Osvajač svjetske bronce u bacanju kugle, nova je atletska zvijezda: diplomirao je sociologiju u Floridi, svira gitaru i usnu harmoniku, odlično peče kolač od banana i jedva čeka da otputuje na dugi odmor
Otkako je nedavno na svjetskom atletskom prvenstvu u Londonu osvojio brončanu medalju, Stipe Žunić (26), bacač kugle iz Zadra, više ne može mirno proći ulicom. Naime, 193 centimetra visokom i 130 kilograma teškom atletičaru svi žele stisnuti ruku, potapšati ga po ramenu, uputiti mu riječi pohvale…
- Iako na prvi pogled djelujem nepristupačno i opasno, zapravo sam vrlo otvoren i srdačan pa mi trenutačna gužva oko mene uopće ne smeta. Doduše, iznenađen sam koliko me ljudi prepoznaje, zaustavljaju me čak i bakice - smije se Stipe. Nova atletska zvijezda uistinu je poseban mladić pa ne čudi što je omiljen u javnosti. Iako je od ranog djetinjstva fanatično posvećen sportu, stalno se dokazuje i na drugim područjima: prije dvije godine stekao je diplomu sociologa, a od lani pohađa i privatne satove klavira jer mu je glazba velika strast. Nakon što je u Londonu zadivio sportski svijet bacivši kuglu 21,46 metara, na YouTubeu je osvanuo video u kojem vješto prebire po gitari i ugodnim baritonom pjeva hit Johnnyja Casha "Hurt".
Osvajač brončane medalje u bacanju kugle sa Svjetskog atletskog prvenstva u Londonu
- Taj sam video iz zabave snimio prošle godine, u jednom studiju u Floridi. Gitaru sam prvi put u ruke uzeo s dvanaest godina, a svirati sam je nau- čio sam, baš kao i usnu harmoniku. Premda me sport zaokupio već u ranijim razredima osnovne škole, nikada nisam htio biti "samo" sportaš. Čak sam dugo ozbiljno razmišljao o studiju radiologije jer sam završio srednju medicinsku školu, no naposljetku sam shvatio da me sociologija više zanima. Danas barem znam pružiti prvu pomoć i izvaditi krv - kaže Žunić, koji je sociologiju diplomirao na floridskom sveučilištu. Pet godina što ih je proveo u gradu Gainesvilleu na sjeveru Floride bilo je, kaže, najuzbudljivije razdoblje u njegovom životu: obilježile su ga dvije ozbiljne operacije, ali i nova sportska karijera.
Škola života: za vrijeme studija u Floridi
Naime, prije nego što je 2012. počeo bacati kuglu, zadarski atletičar okušao se u nekoliko sportova. Sa šesnaest godina osvojio je naslov juniorskog svjetskog prvaka u kickboxingu u kategoriji iznad 89 kilograma, a tri godine kasnije postavio je juniorski rekord u bacanju koplja. Zbog tih 74,32 metra sveučilište u Floridi osiguralo mu je stipendiju, no već na drugoj godini studija ozlijedio je desno rame na treningu - što je bio kraj njegove karijere s kopljem. No i početak novih uspjeha...
- Kuglu sam počeo bacati kao dio rehabilitacijskoj programa, dok sam se oporavljao od operacije ramena, koja umalo da nije završila kobno. Zbog toga što sam loše reagirao na anesteziju, u jednom su mi trenutku otkucaji srca pali na samo 23 u minuti. Potom sam se odlučio za kuglu, no uslijedio je novi šok: nakon godinu dana treniranja ponovno sam bio na operacijskom stolu, ovaj puta zbog ozljede lakta. Bilo mi je to prilično teško razdoblje, kroz sve sam prolazio sam, daleko od obitelji koja nije znala pravu istinu jer nisam htio da se brinu. No, s druge strane, ojačao sam i osamostalio se. Zadnju godinu u Americi čak sam unajmio stan jer više nisam htio biti u kampusu. Trebao mi je mir za učenje i za sport, a studentske zabave me ionako nisu zanimale. Jedino bih vikendima otišao u gradić na obali, poznat po lijepim plažama - prisjeća se Stipe Žunić.
