Nina Erak: Prošla godina bila mi je jedna od najtežih, ali i najljepših

Da zrele godine doista mogu biti zlatne, dokazuje zagrebačka glumica Nina Erak, koja je u šezdesetima zaposlenija nego ikada. Nakon gotovo četrdeset godina karijere, tijekom koje je najdojmljivije role odigrala u kazalištu, ali i na malim ekranima, napokon je dobila prvu veliku ulogu u TV seriji. Iako Ninu Erak kolege i kritičari vrlo cijene - pa je među ostalim dobila i 13 uglednih kazališnih nagrada - ona je oduvijek bila samozatajna i nenametljiva, kao da za popularnost previše ne mari. No otkako u serijalu Nove TV ‘Na granici’ igra Zorku Skorupović, šeficu krijumčarskog lanca koja svoj biznis želi prepustiti unuci Petri (igra je Nadia Cvitanović), zagrebačka glumica gotovo se preko noći našla u središtu zanimanja.

- To je uloga mog života. Zorka je pametna, energična, zrela i okretna žena, koja mi je vrlo slična temperamentom. Iako je šefica švercerske bande te na prvi pogled hladna i vječito nezadovoljna, ima u njoj nešto simpatično. Ulogu Zorke posvetila sam majci Sofiji, koja je nekoć bila šefica u tvornici tekstila, te baki Jeleni, poljoprivrednici iz Međimurja. Obje su bile jake žene koje su me oblikovale, od njih sam naslijedila radišnost, ali i optimizam - kaže Nina Erak, kojoj su te osobine, među ostalim, pomogle i da lani preboli razvod od devet godina mlađeg glumca Borisa Svrtana (53), s kojim ima kćer Petru (24).

U intervjuu za Gloriju otkriva kako se osjećala kada je shvatila da je njezinom 28 godina dugom braku došao kraj te što joj je dalo snagu i životnu mudrost za novi početak u šezdesetima.

Jeste li kada nešto švercali?

- Osamdesetih su svi švercali. Naravno, samo za osobne potrebe, pa sam tako i ja išla u Graz, Trst te BiH po kavu, deterdžent, cigarete, čokoladu... U šali kažem da sam u prošlom životu bila lopov ili kriminalac, jer sam svaki put na carinskom pregledu imala tremu, kao da sam ne znam što ukrala. Čim bih vidjela policajca, sva bih protrnula. Inače sam pehist pa bi mi se u očima vidjelo da muljam. Jednom sam u Grazu kupila nove štikle i odmah ih obula, ali su me na granici skužili pa sam morala platiti tadašnjih stotinu njemačkih maraka carine.

Nova tv

Zbog uloge Zorke su vas postarali za gotovo 20 godina - kako je pogled u zrcalo utjecao na vašu taštinu?

- Zapravo mi to godi. Kada se sredim za izlazak, svi mi dijele komplimente i kažu mi da ne mogu vjerovati da glumim Zorku. Volim male ženske rituale: lijepo se odjenuti, našminkati, otići na frizuru, pedikuru, manikuru... A i divno je dobivati komplimente u mojim godinama.

Biste li se odvažili na neki radikalniji estetski zahvat? - Ne, jer mi se takav izgled ne sviđa, a i bojim se narkoze. Smiješne su mi žene od 90 godina koje žele izgledati upola mlađe. Sviđaju mi se dame koje stare prirodno, poput glumica Helen Mirren i Meryl Streep, jer se brinu o svom izgledu. Iako dosad nisam ništa korigirala na licu i tijelu, bliska mi je ideja o blažim estetskim zahvatima poput filera.

Ana Mihalić

U čemu je tajna vašeg dobrog izgleda?

