Uvijek me je zanimalo zašto su neki ljudi škrti. Zanimalo me zašto ne mogu platiti ručak, zašto ne kupuju rođendanske poklone, zašto jednostavno nisu galantni. Naravno, ne govorim o ljudima čija je egzistencija ugrožena na bilo koji način. Govorim o onima koji dobro zarađuju, koji su predmet zafrkancije na temu škrtosti od ranih srednjoškolskih godina.
S druge strane nisu mi baš bili jasni muškarci (uglavnom) koji ljubav kupuju novcem, koliko god klišeizirano zvučalo. Znate one očeve koji kupe skupe tenisice, ali nikad ne dođu na dječju predstavu, ili one majke koje na dječju garderobu ili sportove troše stotine eura, a nisu baš prisutne u životima svoje djece. Naravno da će se svi izgovarati na brzi ritam života, na obveze, karijere. I sama to radim ponekad.
Volim zato jako razgovore s našim doktorima, psihijatrima, psihoterapeutima. Dr. Ante Bagarić i dr. Hrvoje Handl imaju znanstvena objašnjenja za sva naša ponašanja, pa tako i za naš odnos prema novcu.
Novac je visoko tabuizirana tema. Oni koji ga imaju, ili ga bezprizorno pokazuju na svakom koraku, ili ga skrivaju da nitko ne posumnja koliko su bogati. Oni siromašni se, ili srame svoje neimaštine, ili su prilično agresivni na ljude koji novac imaju i pošteno ga zarađuju.
Novac je emocija, ona puno toga pokazuje, objašnjavaju mi naši doktori. Stav o novcu nastaje u prvim mjesecima i godinama naših života kao dio naših karakternih struktura i obrazaca ponašanja. Novac nije samo puki papir za razmjenu dobara i ispunjavanje želja.
Naš odnos prema njemu ovisi o tome jesmo li zapeli u oralnoj fazi, možda analnoj, ili smo ipak uspjeli integrirati obje faze i u novcu, kao i u životu možemo i znamo uživati. Odvojite pola sata i poslušajte što znanost kaže o našem odnosu prema novcu.
Vaše komentare mi šaljite na: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.