Desetljećima je američki glumac pio, drogirao se, donosio ishitrene i pogrešne odluke o privatnom životu, zapostavljao žene i djecu - i tek nedavno, u knjizi "Karen: A Brother Remembers", razjasnio da je sve to bilo posljedica neopisive boli koju je osjećao nakon brutalnog ubojstva svoje obožavane sestre.
Život je težak, ali valjda takav i treba biti, kaže američki glumac Kelsey Grammer (70), najpoznatiji po ulozi psihijatra dr. Frasiera Cranea. Tog je uštogljenog, inteligentnog i neizmjerno smiješnog lika glumio u čak dvije dugovječne televizijske serije, u "Kafiću uzdravlje" i u "Frasieru", i za njega osvojio, između ostaloga, šest televizijskih nagrada Emmy, dva Zlatna globusa te dobio zvijezdu na holivudskom Šetalištu slavnih.
No, iako je slavu i bogatstvo stekao nasmijavajući gledatelje, život mu je prožet tragedijama, o čemu piše i u nedavno objavljenoj knjizi "Karen: A Brother Remembers": posvetio ju je svojoj dvije godine mlađoj sestri, koja je bila silovana i ubijena dva tjedna prije 19. rođendana. I nije to jedina tragedija koja ga je zadesila i obilježila veliki dio njegova života.
Kelsey Grammer rođen je 21. veljače 1955. na karipskom otoku St. Thomas, dijelu Američkih Djevičanskih otoka. Majka Sally Grammer bila je plesačica, a otac Frank Allen Grammer Jr. glazbenik, vlasnik i urednik lokalnih novina Virgin Islands View te kafića Greer‘s Place. Kelsey se njega gotovo i ne sjeća jer je ovaj napustio obitelj nedugo nakon Kareninog rođenja.
Djetinjstvo obilježeno tragedijama
"Sve skupa sam s njim proveo jedva nekoliko mjeseci. Kao dijete sam se dugo zavaravao, misleći da je otac otišao na drugi posao, i da će se jednog dana vratiti. Trebalo mi je puno vremena da prihvatim istinu: majka, sestra i ja nismo mu ništa značili, štoviše, samo smo mu smetali. Napustio nas je i zaboravio na nas, ponovno se oženio i dobio drugu djecu", otkrio je Grammer u jednom intervjuu.
Nakon razvoda Sally Grammer je s djecom otišla roditeljima, Kelseyjevoj baki i djedu u New Jersey. Neko su vrijeme tamo živjeli, a onda se preselili u Floridu, u gradić Pompano Beach, u okruženje koje je Kelseyju bilo puno bliže od hladnog New Jerseyja. "Bio sam pravi dečko s Kariba, zaljubljen u more, plažu, plivanje... I danas najviše volim na odmor otići na karipske otoke, najčešće na Bahame ili na Bermudu", kaže Grammer.
No, djetinjstvo mu nije bilo nimalo bezbrižno. Kad mu je bilo 13 godina, saznao je da je njegov otac na St. Thomasu ubijen tijekom rasnih nemira koji su izbili nakon ubojstva Martina Luthera Kinga, vođe za građanska prava crnačkog stanovništva u Sjedinjenim Američkim Državama. Samo godinu poslije izgubio je još jednu, njemu puno važniju osobu. Djed Gordon umro je od raka, "a vjerojatno i od alkohola", kako je Kelsey poslije rekao.
"Djed je bio najvažnija osoba u mom životu. Posljednje mjesece života skrivao je od mene da je teško bolestan, no imao sam osjećaj kao da više nema strpljenja sa mnom, kao da ga živcira sve što učinim. Mislio sam da je to moja krivnja i da nešto nije u redu sa mnom", dodao je.
