- Poremećaje prilagodbe metaforički nazivamo karcinom, a sve simptome koji su posljedica toga - metastaze. Turbulentna svakodnevica u kojoj se isprepleću nepredvidljivost, zabrinutost, nesigurnost i neznanje okidač je za osjećaje tjeskobe, tuge i beznađa. A posljedice tih stanja su poremećaj koncentracije, gubitak samopoštovanja, nesanica te gubitak apetita i seksualnog interesa - govori splitski psihijatar Boran Uglešić, koji je gostovao u emisiji Bez brige s Dijanom. Kao najveći problem hrvatskog društva ističe porast konzumacije lijekova za smirenje i spavanje, koje svako domaćinstvo ima u svojoj kućnoj apoteci, a koji dovode do ovisnosti i zlouporabe. Mnogi se radije odluče na tu vrstu utjehe, ne shvaćajući da otežavaju situaciju i da je korisnije potražiti pomoć psihijatra.
- Ako pomorac koji plovi godinama i ima usklađen ritam - četiri mjeseca doma, četiri na brodu - odjednom ostane zarobljen osam mjeseci negdje na vezu, doživljava to kao napad na svoju sigurnost i očekivanost. Dolazi do lupanja srca, nesanice, razdražljivosti, češćeg mokrenja, osjeća knedlu u grlu i suhoću usta... To su sve posljedice naših nemogućnosti da se priviknemo na ono što nam je postalo svakodnevni život - objašnjava psihijatar. Liječenje zahtijeva terapiju antidepresivima i razgovorom, a u novije vrijeme koristi se i transkranijska magnetska stimulacija (TMS), metoda koja u modernoj psihijatriji pruža bezbolno i učinkovito liječenje simptoma iz kruga depresivnog poremećaja. A ako se ne liječi, ako se emocije potiskuju, javit će se bolovi gastrointestinalnog sustava i bolesti štitnjače. Kod onih starije dobi, u osamdesetogodišnjaka s izraženim strahom od smrti, pandemija je intenzivirala taj strah i nerijetko dovela do paraliziranosti. Razlog zbog kojeg takve osobe ne traže pomoć na vrijeme uvijek je isti - stigmatizacija psihičkih poremećaja, odnosno osoba koje od njih pate.
Čitajte i: Psihijatar Boran Uglešić : ‘Nekad smo živjeli u staromodnom društvu, koje je bilo puno kvalitetnije‘
- Događa se to svim dobnim skupina, poremećaj ne bira godine ni spol, a razlika je samo u reakciji, koja nije uzročno-posljedično povezana s jačinom vanjskog podražaja. Primjerice, razvedena majka dvoje djece koja je izgubila posao recepcionerke i ima ugroženu egzistenciju i dalje je vedra duha i puna optimizma - naspram vlasnika kafića kojem je pao promet, ali on ne spava, zabrinut je, ima stalni osjećaj napetosti, u prometu je odsutan, izbjegava društvo... Mladi su, recimo, spremni izraziti svoju frustraciju, za razliku od osoba srednje dobi. Mladić željan svega u životu, koji živi za dan kada će se otvoriti klubovi i nema razvijen osjećaj odgovornosti, neće imati jednaku reakciju na situaciju kao njegov pedesetogodišnji otac. Često imam osjećaj da živimo nogometnu utakmicu u kojoj covid-19 igra protiv čovječanstva, a rezultat se mijenja svakih 10 minuta. Čim ljudi osjete ‘pobjedu’ i povratak u normalan život, puni su elana i sreće. Vjerujem da će pobjeda biti naša. Nemojmo zaboraviti da ljudi imaju i dvanaestog igrača zvanog cjepivo - zaključuje Boran Uglešić.