- U mladom duhu i posloženim kockicama u glavi. Pomaže i zdrava prehrana, a meni najviše paše makrobiotika. Volim kašu od heljde sa seitanom i povrćem, sojine odreske, puno voća... U mladosti sam bila jako fit, završila sam srednju baletnu školu i moje tijelo to pamti. No danas kondiciju održavam dugim šetnjama s kćeri po Cmroku, Prekrižju i Jarunu. Osim toga, volim se družiti s mladim ljudima pa mi je zabavno glumiti 18-godišnju aktivisticu za ljudska prava u predstavi Bobe Jelčića “Govori glasnije” u matičnom kazalištu Kerempuh. Iako na prvu djeluje čudno, publika me u ulozi jedva punoljetne djevojke odlično prihvatila.

Žalite li za mladošću?

- Ne, ali ponekad bih se voljela vratiti u razdob­lje između tridesete i četrdesete. Bilo je to vrijeme kad sam postala mama i uživala sam u tome. Puno sam se družila s prijateljima, izlazila, zabavljala se... To mi danas fali. Vesela sam i druželjubiva, a u mojim godinama mnogi to više nisu.

Da možete vratiti vrijeme, što biste napravili drugačije?

- Ništa, zadovoljna sam svojim životom. Možda sam ponekad išla krivom stazom, ali su me i te krive staze nečemu naučile. Ne bi škodilo da imam koju godinu manje, ali kad čovjek nema problema sa zdravljem kao ja, lako nosi svoje godine.

Čega se najviše bojite u budućnosti?

- Bolesti. Bojim se biti ovisna o kćeri. Htjela bih mirno otići s ovog svijeta da Petra nema puno problema sa mnom. Također, bojim se usamljenosti. Srećom, glumački je posao takav da smo uvijek okruženi ljudima.

Jesu li glumice u zrelijim godinama diskriminirane u odnosu na mlađe kolegice?

- Ne, glumice su općenito diskriminirane jer je puno više uloga namijenjeno muškarcima. Kako stare, broj uloga opada. Prije nekoliko godina i sama sam bila u takvoj situaciji. Tada sam si rekla: “Dobro, ako je mojoj karijeri došao kraj, ne trebam zbog toga pasti u depresiju”. Uskoro sam počela studentima držati pripreme za ispite na Akademiji dramske umjetnosti. Njima je pomagalo, a meni je održalo duh. Naprosto se treba resetirati i početi drugačije gledati na profesiju i život.

Sada se čini da imate više posla nego ikada?

- Da, i zato sam jako sretna. Zbog Zorke sam neke projekte čak morala odbiti pa se ne mogu žaliti na nedostatak angažmana. Uskoro počinje sezona u kazalištima, a ja igram u čak tri predstave: “5žena.com” i “Govori glasnije” u Kerempuhu te “Kako je tata osvojio mamu” u kazalištu Žar ptica.

Ana Mihalić

Ostaje li vam uz takav tempo vremena za privatni život?

- Nimalo. Nemam vremena ni za što jer zbog snimanja ustajem rano i kući najčešće dolazim poslije 19. Zatim učim tekst za sutra i već u 23 sata duboko spavam. Cjelodnevna snimanja već su uzela danak: pijem previše kave i ponovno sam propušila nakon deset godina apstinencije.

Što najradije radite u slobodno vrijeme?

- Idem na koncerte ozbiljne glazbe u Lisinski i gledam sve predstave kolega u kazalištima. Volim kino i knjige, a osim u ruskim klasicima, uživam u čitanju danskih krimića koji su mi omiljeno štivo na ljetovanju u obiteljskoj vikendici na Krku. Osim čitanja, najbolje me opušta prohladni tuš, jer imam osjećaj da mi voda daje energiju. Nakon tu­širanja užitak mi je popiti kavu i zapaliti cigaretu.

Jeste li sretni što vaša kći Petra nastavlja roditeljskim stopama?

