U kojem biste svom kvizu najradije sudjelovali?
Da budem iskren nisam baš prototip natjecatelja i zato im se pomalo i divim. Mnoge sam kroz svoje projekte upoznao, ali nikada se nisam vidio u njihovoj ulozi. Natjecatelji u kvizovima su posebna sorta. I kad ne znaju lako se izvuku. Znaju izazvati sreću ili kako god to oni zovu. Jedno je sigurno…oni koji u game show dođu kako bi popravili svoj račun ili platili režije ne osvajaju velike iznose. Oni koji su se došli igrati, ono odlaze kao pobjednici. Evo otkriti ću vam jednu malu tajnu iz Šifre…Mi se trenutno nalazimo usred produkcije druge sezone. Već je četvero natjecatelja došlo do zadatka od 500.000,00 kn…to zaslužuje respekt. Je li netko od njih uzeo trenutno najveći iznos to ćete se morati sami uvjeriti (smijeh).
Vjerujete li da biste daleko dogurali kao natjecatelj?
Mislim da bih u Šifri došao nekako do čitanja pitanja trećeg kruga. Tu bi morao potražiti sreću da me dopadnu uvjetno rečeno “moja” pitanja i onda je kao i kod svakog natjecatelja sve moguće. Međutim, ništa se ne može mjeriti s osjećajem adrenalina kada preko puta mene kao voditelja sjedne znalac za kojeg znate da može ići do kraja. To je trenutak za koji se u televizijskom smislu riječi…živi. Jednako je bolno kada taj put ne završi s osvajanjem najvećeg dobitka. To me je još fasciniralo kod natjecatelja u Izazovu. Zato smo i osmislili klub 100.000,00. To je bio klub rezerviran samo za one koji su osvojili minimalno 100.000,00 i morali stati jer smo ih na tom iznosu ograničili. To je baš bilo posebno. Otvorili smo i među natjecateljima neku ekskluzivnu liniju kako bi se razlikovali u toj igri na one koji su uzimali nešto, pobjeđivali u više, ali i bili nositelji titule kluba 100.000,00…vjerujte tada je to bila ozbiljna lova, a još veći prestiž među natjecateljima.
U Šifri trenutno tražimo pobjednika koji odnosi 500.000,00 a do tad ostaju oni, njih 6 (dvojica u prvoj sezoni i njih za sad četvero u drugoj) koji su došli do 125.000,00, otvorili polumilijunski zadatak i odustali. Oni trenutno čine razliku naspram ostalih.
Koje je najzanimljivije iskustvo s natjecateljima koje ste doživjeli?
Kroz Upitnik sam upoznao mnoge, a da im nikada nisam vidio lice. Kroz Diplomca i Izazov sam upoznao kvizašku elitu uživo, a sad kroz Šifru uvijek me iznenade oni kojima je ovo prvi nastup ili nisu toliko često bili po games how formatima. Oni su neopterećeni i među njima se možda lako krije neko tko će otići do kraja i uzeti najveći iznos. Ono što je nekako jedinstveno u Šifri je emocija koju je skoro svaki natjecatelj ostavio u trenutku kada mu rasplićemo šifru na hot spotu. Taj kadar ne laže i tu smo napokon uspjeli dobiti ono u čemu su svi game show formati, pogotovo na zapadu, jedinstveni. Emocija!Ljudi se iskreno smiju raduju i iskreno im je žao kada gube. Na tome je televizija kakvu danas poznamo izgradila image. Na iskrenoj emociji.
VJEČNI ROMANTIK
Iza sebe imate dvije rastave braka. Vjerujete li u ljubav?
Da. Nadam se da će tako ostati do kraja. Mnoge će se razviti i otići u različitim smjerovima. Nikada nisam htio miješati ljubav prema djeci ili obitelji s onom prema partneru. To su po meni dva odvojena skupa i svatko tko vas tjera da ih mjerite, miješate ili uspoređujte, griješi. Neke ljubavi ćemo stvoriti, a na neke ćemo naići. Nije nužno da jedna ugrozi drugu. I za jednu i za drugu ima mjesta ako tako odlučite. Kada danas razgovaram sa svojom djecom o pojmu ljubavi nekako im ga predstavljam kao poseban osjećaj iako znam da će i sami osjetiti njegovu bolnu, ali i onu ljepšu stranu.
U kakvom ste odnosu s bivšim suprugama, Ivanom Silom i Natašom Janjić? S Ivanom imate troje djece...
Ivana i ja smo s godinama nekako naučili živjeti s nekom novom realnošću i vrlo zrelo smo napravili korak dalje. Čini mi se da Noa, Toma i Jakov to prepoznaju. Podredili smo naš odnos, kao bivših supružnika, jednoj većoj ideji od nas samih…njima. Noi, Tomi i Jakovu. S Natašom nisam u kontaktu.
Kakva je Noa, a kakvi su dječaci Toma i Jakov, kako biste ih opisali?