Zapravo je pravo čudo kako je, bez obzira na obiteljske nedaće, u srednjoj školi u obližnjem Fort Lauderdaleu redovito dobivao dobre ocjene i briljirao u školskoj glumačkoj družini, u kojoj je bio toliko dobar da je dobio stipendiju za prestižnu školu Julliard u New Yorku. Na njoj je od 1973. studirao glumu i išlo mu je odlično sve do 1975., kada se desilo nešto što mu je potpuno promijenilo život. Tijekom ljetnih praznika došao je kući u Pompano Beach u posjet mami i baki, a Karen, s kojom je bio jako blizak, otišla je u Colorado Springs da bi bila s dečkom. Tamo se privremeno zaposlila u restoranu Red Lobster, ali se s Kelseyjem dogovarala da i ona dođe kući kako bi neko vrijeme bili zajedno. Zadnji put su se telefonom čuli 30. lipnja, kad mu je rekla da će doći nakon 4. srpnja, no kako se poslije više nije javljala, zabrinuo se da joj se nešto nije dogodilo pa je obavijestio policiju. Nekoliko dana kasnije, 8. srpnja, na vrata su mu pokucala dva detektiva i rekla mu da je u Colorado Springsu pronađeno tijelo mlade žene koja po opisu nalikuje njegovoj sestri. Sutradan je odletio tamo i njegove najcrnje slutnje su se ostvarile. Ubijena djevojka bila je njegova Karen.
Na policiji je saznao da je život izgubila dan nakon što su razgovarali. Te iste večeri, oko 11 sati, otišla je u Red Lobster da bi se našla s prijateljem kojem je tada završavala smjena. Dok ga je čekala, pred restoran su došla tri muškarca s namjerom da ga opljačkaju: Freddie Glenn, civil zaposlen u obližnjoj vojarni Fort Carson, vojnik Michael Corbetts i jedan njihov poznanik. Kad su ugledali Karen, uplašili su se da bi ih mogla prijaviti policiji, pa su je prisilili da uđe u njihov automobil. Glenn je ostao s njom, a druga dvojica su krenula u pljačku, ali su se predomislili, pa se su vratili i odveli je u stan koji su iznajmili za provode. Tamo su je satima bestijalno silovali, a onda joj rekli da će je vratiti kući. No, umjesto toga su joj stavili vreću na glavu, odvezli je u polupusto naselje kamp prikolica gdje joj je Glenn, koji je po vlastitom priznanju tada bio pod utjecajem LSD-a, zadao 42 uboda nožem. Ostavili su je tamo, a ona je posljednjim atomima snage dopuzala do jedne prikolice i zvala u pomoć, no dok je hitna pomoć stigla, već je bila mrtva.
"Ne mogu ni zamisliti njenu borbu za život. Imala je rane i na rukama jer se očito pokušavala obraniti. Ni dana ne mogu vjerovati da joj čovjek do čije je prikolice uspjela doći nije pomogao nego je samo pozvao policiju", rekao je Grammer. Trojica zlikovaca brzo su pronađena, pa se otkrilo da su počinili još brutalnih djela. Njihova je žrtva bio kuhar Daniel Van Lone, kojeg su kidnapirali s namjerom da ga opljačkaju, no kako su kod njega našli samo 50 centi, pucali su mu u glavu; osam dana kasnije Corbett je bajonetom ubio kolegu, vojnika Winfredda Proffitta, "samo da vidi kako je to probosti nekoga". Corbett je poslije umro u zatvoru, podaci o trećem zlikovcu su se zagubili, a za Glenna, koji izdržava tri doživotne kazne, zna se da je još iza rešetaka, a svaka žalba za pomilovanje mu je odbačena.
"Možda se sada kaje zbog onoga što je učinio, ali to ga ne opravdava. Ne mislim da je zaslužio biti na slobodi", objasnio je Grammer, koji je dugo godina nakon te tragedije osjećao tako snažnu bol da je bio bez nade da će ikada moći normalno živjeti. Prestao je dolaziti na predavanja, pa su ga izbacili iz Julliarda, tražio je zaborav u drogi i alkoholu, i to u ogromnim količinama.
Borba s ovisnostima i nesreća u ljubavi
"Jednostavno sam se predao očaju. Nisam imao volje za život", napisao je u novoj knjizi koja mu je, kaže, pomogla da se emocionalno suoči s tugom koju još uvijek nosi u sebi. Nije tu, doduše, bio kraj njegovim tragedijama. Pet godina nakon Karenine pogibije, dva njegova polubrata stradala su u nesreći tijekom ronjenja. Ipak, u to se doba počeo vraćati glumi. Dobivao je male uloge u provincijskim kazlištima i polako gradio reputaciju.
