Rijeka, 020317
Autorica Ines Divkovic na setalistu Molo Longo. Portreti za interview.
Foto: Davor Zunic
Davor Žunić
Rijeka, 020317
Autorica Ines Divkovic na setalistu Molo Longo. Portreti za interview.
Foto: Davor Zunic
Davor Žunić

živi mi se od pisanja

Ingrid Divković: Autorica knjiga za samopomoć dokazuje da je moguće živjeti od pisanja

  • 04.04.2017. u 19:30

  • Autor:
    • Kristinka Šćavina

Najuspješnija autorica knjiga za samopomoć, koja sada piše i prvi roman, otkriva kako si je od svojih pozitivnih misli i poruka uspjela osigurati egzistenciju.

U tri godine, koliko je prošlo otkako je objavila svoju prvu knjigu "J..be li vas ego?", riječka književnica i blogerica Ingrid Divković (32) postala je jedna od najuspješnijih autorica literature za samopomoć. Nakon prvog djela koje je prodano u 8000 primjeraka, napisala je i "Knjigu za divlju ženu", a njenih 140 poticajnih poruka nedavno je otisnuto na bočicama vode Jana. Ingrid je našla još mnogo načina na koje dijeli sa svijetom svoje pozitivne misli - one su otisnute na torbama i zidnim naljepnicama koje na tržište plasira tvrtka Affirmation Wall, a prošlog je mjeseca s Brunom Šimlešom, autorom niza knjiga s područja popularne psihologije i duhovnosti, osmislila seriju ukrasnih jastučića s ljubavnim porukama. Njezin blog, koji prate tisuće ljudi, sponzorira Coca-Cola, što joj omogućuje da nesmetano stvara i živi od onog što piše.

A trenutačno je aokupljena pisanjem prvog romana. "Živi mi se" je potresna priča o tri žene čija je sudbina vezana za dom za nezbrinutu djecu: jedna je u njemu odrasla, druga radi kao odgajateljica, a treća je udomiteljica. Inspirirala ju je stvarna životna priča bliske osobe, a objavit će ga na ljeto njena nakladnička kuća Kreativno pero. Ingrid vjeruje da će njezin roman pronaći put do svojih čitatelja, kao i sve što je dosad napisala. No put do uspjeha, kaže, bio je dug - i posut trnjem.

Rođena je u skromnoj radničkoj obitelji podrijetlom iz Tuzle. Otac Mladen se s 18 godina preselio u Rijeku i zaposlio se kao brodski mehaničar u Jadroliniji, a majka Bosiljka je radila kao strojarska tehničarka u brodogradilištu 3. maj.

S mamom bosiljkom nakon promocije na Filozofskom fakultetu u Rijeci

- Moj otac je vrlo patrijarhalan muškarac. Zbog spleta životnih okolnosti 1992. odlučio je da se obitelj vraća u Tuzlu. Meni je bilo šest, a sestri Lidiji, danas odgajateljici u vrtiću, dvanaest godina. Za mene je to bila velika trauma, pogotovo zato jer je u Bosni počeo rat pa sam u prvi osnovne krenula slušajući pucnjavu u pozadini. Srećom, nakon godinu dana vratili smo se u Rijeku, ali moj odnos s tatom ostao je složen. On je vrlo snažan i autoritativan, a ja se teško nosim s autoritetima - kaže Ingrid, koja se vrlo rano osamostalila te je već kao studentica književnosti i filozofije počela raditi kao novinarka i spikerica na lokalnom radiju te na kraju kao voditeljica na riječkoj televiziji.

Ovo će biti hit

Kad je diplomirala, zaključila je da novinarstvo ipak nije za nju, preselila se u Zagreb i s 26 godina zaposlila u jednoj marketinškoj tvrtki.

- Bila sam sretna, vjerovala sam da ću raditi nešto kreativno i zanimljivo. Kakva je to bila zabluda! Zadatak mi je bio deset sati dnevno baviti se prodajom, a ja uopće nisam taj tip osobe. Ego me tjerao da se dokazujem ljudima koji mi ništa nisu značili, a rezultat je bio to da sam se iz dana u dan osjećala sve gore. Sve dok nakon godinu i pol nisam pukla, dala otkaz i vratila se u Rijeku samo s jednom mišlju: da ću ubuduće živjeti od pisanja - priča Ingrid.

