Završio je gimnaziju, a postao naš najmlađi chef s Michelinom: "Za to je trebala vjera u sebe te doza hrabrosti i ludosti"

Lagani aromatični carpaccio od brancina i cikle, ukusni Kobe beef i paški janjeći kotleti s graškom, ljutikom i majčinom dušicom te čokolada Louis XV, sladoled od foie grasa i desert od vanilije popis su vrhunskih zalogaja koje su stručnjaci iz čuvenog Michelina nabrojili kada su zagrebačkom restoranu ‘Dubravkin put‘ dodijelili prestižnu Michelinovu zvjezdicu i uvrstili ga u vodič za 2024. godinu.

Iza te priče stoji Tibor Valinčić (28), koji je u dobi od 26 godina zaslužio ovo vrijedno priznanje i time tada postao najmlađi chef s Michelinovom zvjezdicom. Upravo Tibora Valinčića gledamo kao jednog od članova žirija u showu ‘Igra chefova‘, u kojem s kolegama Stivenom Vunićem i Tonijem Bobanom vodi timove kuhara amatera.

„U pet godina u Boškincu naučio sam dobre osnove i disciplinu, a tadašnja ekipa u kuhinji uvijek je bila gladna znanja pa smo se međusobno poticali da budemo bolji. Taj put nije bio lak; bilo je to naporno, stresno razdoblje", prisjeća se Tibor

RTL

Govoreći o ovom televizijskom angažmanu, Tibor kaže da ga je kontaktirala produkcija, a nakon audicije nije imao visoka očekivanja. No, upoznavši zanimljive ljude, poželio je biti dio ove priče.

„Na setu se odlično zabavljamo. Ne bih rekao da je veći stres na snimanju nego u kuhinji”, započinje razgovor rođeni Bjelovarčanin, čiji je gastronomski put neuobičajen. Kaže da nije završio ugostiteljsku školu, već gimnaziju u Bjelovaru, za koji kaže da mu je pružio predivno i bezbrižno odrastanje u manjem gradu.

Stiven Vunić, Toni Boban i Tibor Valinčić u showu ‘Igra chefova‘

MAJA BOTA ŠTRBE/RTL

„U općoj gimnaziji uspio sam steći znanje koje mi danas u svakodnevnom životu sigurno puno pomaže. Tijekom školovanja upoznao sam prijatelje s kojima sam blizak i danas i s kojima sam postao osoba kakva sam sada”, prisjeća se mladi chef, čija ga je znatiželja i ljubav prema gastronomiji sa samo 16 godina odvela u poznati restoran ‘Boškinac‘ u Novalji na Pagu. Ondje je radio pet sezona i kroz strast, predan trud, pogreške i neprestano učenje (završio je jednogodišnji program na talijanskom institutu Intrecci) gradio svoj kuharski potpis.

„U tih pet godina u Boškincu definitivno sam naučio dobre osnove i disciplinu, a tadašnja ekipa u kuhinji uvijek je bila gladna znanja pa smo se međusobno poticali da budemo bolji. Taj put nije bio lak; bilo je to naporno, stresno razdoblje, ali bez toga ne bih bio ono što sam sada”, priznaje Tibor, koji je sa samo 24 godine postao chef u kultnom zagrebačkom restoranu ‘Dubravkin put‘, čija povijest započinje 1852. godine.

Kao chef kultnog zagrebačkog restorana ‘Dubravkin put‘ 2024. dobio je Michelinovu zvjezdicu i u tom trenutku postao najmlađi vlasnik prestižnog priznanja

RTL

„Za preuzimanje ‘Dubravkinog puta‘, priznajem, bili su potrebni hrabrost i vjera u sebe, ali i doza ludosti. Svakako je tu odluku olakšao tim s kojim radim, a svi zajedno zaslužni smo za Michelinovu zvjezdicu”, govori Valinčić, dodajući da su svi bili presretni kada su dobili najveće (neočekivano) priznanje u gastronomiji. Priznaje da ga nije lako zadržati, ali uz trud, kreativnost i strast vjeruje da će se ova fantastična priča nastaviti.

Otkrio je da nema djevojku, ali bi se dogledno vrijeme volio više posvetiti privatnom životu

MATEJ PAŠALIĆ

Otkrio nam je i kakav je chef: „Isti kakav sam i kao osoba – organiziran, pravedan i pošten. Sve što u životu radim, gledam da ostanem čovjek. To je sigurno bitan dio zašto imam podršku i poštovanje ljudi s kojima radim.” Govoreći o tome što ne podnosi u poslu, ističe ‘podmetanja noge‘ i situacije kada netko uzdiže sebe nauštrb drugih. Ispričao je i da nema puno slobodnog vremena (u djetinjstvu je trenirao rukomet i američki nogomet te vježbao u teretani), pa mu od hobija ostaje samo renovacija interijera u vikendici pokraj Bjelovara.

Za sebe kaže da je pošten chef, a u poslu ne podnosi ‘podmetanja noge‘ i situacije kada netko uzdiže sebe na uštrb drugih

MATEJ PAŠALIĆ

„Oduvijek volim rad rukama; za manje radove isključim mozak i fizički ih obavim”, kaže Tibor, priznajući da kada odlazi u restoran, teško uspijeva isključiti profesionalnu stranu pa katkad kritički promatra neka jela, pogotovo ako se radi o objektu visoke kategorije. Od omiljenih jela izdvaja domaću hranu ‘pripremljenu sa srcem i emocijom‘, dok nikada ne bi jeo mozak i pileće nogice. Na pitanje o ljubavnom životu otkriva da nema djevojku i dodaje kako se u dogledno vrijeme želi više posvetiti privatnom životu, sramežljivo otkrivajući jednu želju: „Volio bih malo usporiti ritam života. U planu je i otvaranje restorana, ali zasad je to još u povojima.”