"Posao je za mene bila jedina oaza normalnosti u kojoj sam mogao funkcionirati. U svemu ostalome stalno donosim krive odluke", priznao je jednom prilikom. Jedna od "krivih odluka" bio je i prvi brak, s plesačicom Doreen Alderman. Za nju se oženio 1982., dogodine su dobili kćer Spencer, no u to vrijeme, priznaje i sam, jednostavno se nije mogao smiriti i preuzeti odgovornost da bude dobar muž i otac.
Nije mu pomoglo ni to što je sve uspješnije gradio karijeru. Dobio je, na primjer, angažman na Broadwayju, između ostaloga i u "Othellu", glumio sa zvijezdama kao što su James Earl Jones i njegov stari prijatelj s Julliarda, Mandy Patinkin. Upravo mu je on pomogao da dobije posao koji mu je obilježio život.
Patinkin je nakon audicije za ulogu u televizijskoj seriji "Kafić uzdravlje", koju nije dobio, ostao razgovarati s producentima i kad je čuo da traže nekoga za lik uštogljenog, ali smiješnog psihijatra, predložio im je Grammera.
Lik dr. Frasiera Cranea se te 1984. trebao pojaviti u samo šest epizoda, ali se publici, a i kritičarima, toliko svidio da je Grammer postao stalni član glumačkog ansambla i ostao u njemu do 1993., kada se serija prestala snimati. Naravno, sa slavom je došlo i puno više novca nego što ga je ikad prije imao, no u njegovom slučaju to je bio dvosjekli mač. S njim je mogao kupiti još više kokaina i alkohola, voziti se u skupojenim sportskim jurilicama, ludovati koliko god je mogao - što nije prolazilo bez posljedica. Nekoliko je puta bio uhvaćen u vožnji toliko drogiran da je jedva govorio, jednom je proveo nekoliko tjedana u zatvoru jer je prekršio uvjetnu kaznu, opet zbog istog prekršaja.
"Nisam mogao živjeti bez droge, a ni alkohola. Za mene je to bio jedini način da barem malo potisnem bol zbog gubitka sestre. Jedino sam na poslu funkcionirao. Nikada nisam zakasnio, zaboravio na tekst niti nešto zabrljao", ispričao je glumac.
Ipak, nije ni na poslu sve prošlo bez trzavica. Njegove kolege su mu htjele pomoći, no on to nije prihvatio. Tako se posvadio s glavnim glumcem Tedom Dansonom da nekoliko godina nisu razgovarali izvan seta serije.
U to doba je brak s Doreen bio već odavno gotov, išao je iz veze u vezu, 1992. dobio kćer Greer s frizerkom Barrie Buckner, a onda se, kao da je poput svog oca zaboravio na njih, nekoliko mjeseci kasnije drugi put oženio, za plesačicu Leigh-Anne Csuhany. Ona je bila jednako emocionalno nestabilna poput njega pa je niti godinu dana nakon vjenčanja, dok je bila tri mjeseca trudna, podnio zahtjev za poništenje braka: tvrdio je da je nasilna i da je u njega uperila pištolj, prijeteći da će ga ubiti. Zbog svih tih svađa Leigh-Anne je imala spontani pobačaj, a bez djeteta koje bi ih možda povezalo, pristala je na njegov zahtjev.
Već sljedeće godine, 1994., Kelsey Grammer je zamalo opet uletio u brak. U baru u New Yorku upoznao je Tammi Baliszewski. Iste godine je s njom pozirao za naslovnicu magazina People, u kojem je pričao o svojoj borbi s valjda svim ovisnostima poznatima čovjeku - i najavio skore zaruke.
Četvrta sreća
Ne zna se zašto do toga nije došlo, no ako mu na ljubavnom planu nije išlo dobro, na profesionalnom nije mogao bolje poželjeti. Iste godine kada se "Kafić uzdravlje" prestao prikazivati, Grammer je počeo snimati novu seriju "Frasier" u kojoj je ovaj put njegov psihijatar bio glavni lik, i to je radio toliko uspješno da se održala punih 11 sezona. Naravno, uz takvu popularnost išli su sve veći honorari, pa je, primjerice, 2001. dobivao 700.000 dolara po epizodi i neko vrijeme bio najbolje plaćeni televizijski glumac na svijetu.
