Bila je to večer u kojoj je Danijela pjevajući svoje najveće hitove za osamdesetak probranih uzvanika koji cijene vrhunska vina, sjajnu hranu i dobru glazbu. Na video wallu su se izmjenjivale nikad viđene fotografije iz raznih faza njezina i Tomaževa života - pa tako i jedna na kojoj su njih dvoje u šest ujutro nakon cjelonoćnog razgovora - a Tomaž Kavčič se potrudio da sve prate i maštoviti sljedovi koji su uključivali paštetu od bakalara, juhu iz epruvete, dimljene školjke, ribu prekrivenu listom blitve, njoke s bijelim tartufima poslužene u staklenkama, kao i sladoled od limuna sa želeom od Tomaževog gina i tonika Dialogue. Bila je to prilika i da Danijela najavi svoj skorašnji koncert u Cankarjevom domu u Ljubljani.
- Tomaž je u svemu uvijek bio ispred svog vremena - otkriva Danijela. - Kod njega sam prvi puta probala slow food jela poput jote u kruhu ili juhe od kave, a tijekom godina na mene je prenio i svoju ljubav prema vinima. Petar i on su vrsni poznavatelji hrane, Tomaževa supruga Flavija puna je dobrih ideja u tom smislu pa kad god negdje putujemo, uvijek je to vezano uz hranu i restorane. I uvijek moraju biti zadovoljena četiri kriterija: posjet jednom restoranu s Michelinovom zvjezdicom, najboljem talijanskom i japanskom restoranu, te najboljoj pizzeriji. Ali i nakon najekstravagantnije večere, poput one u kojom smo uživali u Fat Ducku u Londonu, njih dvojica još imaju želje, snage i mjesta za dobar kebab.
Flavia Furios Kavčič i prijateljica, blogerica Chiara Marchi
Danijela pamti i jednu vožnju taksijem u Londonu. Bila je to pomalo "nategnuta" situacija, jer je njezin partner Petar Grašo stalno spominjao kako mu je velika želja da odu u Nobu, ali da se boji kako neće moći dobiti rezervaciju. Ona je pak htjela u restoran koji je vodio njezin prijatelj iz mladosti.
- Bilo je to prije mnogo godina i tada nisam ni znala što je Nobu - priznaje Danijela .- Petar je rogoborio da gdje je to i što je to pa sam mu na kraju dala na telefon mog prijatelja Roberta da mu kaže adresu i objasni kako doći. Kad je prekinuo razgovor, pitao me šalim li se i je li negdje uključena skrivena kamera. Naime, moj prijatelj iz mladosti tada je bio voditelj restorana Nobu. Ostatak večeri bila sam, dakako, velika faca, jer sam svom dečku osigurala ono što je smatrao nemogućom misijom.