Za svakog od njih je nevjerojatno kako se priroda poigra da uvidite toliko slične , a tako različite ljude. Mogli biste ih u svakoj prilici izdvojiti iz grupe i reći vi ste braća i sestra, a opet čini mi se da će njih troje završiti u potpuno različitim životnim smjerovima i nekim nadam se, samo njihovim sretnim i zadovoljnim životima.
Kakav je Vaš odnos s njima?
Kao roditelj dat ću sve od sebe kako im ne bi stajao na putu sa svojim frustracijama i kompleksima ili mojim neispunjenim snovima. Želim si zdrav razum da im se ne miješam u život i da ću im biti potpuna podrška u onome što će htjeti ili istraživati koliko god budem mogao. Nadam se da će svatko od njih kreirati svoj život svojstven njima i njihovim potrebama i ambicijama. Na tom putu probat ću utjecati na njih da ne ugrožavaju druge nego da svojom ulogom olakšaju ili poboljšaju živote u svojoj okolini, ali isto tako da sebe i svoje potrebe nikad ne zanemare. Dosta je bilo revolucija koje jedu svoju djecu. Samo da ne budu broj u nizu onih koji popunjavaju neke loše baze statističkih podataka, ali za to smo kao svi i ako društvo i kao roditelji itekako odgovorni. Trenutno mi se čini da smo ne znam koja generacija u nizu koja nije ništa napravila za one koji dolaze. Ostavljamo im iste probleme koje smo i sami naslijedili. Toliki je utjecaj tog nekog, ako ga tako smijem nazvati, transgeneracijskog nasljeđa da je to poražavajuće. Mislim da imamo šansu živjeti najljepše i to na najljepšem mjestu na kugli zemaljskoj, ali da to nećemo iskoristiti i da ćemo opet uprskati cijelu priču.
Kako izgleda idealan dan s Vašom djecom?
Onda kada izmamim njihove osmjehe znam da vrijedi živjeti.
Trenutno ste u vezi s Jelenom Katarinom Kapom, kako izgleda vaš zajednički život?
Pa oboje smo vrlo zauzeti i nažalost ne provodimo onoliko vremena zajedno koliko bismo htjeli, ali zato cijenimo ono vrijeme koje imamo samo nama na raspolaganju. Volimo sadašnjost i sve smo podredili onome što je danas i što nas trenutno okružuje. Prošlost nas ne opterećuje, a budućnost ćemo otkriti svake sljedeće minute zajedničkog života.
Na koji način razlika u godinama utječe na vaš odnos?
Pa trenutno ne utječe, ali znamo svi da biologija čini svoje. Niti ću se ja pomladiti niti će Jelena naglo ostariti. Funkcioniramo odlično jer se još nismo susreli s nekim problemom koji bismo mogli pripisati razlici u godinama. Ili je Jelena zrela za svoju dob ili ja odbijam ostariti. Mislim da je ipak do Jelene.
Kad smo kod biologije, za koju godinu navršit ćete 50 godina, što za Vas znači ta brojka?
Da je duplo više od 25 (smijeh) i duplo manje od 100. Život i stvari u životu su pitanja perspektive. Kako nas kao pojedinaca koji sebe i sve oko nas svakodnevno propitujemo o svemu, ali i onih koji nas promatraju. Nisu nužno iste. Često mislimo da puno bolje znamo o onima koje sudimo…ali to je samo zato što nemamo dovoljno snage za obračun s nama samima. Za to treba imati…oprostite na izrazu, ali…ok, neću koristi hrvatsku riječ, ali “balls”. Nije rijetko da su najglasniji u društvu i najslabiji. Srećom kroz povijest je bilo onih za čiju je ideju vrijedilo živjeti.
Kako reagirate na Jelenine provokativne fotografije na društvenim mrežama?
Kao da je moj posao idealan (smijeh)… Možda ne bi bilo loše pitati Jelenu odgovara li joj što se ponekad uopće ne sretnemo. Ili recimo da je zamišljala da će prvu godinu veze najviše provesti na aerodromu…nisam siguran da je to bio period idealne veze ili idealnog partnera. Svaki posao nudi neke svoje zakonitosti. Jelena se profesionalno bavi onim uz što idu i takve fotografije. Pa nismo mi sada valjda u Hrvatskoj operirani od, kako ste ih i sami nazvali provokativnih fotografija. Ima onih u priči koji ih svakodnevno nude, a da to nikakve veze nema s onim čime se bave. (smijeh)
Dakle, ne smeta Vam?
Nemojmo molim vas samo postati društvo iz romana Margaret Atwood “The Handmaid's Tale”. Razumijem da postoji provokativno, ali i bespotrebno vulgarno. Mislim da još nije prešla tu granicu, ali manje je bitno kako se ja nosim s tim koliko je i Jelena svjesna da svako objavljivanje i njenoj obitelji nije lako. Kako u svojim roditeljima, bratu i sestri ima bezrezervnu podršku onda je još uvijek sve prihvatljivo i samo profesionalno provokativno.
