Splitski redatelj i scenarist Ante Marin, čija je debitantska crnohumorna drama otvorila Pulski filmski festival, otkriva kako je doživio premijeru, što planira dalje i kako mu u radu pomaže iskustvo izviđača.
Prve večeri 72. Pulskog filmskog festivala zapuhao je jugo - ali na platnu, u prepunoj Areni. Čast da otvori najstariji i najprestižniji domaći festival sedme umjetnosti pripala je crnohumornoj drami “Južina”, debitantskom uratku splitskog redatelja Ante Marina (40). On je ujedno i scenarist filma, koji govori o osebujnim stanarima oronule četverokatnice tijekom vremenskog fenomena poznatog i kao “stanje uma” - jer taj vjetar uzrokuje umor, nervozu i potištenost. Tako se, međutim, nakon premijere Ante nije osjećao, štoviše, imao je mnogo razloga za zadovoljstvo.
"Treme i pritiska nije bilo, samo uzbuđenje, jer napokon možemo publici pokazati što smo joj pripremili. Otvaranje je bilo neponovljiv doživljaj, pamtit ćemo ga cijeli život. Gledati film u rimskoj Areni zajedno s gotovo 4000 ljudi, koji su svaku minutu pratili sa zanimanjem, smijali se, bili napeti i tužni, najveća je nagrada za naš trud i rad. Od prve sekunde su bili s nama “u filmu”, to se osjetilo i hvala im neizmjerno na tome. Došli smo iz Splita u velikom broju, dobar dio prvi put na Pulskom filmskom festivalu. Bili smo kao mala školska ekskurzija. Pojma nismo imali da nas čeka doživljaj života. Još jednom hvala Pula film festivalu što su nam ga omogućili", govori redatelj, koji nakon premijere nije imao vremena za odmor. “Južina” je, naime, “zapuhala” u Rijeci, Splitu, Dubrovniku i Zagrebu pa je film dosad pogledalo više od 5000 ljudi. Kinodistribucija je krenula 17. srpnja, nakon zatvaranja Pule, a moći će se pogledati u CineStaru i u kinu Mediteran, uz gostujuće projekcije po cijeloj Hrvatskoj. Anti je lijepo vidjeti da publika čeka pogledati nešto naše, umjesto nekog holivudskog spektakla.
"Gledat ću i ja “Supermana” i “Nemoguću misiju”, samo se nadam da će naša publika ipak "Južini" dati prednost, ističe Ante, dodajući kako je od prve verzije scenarija do prve klape prošlo tri godine. Snimanje je trajalo samo sedamnaest dana, ali su uspjeli zahvaljujući odličnoj organizaciji vođe snimanja Filipa Herakovića, brzoj i efikasnoj ekipi direktora fotografije Krešimira Štuline te ostalih sektora. I scenografkinja Latica Zajmović je sa svojom ekipom odradila sjajan posao: zapušteni splitski hostel u kojem je bio golubinjak pretvorila je u autentičnu stambenu zgradu. Snimalo se u drugom mjesecu prošle godine, no umjesto kiše koja im je trebala, dobili su najsunčaniju veljaču.
"Atmosfera na snimanju bila je odlična, kao i marmelada gospođe Anke iz filma. Svi iz ekipe su hvalili obiteljsku i opuštenu, ali vrlo radišnu atmosferu. Šarolika ekipa iz Splita i okolice, Zagreba, Rijeke i Pule sastavljena je kombiniranjem iskusnih s debitantima. Film je dobio raznolike komentare, generalno pozitivne, no svi se slažu u jednom - glumačka postava je od prvog do zadnjeg, od najstarijeg do najmlađeg, odradila vrhunski posao. Neizmjerno sam ponosan na njih, pogotovo ovu, kako bi Stojan Matavulj rekao, mlađariju. Uz njega je bila i glumačka legenda Snježana Sinovčić-Šiškov, sjajni kazalištarci Andrea Mladinić i Mijo Jurišić te TV zvijezda Mijo Kevo, koji je zablistao u vrlo mračnoj, za njega neobičnoj, ulozi. Treba im pridružiti genijalca Donata Zeku i kameleonku Katarinu Romac, koji su mlada, a već poprilično iskusna splitska glumačka imena. Dodali smo im niz imena koja ćete sve više viđati - Niku Petrović, Slavenu Verić i Petru Krolo, koji su oduševili kritičare u Puli, a Zdravko Vukelić, Franko Jakovčević i Paško Vukasović postali su instant miljenici publike. Pojačanja iz Srbije Đole Marković i Ana Franić toliko su dobri da se ni ne primijeti da nisu iz Dalmacije. Mali Marin, Kate i Luci, naši glumačka dica, odlično su se snašli i odglumili uz starije kolege. Za čarobnog Stipu Jelasku jednostavno nemam riječi", govori Ante Marin, hvaleći i producenta Bojana Kanjera, kostimografkinju Goranku Krpan, majstoricu maske Vesnu Matulić te, za njega ključnu suradnicu, skriptericu Marinu Barac. Ante se primarno bavi scenaristikom, a među njegovim profesionalnim interesima su filmovi mozaične strukture.
