Matea Marušić
Naša glumica o odrastanju na sceni, opuštanju uz konje i odlasku u Sarajevo: "Mane i nesigurnosti više doživljavam kao priliku koja me drži budnom "
Osječka glumica s vinkovačkom adresom ovih dana igra glavu ulogu u predstavi 'San Ivanjske noći', a tim povodom otkrila nam je kako ju je rad na sceni izgradio, ali i tko joj je najveća podrška.
Osječka glumica Matea Marušić (33) posljednjih je mjeseci neprestano u poslu - ima manju ulogu u domaćem hororu 'Štriguni', epizodnu ulogu u seriji 'Specijalisti' te glavnu ulogu u predstavi 'San Ivanjske noći' u koprodukciji Gradskog kazališta Joza Ivakić Vinkovci i Ludens teatra. Ulogu Titanije, govori, doživjela je kao višeslojno glumačko iskustvo koje ju je podsjetilo kakvu kod nje važnost ima značenje riječi 'sloboda'.
"Izazovno mi je bilo promatrati kretanje Titanije između dvaju svjetova, njezina kraljevska moć i vilinska priroda daju privid gotovo neograničene slobode, no ni taj svijet nije izvan etičkog poretka. Upravo u napetosti između moći i moralne odgovornosti prepoznajem Shakespearovu gotovo zastrašujuću suvremenost: tko ima pravo postavljati pravila, tko im je podložan i može li moć ikada biti izuzeta od moralnih granica? Možda je upravo u tome temeljni paradoks slobode u kojem nitko od nas ne postoji izvan određenog poretka, jer i samo naše postojanje satkano je od odnosa uzroka i posljedica, zakonitosti i odgovornosti, neovisno o tome prepoznajemo li ih", ističe Matea i dodaje da ju je upravo ova uloga dovela do promišljanja da sloboda ne znači izlazak iz svakog poretka, nego znanje o sebi i mogućnosti djelovanja unutar tog znanja.
Odlazak u Sarajevo
Već je kao djevojčica, govori, imala potrebu promatrati, upijati, maštati i igrati se. Odrasla u Osijeku, svoj je rodni grad napustila 2012. kako bi otišla u Sarajevo na studij glume. Iako iznimno vezana uz mjesto u kojemu je odrastala, u trenutku odlaska, nije razmišljala o onome što ostavlja iza sebe, već je bila zaokupljena svime onime što je tek čeka.
"Sjećam se večeri kada sam sišla s vlaka i izašla iz sarajevskog kolodvora, tada sam osjetila kako dolazim u jedan novi, meni dotad nepoznat svijet kojemu se želim prepustiti. Sarajevo mi je omogućilo osobno i glumačko odrastanje koje podrazumijeva susret s nepoznatim, ali i sa samom sobom izvan svega što mi je do tada bilo blisko. To je grad iznimno bogate povijesne i kulturološke slojevitosti te prostor gdje takozvane razlike postaju prostor međusobnog prepoznavanja i rasta. Učio me miru koji dolazi nakon prihvaćanja, u kojem čovjek doživljava iskren susret s drugim tek kada uspije nadići potrebu da ga najprije objasni. Možda je baš zato bilo poetsko, jer nije bilo samo stjecanje znanja s predavanja nego i osjetilno iskustvo života", otkriva Matea kojoj je najvažniji savjet na Akademiji bio onaj da ne treba ni pokušavati bježati od bilo kakve vrste nesigurnosti, jer je upravo ona nekad nužan preduvjet za otkrivanje do tada nepoznatog.
Kroz godine je upravo zahvaljujući radu na sceni imala priliku bolje upoznati i sebe - štoviše, često joj se dogodi da je aktualna uloga susretne s pitanjima koja su joj u tom trenutku aktualna i privatno.
Osobno otkrivanje
"Uloga Kyre u drami 'Skylight' Davida Harea, koja je u našoj izvedbi preimenovana u 'Bili smo', iznenadila me prepoznavanjima do kojih sam došla u odnosu na početak i kraj procesa. Podsjetila me s kojom naizgled lakoćom i jednostavnošću prepoznajemo kod drugih ono što kod sebe nećemo ili nismo spremni vidjeti, te da upravo iza vjerovanja da možemo negirati prisutno, stoji slabost, proturječnost i nerazumnost u kojoj štitimo istinu od sebe", objašnjava Matea koja svaku ulogu doživljava i kao osobno otkrivanje.
U susretu s likom uvijek otkriva nešto osobno, ali ono što iz tog susreta nastaje, govori, prolazi kroz glumačku imaginaciju, iskustvo i tehniku te se preobražava i prilagođava u nešto što više nije samo osobno iskustvo. S godinama je, ističe, postala istovremeno blaža, ali i zahtjevnija prema sebi. Iskustvo ju je naučilo strpljivije prihvaćati ono što joj nije bilo namijenjeno, ali i jasnije prepoznavati koliko dugoročno može biti štetno pristajati na površnost.
Sazrijevanje glumca
"Neizvjesnosti, strpljenje, čekanje i odbijanja sastavni su dio sazrijevanja glumca. Iako je ponekad izazovno, vremenom sam naučila da jedino na što mogu utjecati su moj rad, posvećenost, priprema i način na koji gledam svaku priliku te što iz nje mogu naučiti. Priznanja uvijek donose radost i jednu vrstu uzbuđenja, ali nastojim da me misli o njima ne zaokupe, jer kada su ona motivacija, a ne posljedica predanog rada, to može biti pogubno za stvaralački čin glumca. Mane i nesigurnosti više doživljavam kao priliku koja me drži budnom i otvorenom za nova znanja", ističe osječka glumica kojoj je najveća podrška njezin bliski krug ljudi.
U svoje privatno vrijeme, glumica ponajprije puni baterije jahanjem. Tako svaki slobodan trenutak koristi kako bi bila u prirodi s konjima te učila ili usavršavala već poznate elemente u manežu.