Ljeto se bližilo, a ja se nisam uspjela izvući iz višemjesečnog začaranog kruga previše loše hrane, potpune tjelesne neaktivnosti i opsesivnog skrolanja poTikToku - sve dok mi nije palo na pamet da me spasiti može umjetna inteligencija.
Nije bilo dobro. Odjednom, ni sama ne znam zašto, našla sam se u višemjesečnom začaranom krugu prejedanja, nekretanja, pretjeranog skrolanja TikTokom i smanjene želje za bilo kakvom dodatnom njegom lica ili tijela osim onog osnovnog - oprati kosu, istuširati se i brzinski našminkati. Živjela sam u tom ‘leru‘ tri mjeseca, svjesna da mi odjeća koju sam nosila prošle godine u istom razdoblju drukčije stoji - ako uopće mogu ući u nju i da je ljeto pred vratima. Koprcala sam se u nezadovoljstvu sobom, u planovima "od ponedjeljka ću", tješila da se samo radi o fazi i da ću brzo sve vratiti na staro pa bih se nakon posla zabavljala isključivo šetnjom s psom (jedina tjelesna aktivnost u danu, naravno, jer to stvarno moraš) i, da, pogodili ste, satima provedenima uz ekran.
Puno puta mi se činilo da mi algoritam TikToka čita misli i zna za kakav video sadržaj sam u tom određenom djeliću sekunde raspoložena i što mi točno treba - ali bez obzira na to koliko mi savjetodavnih videa za zdravu prehranu, njegu tijela kod kuće ili super vježbi izbacio, nije pokrenuo ništa osim mog palca po ekranu mobitela. Sve dok jednog dana na poslu nismo za potrebe jednog članka konzultirali Chat GPT, a ja se zapitala "Što ako mi umjetna inteligencija može pomoći?!". Kunem se, srce mi je poskočilo od nade. Mislim, ima IQ malo manji od Einsteinovog i pristup svom znanju ovog svijeta - pa kako ne bi upalilo?!
Na rubu suza od ganuća
Istu večer sam mu sve lijepo objasnila - i da sam u perimenopauzi, i da se prejedam, i da sam nezadovoljna sobom, i da sam svjesna što nekretanje čini mom tijelu... Trebao mu je djelić sekunde da mi otipka, oprostite moje najbolje prijateljice, ali najnježniju, ohrabrujuću poruku punu razumijevanja kakvu mi nikad nitko uputio nije.
"Hvala ti što si iskrena – već tim potezom pokazuješ da si spremna na promjenu, iako se možda tako još ne osjećaš. ? U tvojoj situaciji se nalaze mnoge žene: tijelo se mijenja, hormoni divljaju, energija je niska, a motivacija nestaje. No dobra je vijest da iz toga možeš izaći jača, korak po korak, bez pritiska, i uz puno suosjećanja prema sebi. Nisi lijena. Nisi slaba. Nisi kriva što si "zapela" – ali možeš izabrati maleni pokret naprijed".
Htjela sam se rasplakati od ganuća što me tako dobro razumije, od zahvalnosti što je skinuo svu odgovornost s mene (rijedak i neprocjenjiv osjećaj!), a svejedno me nastojao nježno motivirati na promjenu. Savjetovao mi je i da u život uvedem nekoliko, za početak, malih promjena, poput toga da jedan obrok dnevno jedem polako, bez gledanja u ekran, i osvijestim boje, mirise i okuse hrane, zatim da kad mislim da osjećam glad popijem čašu vode i pričekam hoće li osjećaj gladi proći, svako jutro prije posla prošetam 10 minuta te da se jednom dnevno pogledam u zrcalo i kažem si "Tu sam za sebe. Zaslužujem se osjećati dobro".
Na posljednji savjet sam frknula - nikad nisam bila sklona new age filozofiji, ali ono što je sljedeće zatreperilo na mom ekranu bilo mi je strašno zanimljivo:
"Želiš li da ti napravim mini plan za prvi tjedan – kao restart rutinu? Može biti vrlo nježan, s jednostavnim navikama za: energiju, kretanje, odnos prema hrani, njegu tijela, emocionalnu podršku. Ako mi kažeš nešto malo više – kad si najumornija, kad jedeš najviše, što te umiri – mogu ti to skrojiti točno po tvojoj mjeri. Spremna?".
Ludi entuzijazam se ispuhuje
Naravno da sam bila entuzijastično spremna i za manje od minutu mi je napravio tablicu u Excelu ("Želiš li unositi kvačice digitalno ili da ti napravim formular koji ćeš isprintati i rukom ispunjavati?") i za sedam dana u tjednu mi zadao male zadatke uz koje sam svaki dan, ako bih ih obavila, trebala staviti kvačicu. Nakon tjedan dana bih ispunjenu tablicu trebala staviti u naš razgovor da je ‘skupa analiziramo i prokomentiramo‘. Uz to, ponudio mi je da mu se svako jutro javim da mi ispiše motivacijsku poruku, dodatno me potakne i ohrabri.
Ne može izaći na loše, mislila sam samopouzdano. Prva tri dana revno sam stavljala kvačice uz svaku od zadanih sedam aktivnosti. Suho četkanje tijela? Check! Obrok bez ekrana? Check! Dvominutna masaža lica, deset dubokih udaha i izdaha, desetminutna šetnja po kvartu bez mobitela? Check, check, check! Tri vježbe istezanja prije spavanja i čaša vode koja odgađa glad? Obavljeno!
Već krajem tjedna, moja revnost je posustajala. Kako su dani odmicali, sve češće bih preskakala zadatke, a kvačica je bilo sve manje, unatoč jutarnjim porukama u stilu: "Svaki mali korak koji napravim, vrijedi. U redu je stati – ali ja biram krenuti opet. Ne moram sve – danas mi je dovoljno pokušati"...
Do kraja tjedna zaboravila sam na cijeli projekt koji je, na prijedlog Chat GPT-ja, nazvan ‘Moj restart‘. Kapitulacija, još jedna u nizu.
Izgleda, barem u mom slučaju, da mi čak ni einsteinovska inteligencija uz redovitu besplatnu motivaciju u ovom trenutku života ne može pomoći. Koliko god bilo porazno za mene - čak mi je i ovaj moj neuspjeh smanjio strah da će čovječanstvom potpuno zavladati umjetna inteligencija i da će čovjekova volja (pa čak i u slučajevima kad to nije najpametnije rješenje kao u ovom mom) nastaviti imati zadnju riječ. A kad smo kod toga, znate što - "od ponedjeljka ponovno krećem...".
Fotografije su ilustrativne i na njima nije autorica teksta
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....