Šira javnost temperamentnu Lukreciju Tudor zna samo kao glumicu, no ova rođena Splićanka doista je multitalentirana - ove godine u Zagrebu upisuje i završnu godinu diplomskog studija na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu, smjer Matematička statistika. Akademiju dramskih umjetnosti završila je još 2014. godine i uspješno krenula u umjetničke vode, no nije imala mira dok nije ispunila veliku želju - nastavi graditi matematičko znanje u kojem je bila izvrsna tijekom ranijeg školovanja i uspješna na natjecanjima. Danas studira, ali i radi te je u kazalištu Gavella najesen čeka šesta sezona trosatne i uvijek rasprodane predstave "Kolovoz u okrugu Osage".
Ushit u njezinom glasu dok prepričava da živi "sto na sat" i "jako malo spava", jasno odaje da je fokusirana na svoj cilj i da će ga ostvariti. "Vjerujem da će sve biti lakše kad diplomiram", rekla nam je i objasnila zašto se odlučila na oba fakulteta, i to uz rad.
"Odmalena sam paralelno išla na dramske radionice i na natjecanja iz matematike, i jedno i drugo mi je priraslo srcu. Sada zarađujem glumačkim radom, a matematiku studiram, a dalje, kad steknem još jednu diplomu, neka bude kako me život odnese. Jako je naporno, ali nije mi teško jer znam za što se žrtvujem - iako volim glumu, a posao me veže za Zagreb, sve nekako više vjerujem da ću se nakon završetka matematičkog studija vratiti u svoju Dalmaciju", rekla je iskreno Lukrecija koja u Zagrebu živi sada već puno desetljeće.
"Silno sam željela otići na studij u Zagreb, odvojiti se od roditelja, iskusiti samostalan život i sve mi je to u početku bilo jako uzbudljivo. Ipak, moram priznati da mi je sada, nakon deset godina života u metropoli, taj entuzijazam malo splasnuo, vuku me korijeni i vuče me Dalmacija, osobito rodni Split i Hvar na kojem odmalena provodim ljeta. Otok je to na kojem su odrasli i zaljubili se moji nona i nono, kapetan duge plovidbe, prije preseljenja u Split. Nono Prošpe je potom u Milni sagradio kuću i tu nam je sada ljetna obiteljska baza. No, nije to jedini razlog zašto volim ovaj otok - i ja sam ovdje pronašla ljubav", priznaje Lukrecija kojoj decko Elio živi i radi u Hvaru - ljeti nastupa kao frontmen pop benda "Klapa šlapa" za koji piše i pjesme, a zimi vodi pub kvizove.
"Teško nam pada razdvojenost i viđamo se koliko god je moguće. No, ovako ćemo morati izgurati još koju godinu dok ne završim studij, a potom pronaći kompromis. Vjerujemo da ćemo se uspjeti 'naći na pola puta'", otkrila nam je Lukrecija svoje planove.
Lukrecija Tudor s dečkom Eliom Salomom
Ispričala nam je za kraj i više nego zanimljivu priču o njezinom hvarskom mjestašcu Milni odnosno Malom Grablju odakle su se 60-ih svi u isto vrijeme preselili u Milnu. "U Milni se većina mještana preziva Tudor, a tu su došli iz nekoliko kilometara, prema unutrašnjosti, udaljenog Malog Grablja. To su selo napustili zbog neimaštine, odnosno počeli su se baviti poslovima koji su podrazumijevali život uz samu obalu mora. Tako su ovdje ostale ruševine kuća, knjižnice, crkve, bunara, trga, mlina, škole u kojoj je kao meštrovica (učiteljica) radila sestra moje none, a nona ju je posjećivala te se u nju tada zagledao moj nono. Danas u napuštenom selu postoji restoran "Stori komin" koji radi na solarne panele, a ima i agregat u slučaju oblačnih razdoblja ili manjka struje. Tu rado zalaze stalni gosti, a obnoviti će se uskoro i jedan manji kompleks, luksuzna vila u turističke svrhe i iznimno mi je drago što će Malo Grablje opet zaživjeti,” ispričala je Lukrecija.
Potom smo se osvrnuli i na njezina glumačka ostvarenja, odnosno predstave i projekte koji su joj tijekom karijere najviše prirasli srcu. "Izdvojila bih iskustvo koje sam stekla kao dio glumačke ekipe u filmu "Zvizdan" redatelja i scenarista Dalibora Matanića iz 2015. koji je postigao golem uspjeh. Za mene je bilo doista uzbudljivo vidjeti tu veliku 'mašineriju' na djelu, jako mi je drago što sam bila dio toga. Dojmio me se i redatelj Igor Jelinović s kojim sam radila na snimanju kratkometražnog filma “Sandra i Marina“ koji tijekom snimanja doista vješto vodi glumce i ulijeva sigurnost. Također je fascinantno bilo raditi s glumcem Hrvojem Zalarom koji je pokrenuo kazalište "Prijatelj" i s kojima sam s predstavom "Bogica ili nije sramota biti siromašan" gostovala po vrtićima i školama i tu učila kako pridobiti reakcije najmlađih, a kako djece starije dobi. I naravno, veseli me svako gostovanje u predstavama na Hvaru, poput predstave "Jur ni jedna na svit vila" u suradnji s redateljem Paolom Tišljarićem i Dramskog studija mladih Hvar", ispričala nam je Lukrecija i vratila se svojim ljetnim aktivnostima: kuhanju, čitanju, plivanju i, kako kaže, "landranju".