Zvučalo je kao nemoguća misija, no ona je u samo trinaest dana napisala prvu knjigu. Pisanje joj je bilo svojevrsna terapija: sve što je osjećala i što ju je mučilo izbacila je na papir. Prvo izdanje objavila je o vlastitom trošku i to u skromnih 200 primjeraka. Reklamnu "kampanju" napravila je sama objavljujući na Facebooku citate iz knjige, a u tom vremenu pokrenula je i osobni blog. Njene objave uočila je Alis Marić, autorica popularnog bloga i Facebook stranice Čitaj knjigu.

- Alis me otkrila i ohrabrila da nastavim. Nakon što je pročitala "J..be li vas ego?" došla je u Rijeku i doslovce mi rekla: "Ova će knjiga biti hit". A nakon što sam napisala novo, dopunjeno izdanje, to je i postala - kaže Ingrid, kojoj je povratak u Rijeku donio i životnu ljubav.

Jedan od njezinih obožavatelja je pjevač Damir Kedžo

Upoznala je Dalibora Petrinića, osobnog fitness trenera, koji joj je postao najveća podrška. A kako Ingrid ne vjeruje u granice, 2015. se s Daliborom i njihovim labradorom Maxom preselila na godinu dana na Tenerife.

- Bili smo jednom prije toga i jako nam se svidjelo. Ideja je bila da Dalibor radi kao fitness trener za turiste, a meni je ionako bilo svejedno gdje pišem. Bilo je lijepo, ali nakon nekog vremena na otoku sam se počela osjećati izolirano. Nedostajala mi je Rijeka, druženja s čitateljicama, kulturni događaji... Pa sam se, opet na nagovor Alis Marić koja je pročitala dijelove "Knjige za divlju ženu" nastale na Tenerifima, u lipnju 2016. vratila u Hrvatsku. To je knjiga utjehe, kojom poručujem ženama da utišaju glas razuma i pojačaju glas svoje duše - priča Ingrid.

S dečkom Daliborom Petrinićem i labradorom Maxom živjela je godinu dana na Tenerifima

Klepetanovo pero

Zaokret u životu ponovno joj je donio samo dobro. "Knjiga za divlju ženu" svidjela se Ivi Balent, izvršnoj direktorici korporativnog marketinga Agrokora, koja joj je ponudila suradnju. Citati iz njezinih knjiga te oni koje je objavljivala na društvenim mrežama našli su se na bočicama Jane u ediciji Samo ljubav, a Ingrid je angažirana i u žiriju Janinog projekta Pero ljubavi. Ideja je da poruke na Jani budu inspiracija za pisanje ljubavnih pisama, a najljepša će biti prepisana krasopisom Klepetanovim perom i poslano na željenu adresu.

08032017
Konzum Akademija
Jana
Na fotografiji: Ingrid Divkovic, Bruno Silmesa, Iva Balent i Alis Pecaric Maric.
Foto: Livio Andrijic/Gloria
Livio Andrijić/Hanza Media

- Divno je kad uspijete potaknuti ljude na nešto lijepo. Imam i ja teških dana, ali sam se naučila nositi s njima. Cilj mi je misliti pozitivno i prenijeti na druge svoj optimizam. Ponekad je za sreću dovoljna sitnica. Recimo, ja uživam dok slušam pjesme Franka Sinatre i gledam crno-bijele fotografije. Obožavam duge šetnje po prirodi sa svojim labradorom Maxom i opuštanje uz knjige Jorgea Bucaya, Oshoa, Hermana Hessea, Rumija... Sretna sam jer sam ostvarila svoj san: radim ono što volim i mogu od toga živjeti. Većina ljudi se stalno žali na životne okolnosti, ali ništa ne poduzimaju. Ja sam odabrala slijediti svoje srce, što ispočetka nije bilo nimalo lako, ali se pokazalo kao jedino ispravno - kaže Ingrid Divković.