- Petra je nedavno diplomirala na Akademiji dramske umjetnosti i to je jako raduje. Ispočetka smo ja i njezin tata bili u čudu zbog izbora studija, jer smo bili uvjereni da će - kao talentirana pijanistica koja je pobjeđivala na natjecanjima - upisati Muzičku akademiju. No ona se odlučila za glumu, a mi smo se s vremenom pomirili s tim. Petra i ja danas skupa glumimo u predstavama “Govori glasnije” i “5žena.com”, što mi je kao mami poseban užitak. Divno ju je gledati tako mladu i talentiranu na sceni.

Davor Matota

Jeste li joj vi i Petrin otac, glumac Boris Svrtan, strogi kritičari?

- Doziramo kritike. Puštamo je da sama krči svoj put. Ako nas pita za savjet, reći ćemo svoje mišljenje, ali se ne petljamo previše u njezin posao.

U kakvim ste odnosima s bivšim suprugom?

- Odličnim. Mislim da smo dobri mama i tata, a to mi je najvažnije.

Je li teško s nekadašnjim partnerom zadržati kvalitetan odnos?

- Kad ljubav dođe kraju, kad se ljudi raziđu, a emocije prijeđu u ravnodušje, onda nije problem dobro se slagati s bivšim. Sada ga volim kao brata.

Kako ste se osjećali kad je Boris otišao nakon 28 godina braka?

- On je fizički otišao, ali nije sam donio odluku o odlasku - ona je bila zajednička. Razišli smo se u trenutku kad je naš brak i zajednički život bio, grubo rečeno, iskonzumiran. Naprosto smo se prestali voljeti. Nije bilo treće osobe. Kad je Boris otišao, doživjela sam to kao svoj poraz. Kao dijete rastavljenih roditelja, jako sam njegovala obitelj i brinula se o njoj. Uljuljkala sam se u ideju da smo svi sretni i zadovoljni. Kad su izbile prve pukotine, trebala sam više pažnje obraćati na njih, no ja to nisam činila. Mislila sam da će naš brak vječno trajati i da ćemo biti jedni od rijetkih za koje se može reći da su zajedno “dok ih smrt ne rastavi”. I eto, zeznula sam se.

Što ste iz svega naučili?

- Dvije stvari: nikad ne reci nikad i ništa nije vječno. Kad pogledam unatrag, shvaćam da je jako teško cijeli život biti vjeran jednoj osobi. Naš brak se razvodnio i više nije imao smisla. Danas, kad sam zaliječila rane, mogu normalno komunicirati s Borisom. Možemo ljetovati skupa, roštiljati, pričati o svemu i svačemu, ali... emocija više nema. Srećom, nema ni gorčine.

privatni album

Nina Erak i Boris Svrtan na početku ljubavi

Što vam je pomoglo da se izvučete iz bračnog brodoloma?

- Posao i kći. Kad mi je bilo najgore, za vrijeme predstave bih barem nakratko zaboravila na sve.

Vaš bivši suprug ima novu partnericu. Jeste li vi spremni za novu ljubav?

Ne, ali čovjek nikad ne zna što ga čeka iza ugla. Možda se i meni dogodi velika ljubav, premda mi to trenutačno nije prioritet. Nakon dugo vremena ponovno otkrivam sebe. Dobivam novo samopouzdanje, kakvo prije nisam imala. Uvijek mi je obitelj bila na prvom mjestu - voljela sam da sve bude spremljeno, skuhano, oprano... O sebi se uopće nisam brinula jer mi je njihovo zadovoljstvo bilo važnije od moga. Sad se napokon brinem o sebi i svako jutro kad ustanem, kažem si: “Ja sam zadovoljna žena”.

Što biste poručili ženama u vašim godinama?

- Da steknu novo samopouzdanje i nauče voljeti sebe, a onda će moći voljeti i druge, i više nego što misle. Ne mislim na sebičnu, egoističnu ljubav, nego na poštovanje same sebe. I zato ženama u zlatnim godinama poručujem: ne dajte se! Puno lijepih stvari još je ispred vas.