnoj izloženosti pojačati imunosni odgovor.
Marko je 2018. doktorirao na Medicinskom fakultetu u Rijeci, a već tijekom doktorskog razdoblja osvojio je niz priznanja: Državnu nagradu za znanost u kategoriji znanstvenog otkrića, Nagradu Zaklade Sveučilišta u Rijeci za mlade znanstvenike te priznanje Medicinskog fakulteta za najboljeg mladog znanstvenika u području temeljnih medicinskih znanosti. Godinu kasnije dobio je prestižnu stipendiju Europske organizacije za molekularnu biologiju (EMBO) te proveo četiri godine na postdoktoratu u lisabonskom Centru Champalimaud.
"Predivno mi je bilo u Lisabonu, iako bi bez pandemije iskustvo bilo još ljepše. Upravo kad sam se snašao i počeo upoznavati ljude, sve se zatvorilo pa sam godinu i pol proveo kod kuće. Unatoč tome život u Portugalu ostao mi je u divnom sjećanju", prisjeća se Marko, dodajući kako je odrastao u zagrebačkoj četvrti Špansko, u obitelji koja se nije bavila znanošću. Njegova majka Ljerka je građevinski, a otac Ranko strojarski tehničar. Marko je pak želio spašavati divlje životinje u Africi, sprečavati kitolov u Australiji i biti veterinar bez granica, no znanost ga je privukla i zadržala.
"Znanost pruža slobodu koju ne nalazite u drugim profesijama. Prešao sam u posve drugu sferu, što u ambulanti nikada ne bih mogao, i nimalo ne žalim zbog toga", ističe Marko, koji je životinjama okružen u privatnom životu. U Rijeci živi s dvije mačke, u Zagrebu s tri mačke i dva psa, a u djetinjstvu je kao kućne ljubimce imao i kanadske vjeverice, ribice, kornjaču i patke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....