Ana Ćosić Pajurin: Nismo ni svjesni što algoritmi rade našoj djeci

Vibracija na noćnom ormariću, a zatim glas moje mlađe kćeri: "Budi se, moraš u školu! Budi se, moraš u školu!" To je alarm koji je moj sin snimio za početak dana. Umorna ruka poseže za mobitelom. U mračnoj sobi, iza spuštenih roleta, svijetli samo ekran koji mu osvjetljava sneno lice. Provjeri poruke, usput pogleda nekoliko kratkih videa i tek onda ustane iz kreveta. Kažu da se po jutru dan poznaje. Nova školska godina roditeljima donosi povratak rutini, ranom ustajanju, domaćim zadaćama i rasporedima, ali i novu rundu pregovora o ekranima. Neki će klinci ovih dana prvi put dobiti vlastiti mobitel. Jer sigurnije je kad ih možemo dobiti u svakom trenutku, barem si tako mislimo. Neki će dobiti profil na društvenim mrežama, jer "svi iz razreda ga već imaju". A neki će, iz ovog ili onog razloga, ostati bez PlayStationa koji im je preko praznika bio gotovo ravnopravan član obitelji.

A moj jedanaestogodišnji sin? On se za početak školske godine odlučio počastiti Instagramom. Bez našeg dopuštenja, naravno. Unatoč Family Linku, ograničenjima i svim našim pokušajima da kontroliramo vrijeme koje provodi na mobitelu, tijekom godina razvio je jednu gotovo fascinantnu vještinu. Poput sokola strpljivo čeka svoj plijen, moj otključani mobitel. Tih je. Neprimjetan. Čeka trenutak moje nepažnje i onda, u samo nekoliko sekundi, "sleti" na telefon i omogući si pristup aplikacijama koje smo mu prethodno blokirali. Koliko god puta nešto izbrišemo ili zaključamo, on pronađe novi način. "Ali svi su tamo. Zašto bih ja morao biti drugačiji?" Teško je na to odgovoriti jednom rečenicom. Djeca danas u školu ne nose samo teške torbe i kućni odgoj. Sa sobom nose i sve snažniji utjecaj tehnologije. Prijetnje od kojih ih pokušavamo zaštititi više nisu samo negdje vani. Nešto što ih može zaokupiti, uznemiriti ili potpuno progutati nalazi se i unutar njihove sobe, nekoliko metara od nas. Ali bilo bi licemjerno govoriti samo o djeci. I sama se znam uhvatiti kako uzmem mobitel da provjerim jednu vijest, a dvadeset minuta poslije gledam cipele koje mi ne trebaju, vježbe za ravniji trbuh koje vjerojatno neću ni raditi i video osobe koju nikad prije nisam vidjela. Na kraju više i ne znam što sam prvotno tražila. Kod sina još jasnije vidim razliku. Nakon vremena provedenog bez ekrana prisutan je, pričljiv, domišljat i angažiran. Nakon previše kratkih videa i igrica postane rastresen, zaboravljiv i kao da mu je sve drugo odjednom dosadno.

' Teško je danas biti roditelj, imam osjećaj kao da stalno nešto branim. Ove godine smo kćerki koja ide u 6. razred prvi puta kupili mobitel, ali ograničili smo joj pristup društvenim mrežama i igricama. Mislim da djeca svoje vrijeme mogu provesti kvalitetnije, kao na primjer učenjem nekog stranog jezika, nego pregledavanjem sadržaja koji nema neku posebnu razvojnu svrhu. Na primjer, kao obitelj se trudimo barem jedan dan u tjednu provesti potpuno bez ekrana. Uglavnom je to nedjelja, boravimo u prirodi, čitamo, slušamo glazbu, kartamo i sl.'

- Karla Ressler, pravnica i supruga EU zastupnika Karla Resslera

Svi zajedno nismo slučajno završili u toj situaciji. Platforme su osmišljene i dizajnirane tako da nam što dulje zadržavaju pažnju. Novi video, nova fotografija, novi komentar, novi lajk - uvijek postoji mogućnost da je baš sljedeće povlačenje prsta ono koje će nam dati nešto zanimljivije. Mozak luči dopamin, ne kad dobijemo nagradu, nego kad je očekujemo, zato je scroll gotovo nemoguće prekinuti na pola.

A djeca imaju još manje razloga stati. Prema istraživanju EU Kids Online 2025., hrvatska djeca pred ekranima provode između 5,5 i 8 sati dnevno. Kada sam vidjela tu brojku, pokušala sam je sebi prevesti u nešto što mogu stvarno razumjeti.

Ako uzmemo prosjek od 6,75 sati dnevno i zamislimo da netko od četvrte do sedamdesete godine toliko vremena provodi pred ekranom, dolazimo do gotovo 19 godina života. Do 70. godine to izgleda otprilike ovako (gledano koliko se vremena troši na što): na ekrane potrošimo 18,6 godina, na san, uz preporučenih 8 sati dnevno, 23,3 godine, na posao, uz radni vijek od 43 godine, 9,4 godine te 18,7 godina na sve ostalo - obitelj, hobije i putovanja.

