Kako si ne mogu zamisliti život bez putovanja, a volim tople krajeve, odlučio sam se za put od 11 tisuća kilometara - u Meksiko. U toj sam zemlji već bio prije nekoliko godina i premda je i ona sada zahvaćena epidemijom, u meksičkoj državi Quintana Roo nema tako strogih restriktivnih mjera.
Išao sam preko Istanbula, iako je to najduža ruta - no zato je najsigurnija i najpovoljnija. A osim tih 11 tisuća kilometara u jednom smjeru te isto toliko natrag, u mjesec dana u Meksiku sam na brojnim izletima “skupio” još tisuću kilometara. Sletio sam u Cancún i za sat vremena već bio u području Playa Car. Prvih nekoliko dana sam se oporavljao od 36 sati leta i privikavao na temperaturu od 32 stupnja nakon zagrebačke hladnoće.
Čitajte i: RTL-ova novinarka otputovala na jug Francuske: ‘Bila je to ljubav na prvi pogled‘
Avantura počinje
Desetak dana poslije sam uz pomoć svojih meksičkih prijatelja otišao razgledati stare gradove naroda Maya - Coba, Chichén Itzá, Ek’ Balam, Tulum i Uxmal - te nekoliko cenota, jezera nastalih kad bi se urušilo tlo nad podzemnim vodama, posebnima za Yucatán.
Uz to su organizirali i sudjelovanje u ceremoniji temazcal, tradicionalnu saunu Maya, kao i ceremoniju ispijanja kakaa, koji je za taj narod bio sveti napitak. Kako su svi ti posjeti bili u privatnom aranžmanu, ostajao sam tamo koliko sam htio, kako bih u potpunosti doživio atmosferu, energiju i prostor. To nije dio uobičajene turističke ponude, nego dar meksičkih prijatelja koji su htjeli da doživim nešto originalno, izvorno i autentično.
Trosatni obred pročišćavanja
Za saunu smo se prvo dva sata vozili autocestom, a potom smo skrenuli u džunglu i pola sata kasnije došli do kraja šumskog puta. Tamo nas je dočekao šaman sa svojom obitelji koja je od jutra obavljala pripreme: zagrijavali su posebnu vrstu kamenja te brali i pripremali biljke potrebne za trosatni obred.
Šaman je bio voditelj ceremonije i cijeli je obred popratio bubnjanjem i pjevanjem na jeziku Maya. Nakon što smo očistili tijelo nas desetak uveo je u kupolastu građevinu s otvorom na krovu i ostao s nama. Cijela ceremonija traje oko tri sata i podijeljena je u četiri ciklusa. Izvana su donosili užareno kamenje, a šaman ga je spuštao u rupu na podu i zalijevao vodom s aromatičnim biljem, u svakom ciklusu drugačijim.
Cilj procesa je čišćenje tijela, uma, srca i duha. Nakon početka svakog ciklusa ulaz bi se zatvorio i nastao bi potpuni mrak. Samo se čula šamanova pjesma i bubanj te cvrčanje vode na užarenom kamenu. Pri kraju svakog ciklusa temperatura je bila viša od 70 stupnjeva, do granice izdržljivosti.
Sve je bilo toliko intenzivno da smo nakon izlaska osjetili enormnu žeđ pa nam je šamanova supruga pripremila osvježavajuće čajeve. Poslije sam još danima osjećao blagodati temazcala, od nevjerojatno čiste kože do veće količine energije i mentalnog mira.
Uživanje uz gusti kakao
Za Maye je kakao bio sveti napitak, posvećen bogovima, i dio ceremonija u najvažnijim trenucima njihovih života. Budući da sam odrastao na kakau, bio sam sretan što sam mogao prisustvovati ceremoniji ispijanja napitka, koju Maye prakticiraju već 1500 godina.
Neka plemena su kakao miješala s krvlju žrtvovanih ljudi i nudila bogovima, drugi su pripremali gusti napitak s dodatkom začina i davali ga obitelji i slavljenicima. Maye su vjerovale da kakaov napitak otvara srca, budi emocije, jača energiju i povezuje ih s duhovnim svijetom. I mi smo u svojoj kulturi prepoznali u čokoladi slasticu koja donosi radost, ugodu i utjehu. I ne znajući smo nastavili tradiciju Maya.
Proces traje deset dana
Maye su nam na ceremoniji pokazali grmoliku biljku na kojoj raste velika mahuna, a u njoj su zrna kakaa. Vidjeli smo kako se ona beru, suše, fermentiraju i kako se teškim valjkom i u mužarima od okamenjene lave melju u prah od kojeg se priprema napitak. Cijeli proces traje deset dana, a ceremoniju je vodila žena koja je to naučila od svoje bake i majke.
Prah se u zemljanoj posudi stavlja na vatru, miješa s vodom, štapićima vanilije i malo usitnjene kore cimeta te kuha dok ne postane kremast i gust.
Nema restorana, ali nisam ostao gladan
Posjetio sam i sela izvan turističkih ruta, u kojima Maye i danas žive kao i njihovi preci, u ovalnim kolibama i s krovom od lišća palmi, koji godinama ne propušta vodu.
Čitajte i: Kolumbija - užitak za sva osjetila! Jacqueline Marovac nakon 25 godina ostvarila san
Tamo nema restorana, ali će vam u kućama pripremiti njihova tradicionalna jela - tortilje od grubo mljevenog brašna i s nadjevima koji se razlikuju od sela do sela. Najčešće ih pune mljevenim lukom, kukuruzom šećercem, sokom limete, crnim grahom, pečenom piletinom, svinjetinom ili srnetinom, uvijek s čilijem, manje ili jako ljutim, jer je i on dio kuhinje Maya već tisućama godina.
Probao sam i mescal, vrstu meksičkog alkoholnog pića od kaktusa i nekoliko drugih biljaka. Jače je od naše lozovače. Od mladosti me fascinira kultura Maya pa sam mnogo čitao o njoj i sretan sam da sam je sada upoznao izbliza. Za to se zaista isplatilo putovati gotovo 25.000 kilometara.
Položaj i udaljenost
Quintana Roo jedna je od 31 meksičke savezne države. Smještena je na karipskoj obali, a od Hrvatske je udaljena 11 tisuća kilometara.
Spasonosni pasati
Najbolje je doći između siječnja i travnja, kad su dnevne temperature od 30 do 34 stupnja, ali stalno pušu blagi pasati pa je vrlo ugodno.
Narod Maya
Maye su do dolaska konkvistadora stvorile jednu od najrazvijenijih civilizacija Novog svijeta. Imali su pismo i kalendar koji do danas nije nadmašen, bili vrsni matematičari, astronomi i graditelji. Danas ih oko dva milijuna živi u Meksiku, Gvatemali i okolnim zemljama.