NEJA MARKICEVIC CROPIX
Veliki gubitak

U stotoj godini umro je jedan od najistaknutijih hrvatskih umjetnika, akademik Ivan Kožarić

Svake se godine, u mjesecu lipnju, kada je rođen, prigodnom izložbom obilježavao njegov rođendan. Osim na posljednje dvije, svaki put bi Kožarić došao na tu svoju proslavu rođendana. Bio je radoznao, uvijek i oko svega, prisjeća se novinarka Jutarnjeg lista.

Istaknuti hrvatski kipar, akademik Ivan Kožarić umro je u nedjelju u 100-toj godini u Zagrebu, izvijestila je obitelji ovog velikog hrvatskog umjetnika.

"Danas u Zagrebu u 100-toj godini života preminuo je naš dragi umjetnik, kipar, akademik Ivan Kožarić. Kao obitelj tugujemo nad velikim gubitkom, ali smo istovremeno skromni, ponizni i duboko očarani pred veličinom njega samog, njegovog djela i ljepote koje je poklonio ovom svijetu. Počivaj nam u miru Ivane Kožariću", stoji u objavi obitelji Kožarić.

Akademik Ivan Kožarić rođen je 10. lipnja 1921. godine u Petrinji. Kiparstvo na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu upisuje 1943, a diplomira 1947. Godine 1949. završava specijalku kod prof. Antuna Augustinčića, a izlagati počinje 1953., samostalno od 1955. godine.

Godine 1959./60. Kožarić nekoliko mjeseci boravi u Parizu kao stipendist Fonda Moša Pijade. To je razdoblje vrlo važno za njegovo bolje upoznavanje s europskom umjetnošću, ali i za provjeru vlastitih kreativnih potencijala. Posredstvom francuskog kritičara Jacques Lassaignea, koji ga posebno uvažava, surađuje s Galerijom Maguy čiji mu vlasnik otkupljuje više radova. Unatoč povoljnim okolnostima i mogućnosti da ostane u Parizu, Kožarić se vraća u Zagreb odlučivši karijeru nastaviti u domovini.

Početkom šesdezetih Kožarić je član Gorgone, grupe koja okuplja najznačajnija imena suvremene hrvatske umjetnosti.

Izlagao je na mnogim važnim međunarodnim izložbama kao što su primjerice Biennale u Veneciji (1976.) i Biennale u Sao Paolu (1979.), a njegova djela nalaze se u brojnim privatnim zbirkama, kao i u muzejima u zemlji i svijetu.

Zastupljen je u antologijama svjetske i europske skulpture (Michel Seuphor: La sculpture de ce siecle; Nouveau dictionnaire de la sculpture moderne, izdanje Fernand Hazan, 1970.).

Više njegovih skulptura trajno je postavljeno u vanjskim prostorima medu kojima i one najpoznatije, spomenik A. G. Matošu i Prizemljeno sunce u Zagrebu.

Dobitnik je brojnih nagrada za svoj rad. Posljednju, Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo, dobio je 1997. godine, kada je postao je i redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Dosad je izlagao na šezdesetak samostalnih i oko dvije stotine skupnih izložbi, u zemlji i inozemstvu, stoji na stranicama HAZU-a.

Linker
30. studeni 2020 15:45