Što biste radili da niste voditelj i producent?
Teško je odgovoriti na to pitanje bez potpitanja poput…ok, a jesam li rođen u Hrvatskoj ili nekoj stranoj zemlji? Jesam li žensko ili muško? Visok ili nizak….Nekako se nadam da bi svaki posao ako nije ovaj bio povezan s nekim stvaranjem…kad već ne mogu biti astronaut (smijeh) i uživo gledati zemlju iz trenutno nezamislivog kuta.
Gdje crpite inspiraciju za svoje kvizove?
Vjerujem da je sve što nas okružuje neka vrsta inspiracije. Stvari su u prirodi dovoljno inspirativne da je jednostavno sve posloženo u nekom savršenom skladu. Od ljudskog tijela do planete na kojoj živimo…dobro, moramo isto tako priznati da smo i za nered u toj cijeloj priči također odgovorni mi, ljudi. Ono što sam svakako naučio kroz stvaranje kao autor da na početku svake priče uvijek postoje osobe koje će vam reći NE i NE MOŽE. To su…odmah ću vam reći, loši šefovi. Takav stav kod pojedinaca koji odlučuju stvara ogromnu rupu u kreiranju nečeg novog. Mislim da svakog budućeg autora ne smijemo sprječavati da prolazi kroz svoje zamisli kako bi uvidio što je od svake zamisli dobro, a što manje dobro. Mislim da je proces stvaranja nešto najzanimljivije što će svaki budući projekt imati prije svog finalnog izgleda. Kao autoru uvijek je teško odbaciti nešto što ste napisali, ali za to služi odrastanje uz vlastite ideje i projekte. S vremenom pronađete put do cilja prečicom ako je tako najbolje za projekt.
Dakle, nije Vam uvijek baš sve išlo glatko?
Nije uvijek sjajno sve što napišete, ali je razgovor o svemu što napišete jako važan. Nije uvijek sve loše što morate odbaciti, ali ako je tako najbolje za projekt, onda to morate učiniti. Razgovor, komunikacija… ne odbijanje i okretanje leđa idejama. To je ključ dobre suradnje i na kraju i dobrog finalnog proizvoda. Kreiranje je samo produžetak onog što imamo rođenjem. Igru. Za to ne trebate biti čovjekom. Pogledajte psa, mačku ili majmuna. Igraju se. Igra je temelj svega. Ako je sve oko nas jedna velika igra onda se trebamo igrati. Neke igre imaju pravila koja ne volimo, a neke ne razumijemo. To je život i nismo svi sposobni za sve. Nismo svi rođeni za razumijevanje financija, poreza, računovodstva i sl. Isto tako nismo svi predodređeni postati najboljim pijanistom ili pak košarkašem odnosno vaterpolistom. Nas kao ekipu koji volimo kvizove dopalo je upravo stvaranje pravila za neku igru. Na početku sam imao sreće da sam naišao na tim ljudi koji sa mnom kreiraju, iako smo i mi nailazili na NE i NE MOŽE, i tu smo pronašli neki code za posao kojim se danas bavimo i u kojem uživamo. Nemojte misliti da je išlo ili da će ići uvijek sve glatko. Oko nekih projekata smo se više trudili, a oko nekih manje. To dosta govori o stvaranju i vjeri u projekte. Iza nas kao ekipe stoji 6 realiziranih, originalnih autorskih projekta i određen broj onih nerealiziranih, nadam se ne zauvijek (smijeh). Od početka sam svu inspiraciju tražio u igri i onome što me okružuje. To je bio moj temelj i tu sam htio istražiti sve potencije onoga što se oko mene nudi. Igra je zakon prirode. S njom se rađamo sve ostalo učimo. U tom konačnom spoju krije se svaka ideja. Dobra i loša.
Kakvi su Vam privatni, a kakvi poslovni planovi?
Profesionalno smo kao tim fokusirani na projekte koje radimo. Jedan dnevni zabavni “Lova ili slova” u Sloveniji i Šifru na HRT-u. U planu imamo dosta toga, ali sve dolazi u svoje vrijeme. Mislim da preskakanje određenih stepenica u životu nikome nije donijelo ništa dobro. Ako još nešto u međuvremenu realiziramo rado ću tu vijest podijeliti s vama.
Početkom studenog slavite 46.rođendan. Kako ćete proslaviti?
Nadam se u društvu Noe, Tome, Jakova, Jelene, mame, sestre, obitelji i prijatelja. Onih koji su uvijek tu kada njihovu pomoć tražim i koji svojom nesebičnošću svaki dan dokazuju da postoji ona mala šansa kako ovaj svijet nismo potpuno uništili. Tim ljudima ću zauzvrat uvijek biti na raspolaganju sa svime onim što imam bez obzira na cijenu.