"Ima li boljeg mozaika od jednog portuna i boljeg mjesta u koje bih ga smjestio od Splita? Filmovi mozaične strukture znaju biti zeznuti i lako se zapetljati - vidi se to i u “Južini”. Pokušali smo napraviti film koji je višeslojan i koji na svako novo gledanje otkriva nešto novo", kaže Ante, koji je odrastao u splitskoj četvrti Skalice. Otac je radio u brodogradilištu, majka u knjigovodstvu Hrvatske pošte (sada su oboje u mirovini), a podržavali su ga u svakoj odluci - uz uvjet da bude ustrajan i da završi ono čega se prihvati.
"Ponosni su na mene i moj rad. Otac još samo čeka da osvanem u križaljci, pa da službeno budem uspješan", govori Ante i dodaje kako su njegova prva ljubav bile knjige, a krajem osnovne škole ga je počeo privlačiti film. Na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti diplomirao je dramaturgiju, snimao kratke filmove, a svoj stil rada opisuje kao izviđački. Odmalena je i bio član Skautskog kluba Split - što mu pomaže u režiji.
"Izviđači nisu samo čvorovi i marame, nego izrazito kompleksan i koristan oblik izvaninstitucionalnog odgoja kroz koji djeca uče o timskom radu, odgovornosti, samostalnosti, radu u grupi, organizaciji i još jako puno stvari ključnih za razvoj. Velik dio svog izviđačkog puta proveo sam radeći i kao voditelj s djecom i mladima, pa mi ovo dođe kao logičan nastavak. Samo što sad, umjesto malog Karla, u patroli imam Stojana Matavulja. A što se pritiska tiče, nakon što prenoćiš u šumi gdje ima medvjeda i divljih svinja, ovi klasični pritisci u civilizaciji budu dosta lakši", kaže Ante, koji kao redateljske uzore ističe Igora Jelinovića, Filipa Herakovića i Damira Čučića, a scenarističke Anitu Čeko, Dariju Stilin, Višnu Mamić, Ozrena Maroda i Ivanu Vuković. Volio bi se okušati u svom žanrovima pa pokušava pisati što više, smatrajući da je to jedini način da se brusi scenaristički zanat. Sada razvija komediju iz Dalmatinske zagore “Made in Hrvatska”, povijesni film o sestrama Baković i krimić “Čekajući Amerikanca”. U pripremi je i otočka komedija “Bilo jednom u Dalmaciji”, prezentirana u sklopu natječaja Scenarij kinohita festivala u Puli, gdje je Antin mentor bio Vinko Brešan. S Damirom Čučićem pak radi na antiratnom filmu “U svemiru, na ivici svijeta”. U slobodno vrijeme uživa u prirodi, gdje kampira s prijateljima, a i dalje je aktivan izviđački volonter.
"Nažalost, ove godine zbog obaveza oko “Južine” ne mogu na logorovanje s djecom. Nadam se da razumiju. E da, ako ne pozdravim patrolu Feniks, cure mi neće oprostiti. Pozdrav od Malina!", poručuje Ante Marin, koji na pitanje kako se on osjeća kad zapuše jugo odgovara: “Ajme.”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....