Nije lako pronaći odjeću za 193 cm visokog i 130 kg teškog sportaša
Vrlo brzo pokazao se kao iznimno daroviti bacač kugle, a najljepša nagrada za požrtvovnost stigla mu je 2015., kada je osvojio naslov sveučilišnog prvaka Amerike u bacanju kugle. Iste godine Stipe se vratio u Hrvatsku, no umjesto da karijeru nastavi u svom bivšem klubu Zadar, odlučio se preseliti u Split jer mu je klub ASK nudio bolje uvjete za trening i život. Bronca iz Londona njegova je prva velika medalja za Hrvatsku u bacanju kugle.
- Klub mi je osigurao stan, a Splićanin je i moj trener Marko Mastelić, s kojim radim od povratka iz Amerike - objašnjava Stipe. - Od sporta živim posljednje dvije godine. Naravno, honorari se ne mogu mjeriti s onima u nogometu, no ako ste vrhunski sportaš, može se uštedjeti za vlastiti stan, bolji auto, sitne luksuze... I u atletici ima milijunaša. Treba samo dugo trajati i biti u vrhu, što je meni cilj.
Zadarskom gorostasu sport je jednostavno bio suđen. Otkako zna za sebe, bio je fizički nadmoćniji od svojih vršnjaka pa je tako već u prvom srednje izrastao na sadašnja 193 centimetra. Svi muškarci u Stipinoj obitelji snažne su građe: otac Zdravko, umirovljeni policajac, kao mladić se bavio borilačkim sportovima, a njegov sedam godina stariji brat Tomislav, poduzetnik, nekadašnji je juniorski prvak Hrvatske u boksu. Stipina mama Nediljka - umirovljena medicinska sestra - najzaslužnija je što je njezin sin danas pažljiv i suosjećajan dečko. A takva je, kaže Stipe, i njegova jedanaest godina mlađa sestra Valentina, koja na jesen kreće u prvi razred srednje medicinske škole.
Tata Zdravko, mama Nediljka i sestra Valentina najglasniji su Stipini navijači
- Veoma sam ponosan na svoju obitelj koja mi je oduvijek najveći oslonac. Kad sam se vratio iz Amerike, otac je u blizini naše kuće u zadarskoj četvrti Plovanije napravio privatno bacalište kako bih imao što bolje uvjete za trening. U djetinjstvu mi ničega nije nedostajalo. Prije nego što se zaposlio kao policajac, otac je neko vrijeme bio pomorac te smo lijepo živjeli. Meni su već u prvom razredu srednje škole kupili mali skuter kako bih mogao sam ići na treninge. Bio sam dobro dijete, u školi uvijek između četvorke i petice, a svoju fizičku nadmoć nikada nisam koristio u obračunu s vršnjacima - govori Stipe.
Stipin brat Tomislav bio je juniorski prvak Hrvatske u boksu
Tako je i danas. Nevolja se kloni, nema poroka osim što dan mora započeti šalicom crne kave, a kad ne trenira, kod kuće pjeva, svira ili je za štednjakom. I svake nedjelje je na jutarnjoj misi. - Volim kuhati, a posebno mi uspijevaju kolači. Moja najdraža slastica je kolač od banane. Ljudi misle da sportaši poput mene jedu za troje, no nije tako. Imam sreću da mi se mišićna masa lijepo oblikuje, tako da dnevno jedem pet obroka malo većih od prosječnih. Dok sam živio u Americi, obožavao sam posebnu deliciju - meso bizona. Zbog svoje građe teško pronalazim odjeću pa koristim svaku priliku da kupim polo majicu i finije hlače koje obično nosim kad nisam u trenirci. Moja me djevojka zadirkuje da sam šopingholičar - otkriva Stipe, koji je ljubavnu sreću pronašao prije šest mjeseci. Atraktivnu crnku, Požežanku Leu Glasnović, već je upoznao sa svojom obitelji, a kako Lea u Zagrebu studira komunikologiju i novinarstvo, i Stipe je sve češće u Zagrebu.
Lea Glasnović
- Za sada odlično funkcioniramo, unatoč razdvojenosti. Dok sam bio u Londonu, čuli smo se nekoliko puta na dan, a moju medalju zajedno smo proslavili u Zagrebu - kaže Stipe Žunić, koji jedva čeka kraj rujna kada će na podulji odmor. Prije toga, brončani se Zadranin nada još jednoj medalji - na Dijamantanoj ligi u Birminghamu kamo putuje već krajem tjedna.
Studentica Lea Glasnović razlog je za Stipine sve češće izlete u Zagreb
Njegova djevojka ga često posjećuje u Splitu