Suosnivač Netflixa svojedobno je izjavio da njihova prava konkurencija nije Amazon ni HBO, nego san. Onaj trenutak koji smo svi prošli, kad gledatelj "zapne" na seriju, ostaje budan dulje nego što je planirao, a upravo tih sat-dva ukradenog sna Netflix svjesno računa kao svoju pobjedu. A iz tablice vidimo da im itekako dobro ide. Naravno, riječ je o pojednostavljenoj računici koja ne uzima u obzir brojne faktore. Nije svako vrijeme pred ekranom izgubljeno vrijeme. Na ekranima radimo, učimo, razgovaramo s ljudima koje volimo, informiramo se, stvaramo i istražujemo. Tehnologija nam je otvorila mogućnosti koje su generacijama prije nas bile nezamislive. Psiholog Anders Ericsson izračunao je da je potrebno 10.000 sati vježbe da netko postane vrhunski stručnjak u nekoj vještini, na primjer u sviranju instrumenta, igranju sporta, učenju zanata... Tinejdžeru koji svaki dan provede 6,75 sati na igricama, kratkim videima i društvenim mrežama trebalo bi nešto više od četiri godine da nakupi točno tih 10.000 sati. Problem počinje onda kada više ne odlučujemo mi koliko ćemo vremena dati tehnologiji, nego ona odlučuje umjesto nas, a mi je nesvjesno pratimo. Možda je zato pogrešno postavljati pitanje je li tehnologija dobra ili loša. Ona je već toliko duboko u našim životima da povratka nema. Pitanje je samo koliko ćemo joj prostora dati i što ćemo zbog nje propustiti. Jer izgubljenih pet minuta nikada ne izgleda strašno. Ni deset. Ni još jedan video prije spavanja. Ali možda se najveći dio života upravo tako i izgubi, neprimjetno, nekoliko minuta odjednom. Umreženi smo sve više. Na nama je hoćemo li se u toj mreži zapetljati ili ćemo je naučiti koristiti tako da nam život učini boljim, a ne kraćim. A dok posljednjih mjeseci svi raspravljamo o tome hoće li nas jednog dana zamijeniti umjetna inteligencija, možda bismo si prije toga trebali postaviti puno jednostavnije pitanje: što nam već danas rade algoritmi dok "samo još malo" scrollamo u mračnoj sobi, lica obasjanog svjetlom uređaja koji nikako da ispustimo iz ruke?

ŠTO SE PODUZIMA

EUROPSKA UNIJA — Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavila je prijedlog zakona "EU Kids Act": zabrana društvenih mreža za djecu mlađu od 13 godina, a za one od 13 do 15 godina samo "mini računi" pod nadzorom roditelja, s ograničenim funkcijama i vremenskim limitima. Platforme bi same morale dokazati da su sigurne za maloljetnike, a prijedlog obuhvaća i ograničenja beskonačnog scrolla te pristupa AI chatbotovima. Prijedlog je u javnom savjetovanju do 03.12.2026., a svoje mišljenje možete dati na: ec.europa.eu/info/better-regulation/have-your-say/initiatives/19418-Child-online-safety-keeping-digital-spaces-accountable-and-trustworthy-EU-Kids-Act-_en — 16.09.2026. Izvor: Europska komisija, govor o stanju Unije

UNESCO - Čak 114 obrazovnih sustava, odnosno 58 posto zemalja svijeta, sada ima nacionalnu zabranu mobitela u školama, a taj je udio prije samo tri godine iznosio tek 24 posto - ožujak 2026. - UNESCO, Global Education Monitoring Report (unesco.org)

HRVATSKA - Ministarstvo je donijelo izmjene Pravilnika kojima se zabranjuje korištenje mobitela u svim prostorima osnovnih škola, uključujući i vrijeme izvan nastave - 04.03.2026. - Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih (mzom.gov.hr)

FRANCUSKA - Zakonom o zaštiti maloljetnika od rizika društvenih mreža zabrana mobitela, koja je do sada vrijedila u osnovnim školama, proširuje se i na sve srednje škole - 25.08.2026. - Vlada Francuske (info.gouv.fr)

AUSTRALIJA - Mjesec dana nakon što je zabrana pristupa društvenim mrežama za mlađe od 16 godina stupila na snagu, reakcije tinejdžera su podijeljene. Dio ih je otvoreno zadovoljan što se manje ometaju, dok su mnogi pronašli način da zabranu zaobiđu, a velike tehnološke tvrtke istovremeno pravno osporavaju zakon pred Visokim sudom Australije - 15.01.2026. - CNBC, uz reakcije australske vlade i eSafety Commissionera
(esafety.gov.au)