No, privatno se nije promijenio. I dalje je pio, ludovao, ulazio u nove veze i zapravo je pravo čudo što je, uz naporna snimanja televizijske serije, nalazio vremena i energije da glumi u filmovima, na primjer u "Luđacima u podmornici" 1996., "Eksperimentu" 1998. i "Pravom Howardu Spitzu" iste godine, poslije i u stripovskoj filmskoj franšizi "X-Men", komediji "Hank", pa čak i u mjuziklu "Božićna priča" 2004. Uz to je posuđivao svoj glas u dugometražnim animiranim filmovima, kao i u popularnim "Simpsonima" u kojima je dobio lik Sideshow Boba.
Sredinom devedesetih, upoznao ženu koja će mu postati supruga, reality zvijezdu i bivšu Playboyjevu djevojku Camille Donatacci. "Čini se da je to bilo tijekom jedne od mojih previše rijetkih trezvenih faza. Ni meni nije jasno što se to dogodilo da sam bio trijezan i normalan. U svakom slučaju, zaljubio sam se u nju kao dječarac", rekao je poslije.
Ne zna se je li to zbog nje ili je napokon shvatio da ne može živjeti kao do tada, no 1996., nakon još jednog uhićenja zbog vožnje u pijanom stanju Kelsey Grammer je odlučio da će se promijeniti. Otišao je na kliniku Betty Ford, podvrgnuo se terapiji i redovito dolazio na sastanke Anonimnih alkoholičara. Proces nije bio lagan, ali je on bio ustrajan i temeljit te tvrdi da se tada izliječio od ovisnosti i pronašao način da se i bez opijata i pića nosi sa životnim tragedijama.
A onda se ponovno oženio 1997., za Camille, i u tom braku dobio kćer Mason 2001. i sina Judea 2004., koje je rodila surogat majka. Bračna idila trajala je gotovo deset godina, a onda su počele trzavice, kasnije i sve burnije svađe, koje su najteže podnosila djeca, osobito Mason.
Grammer je napustio i ovu suprugu, razvod je priveden kraju 2011., no već prije toga Kelsey Grammer je uletio u novu ljubavnu vezu koja je započela u avionu, na letu za London. U njemu je 56-godišnji glumac upoznao više od dva desetljeća mlađu stjuardesu Kayte Walsh, kćerku engleskog nogometaša Alana Walsha, s kojom se vjenčao 2011. u njujorškom hotelu Plaza.
Prvi put u svom životu, Grammer je, što i sam priznaje, u tom braku bio pravi otac svojoj djeci - a dobio ih je troje: kćer Faith 2012. i sinove Kelseyja Gabriela Eliasa rođenog 2014. i Audena Jamesa koji je na svijet došao dvije godine kasnije. "Uz Kayte sam se smirio, uživam u braku i igranju s djecom. Vjerojatno sam zbog toga više prisutan i u životima svoje druge djece. Imam utisak kao da sam sad prisniji s njima. I naravno, s unukom Emmettom, sinom svoje najstarije kćeri. Satima s njim slažem puzzle i najsretniji sam kad ga njegova mama dovede meni da ga pričuvam", dodaje.
To što se smirio u privatnom životu ne znači doduše da je isto tako smiren i u karijeri. Ponekad se šali da mu nije lako s troje male djece, ali i dalje nalazi vremena za nove glumačke izazove, pa su samo sljedeće godine najavljene premijere četiri filma u kojima se pojavljuje kao glumac, a među njima je i novi nastavak filmskog serijala "Osvetnici" pod nazivom "Sudnji dan", krimić "Edge Of Justice", komedija "Lars Shrike Walks The Night" te "Neighborhood Watch" o tinejdžerima koji se bore protiv rasista kad se ovi pojave u njihovom susjedstvu. Nije loše za jednog sedamdesetogodišnjaka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....